Jeremija 9

¹ »Da imam u pustinji obitavalište, ostavio bih narod svoj
i daleko od njih otišao.
Jer svi su oni preljubnici,
rulja izdajnička.

² Kao lûk napinju jezik,
laž, a ne istina, prevladava na zemlji.
Iz zla u zlo srljaju,
mene ne poznaju« –
riječ je Jahvina!

³ »Nek se svatko čuva prijatelja,
a brat bratu neka ne vjeruje,
jer brat svaki nasljeduje Jakova,
a svaki prijatelj raznosi klevete.

⁴ Jedan drugoga varaju,
istine ne govore,
privikoše jezik da govori laži;
izopačeni, ne mogu se više vratiti.

⁵ Nasilje na nasilje! Prijevara za prijevarom!
Neće da spoznaju mene« – riječ je Jahvina.

⁶ Stog ovako govori Jahve nad vojskama:
»Evo, pretopit ću ih i ispitati,
ta kako da i postupaju prema kćeri naroda moga?

⁷ Jezik im je strijela ubojita,
na ustima riječ prijevarna.
‘Mir s tobom’, pozdravljaju bližnjega,
ali mu u srcu zamku spremaju.

⁸ Pa da ih zbog toga ne kaznim« –
riječ je Jahvina –
»narodu takvu da se ne osvetim?«

⁹ »Zaplačite, tugujte nad brdima,
nad ispašama pustinjskim naričite!
Jer izgorješe, nitko ne prolazi,
glas stadâ više se ne čuje.
Od ptice nebeske do stoke
sve pobježe, svega nestade.

¹⁰ Od Jeruzalema učinit ću gomilu kamenja,
brlog čagaljski,
gradove judejske pretvorit ću u pustoš
gdje nitko ne stanuje.«

¹¹ Tko je mudar da bi to razumio,
kome su usta Jahvina govorila da objavi
zašto zemlja izgorje kao pustinja
i nitko njome više ne prolazi?

¹² I reče Jahve: »Jer ostaviše Zakon moj koji im dadoh i jer ne slušahu glasa mojega, niti ga slijeđahu,

¹³ nego slijeđahu okorjelo srce svoje i baale kojima ih oci njihovi naučiše,

¹⁴ ovako govori Jahve nad vojskama, Bog Izraelov: ‘Evo, nahranit ću narod ovaj pelinom i napojiti ga vodom zatrovanom.

¹⁵ I raspršit ću ih među narode kojih ne poznavahu oni ni oci njihovi. A za njima ću poslati mač da ih zatre.’«
Ovako govori Jahve nad vojskama:

¹⁶ »Pazite! Pozovite narikače! Neka dođu!
Pošaljite po najvještije! Neka dođu!

¹⁷ Neka pohite da zapjevaju tužbalicu nad nama!
Da suze poteku iz očiju naših,
da voda poteče s trepavica naših!

¹⁸ Sa Siona dopire tužbalica:
‘O, kako smo upropašteni,
osramoćeni veoma!
Jer moramo zemlju ostaviti
i stanove svoje napustiti.’«

¹⁹ I zato, o žene, čujte riječ Jahvinu,
i neka uho vaše primi riječ iz usta njegovih.
Učite kćeri svoje jadati,
jedna drugu naricati:

²⁰ »Smrt se ušulja kroz prozore naše,
uđe u dvore naše,
djecu pokosi nasred ulice,
mladiće nasred trgova.

²¹ I mrtva tjelesa leže
kao gnoj po oranicama,
kao snoplje za žeteocem,
a nikoga da ih skupi.«

²² Ovako govori Jahve:
»Mudri neka se ne hvale mudrošću,
ni junak neka se ne hvali hrabrošću,
ni bogati neka se ne hvali bogatstvom.

²³ A tko se hvaliti hoće,
neka se hvali time
što ima mudrost da mene spozna.
Jer ja sam Jahve koji tvori dobrotu,
pravo i pravdu na zemlji,
jer to mi je milo«
– riječ je Jahvina.

²⁴ »Evo, bliže se dani« – riječ je Jahvina – »kaznit ću sve koji su obrezani na tijelu:

²⁵ Egipat, Judeju, Edom, sinove Amonove i Moab i sve one što briju zaliske i prebivaju u pustinji. Jer svi su ti narodi neobrezani i sav dom Izraelov neobrezana je srca!«