Daniel 5

¹ Kralj Baltazar priredi veliku gozbu tisući svojih velikaša; s njima je pio vino.

² Opijen vinom, Baltazar naredi da se donese zlatno i srebrno suđe koje njegov otac Nabukodonozor bijaše oteo iz jeruzalemskog Svetišta, pa da iz njega pije kralj, njegovi velikaši, njegove žene i suložnice.

³ Donesoše, dakle, zlatno i srebrno suđe oteto iz Božjega doma u Jeruzalemu i stadoše piti iz njega kralj i njegovi velikaši, njegove žene i suložnice.

⁴ Pili su vino i slavili svoje bogove od zlata i srebra, mjedi i željeza, drva i kamena.

⁵ Iznenada se pojaviše prsti čovječje ruke koji stadoše pisati, nasuprot velikom svijećnjaku, po okrečenu zidu kraljevskog dvora, i kralj vidje dlan ruke koja pisaše.

⁶ Kralj problijedje, misli ga uznemiriše, zglobovi njegovih kukova popustiše i koljena mu stadoše udarati jedno o drugo.

⁷ Glasno dozva čarobnike, zvjezdare i gataoce. I reče kralj mudracima babilonskim: »Tko pročita ovo pismo i otkrije mi njegov smisao, bit će obučen u grimiz, oko vrata nosit će zlatan lanac i bit će treći u kraljevstvu.«

⁸ Pristupe svi mudraci kraljevi, ali ne mogoše pročitati pismo niti mu otkriti značenje.

⁹ Kralj se Baltazar zbog toga silno uplaši, problijedje, a njegovi velikaši ostadoše zbunjeni.

¹⁰ Kraljica, čuvši riječi kralja i velikaša, uđe u gozbenu dvoranu i reče: »Kralju, živ bio dovijeka! Neka se tvoje misli ne uznemiruju i tvoje lice neka ne blijedi!

¹¹ Ima u tvome kraljevstvu čovjek u kome prebiva duh Boga Svetoga. Još za vremena tvoga oca nađe se u njemu svjetlo, razum i mudrost slična mudrosti bogova. I zato ga kralj Nabukodonozor, otac tvoj, imenova starješinom čarobnika, gatalaca, zvjezdara i mudraca.

¹² Budući da se u tom Danielu – koga kralj bijaše nazvao Baltazarom – našao duh izvanredan, znanje, bistrina, vještina da tumači sanje, da rješava zagonetke i da razrješuje teškoće, pozovi stoga Daniela i on će ti kazati značenje.«

¹³ Dovedoše Daniela pred kralja, a kralj ga upita: »Jesi li ti Daniel, jedan od izgnanika judejskih koje dovede iz Judeje kralj moj otac?

¹⁴ Čujem da duh Božji prebiva na tebi i da je u tebi svjetlo, razum i mudrost izvanredna.

¹⁵ Dovedoše mi mudrace i čarobnike da pročitaju ovo pismo i da mi reknu njegovo značenje, ali oni nisu kadri otkriti mi njegov smisao.

¹⁶ A čujem da si ti kadar dati tumačenja i da razrješuješ teškoće. Ako si, dakle, kadar pročitati ovo pismo i reći mi njegovo značenje, bit ćeš odjeven u grimiz i nosit ćeš zlatan lanac oko vrata i bit ćeš treći u kraljevstvu.«

¹⁷ Daniel prihvati riječ i odgovori kralju: »Tvoji darovi neka ti ostanu, i svoje poklone daj drugima! A ja ću pročitati ovo pismo kralju i kazat ću mu njegovo značenje.

¹⁸ O kralju, Bog je svevišnji dao kraljevstvo, veličinu, veličanstvo i slavu Nabukodonozoru, ocu tvome.

¹⁹ Zbog veličine koju mu bijaše dao drhtahu od straha pred njim narodi, plemena i jezici: on ubijaše po svojoj volji, ostavljaše na životu koga je htio, uzdizaše koga je htio, ponizivaše koga je htio.

²⁰ No kad mu se srce uzdiglo i duh uzobijestio do drskosti, tada bî oboren sa svoga kraljevskog prijestolja i slava mu bijaše oduzeta.

²¹ Bi izagnan iz ljudskog društva i srce mu posta slično životinjskom: prebivaše s divljim magarcima; poput goveda jeđaše travu; nebeska je rosa prala njegovo tijelo, dok ne spozna da svevišnji Bog ima vlast nad kraljevstvom ljudskim i stavlja mu na čelo onoga koga on hoće.

²² No ti, Baltazare, sine njegov, nisi ponizio srce svoje, iako si znao sve ovo:

²³ ti si se podigao protiv Gospoda nebeskoga, dao si da ti donesu suđe iz njegova Doma i pili ste vino iz njega ti, tvoji velikaši, tvoje žene i tvoje suložnice, hvaleći bogove od zlata i srebra, od mjedi i željeza, od drva i kamena, koji ne vide, ne čuju niti razumiju, a nisi dao slavu Bogu koji u svojoj ruci drži dah tvoj i sve tvoje putove.

²⁴ I zato on posla ovu ruku koja napisa ovo pismo.«

²⁵ »A evo što je napisano: Mene, Mene, Tekel, Parsin.

²⁶ A te riječi znače: Mene: izmjerio je Bog tvoje kraljevstvo i učinio mu kraj;

²⁷ Tekel: bio si vagnut na tezulji i nađen si prelagan;

²⁸ Parsin: razdijeljeno je tvoje kraljevstvo i predano Medijcima i Perzijancima.«

²⁹ Tada Baltazar naredi da Daniela obuku u grimiz, da mu oko vrata objese zlatan lanac i da ga proglase trećim u kraljevstvu.

³⁰ Iste te noći kaldejski kralj Baltazar bî ubijen.