Tužaljke 4

¹ ALEF Jao, potamnje zlato,
to suho zlato!
Sveto se kamenje prosu
na uglovima svih ulica.

² BET Sinovi sionski, nekoć cijenjeni
kao najčišće zlato,
ah, sada ih cijene kao sudove glinske,
kao djelo ruku lončarevih!

³ GIMEL Čak i šakali pružaju dojke
i doje mladunčad,
ali kćeri naroda moga postaše okrutne
kao nojevi u pustinji.

⁴ DALET Jezik dojenčeta
za nepce se lijepi od žeđi.
Djeca vape za kruhom,
a nikog da im ga pruži.

⁵ HE Oni što se nekoć sladiše biranim jelima
ginu po ulicama;
nekoć nošeni u grimizu,
sada se valjaju po buništu.

⁶ VAU Veći bijaše zločin Kćeri naroda moga
od grijeha Sodome,
što u tren oka bi razorena,
a ničija se ruka ne diže na nju.

⁷ ZAJIN Njeni mladići bijahu nekoć čišći od snijega,
bjelji od mlijeka,
od koralja rumenija bijahu im tijela,
lice glatko k'o safir.

⁸ HET Sad im je obraz crnji od čađe,
ne prepoznaju se više na ulici.
Koža im se lijepi za kosti,
suha kao drvo.

⁹ TET Kako su sretni oni što ih mač probode,
sretniji od onih koje pomori glad;
koji padaju, iscrpljeni,
jer im nedostaju plodovi zemljini.

¹⁰ JOD Žene, tako nježne,
kuhaše djecu svoju,
njima se hraniše
za propasti Kćeri naroda moga.

¹¹ KAF Jahve je utolio svoj bijes,
izlio jarosnu srdžbu svoju,
na Sionu raspirio požar
što sažiže i same temelje njegove.

¹² LAMED Nisu vjerovali kraljevi zemaljski
ni svekoliko stanovništvo zemlje
da će ugnjetač i neprijatelj
ući na vrata jeruzalemska –

¹³ MEM zbog grijeha svojih proroka,
zbog bezakonja svećenikâ
koji usred grada prolijevahu
krv pravednikâ!

¹⁴ NUN K'o slijepi teturahu ulicama,
omašteni krvlju,
te nitko nije smio da se takne
odjeće njihove.

¹⁵ SAMEK »Natrag, nečisti!« – viču im.
»Natrag! Ne dirajte!«
I tada pobjegoše poganima,
al' ne smjedoše ondje ostati.

¹⁶ PE Raspršilo ih lice Jahvino,
on ih više nije gledao.
Ne poštuju više svećenikâ,
ne sažaljuju staraca.

¹⁷ AJIN Već nam oči iščilješe
iščekujući pomoć, ali uzalud;
s kula naših zureć' u daljinu
očekivasmo narod koji nas ne može spasiti.

¹⁸ SADE Vrebaju nam na korake
da ne hodamo po trgovima svojim.
Bliži nam se kraj, navršili nam se dani,
naš konac dolazi.

¹⁹ KOF Naši gonitelji bijahu brži
od orlova na nebu;
u planini nas ganjahu,
u pustinji dočekivahu u zasjedi.

²⁰ REŠ Naš životni dah, Jahvin pomazanik,
pade u njihove jame –
on za koga govorasmo: »U sjeni njegovoj
živjet ćemo među narodima.«

²¹ ŠIN Raduj se i veseli se, Kćeri edomska,
ti koja živiš u zemlji Usu:
doći će i do tebe čaša,
opit ćeš se i razgoliti.

²² TAU Tvoj grijeh je iskupljen, Kćeri sionska,
neće te više u izgnanstvo voditi.
Kaznit će opačinu tvoju, Kćeri edomska,
razotkriti grijehe tvoje.