Druga knjiga o Makabejcima 3

Biblija Hrvatski	VULGATA
1 Dok se u Svetom gradu živjelo u potpunom miru i dok su se ondje najstrože obdržavali zakoni, i to zbog pobožnosti velikog svećenika Onije i njegove mržnje na zlo,	1 Igitur cum sancta civitas habitaretur in omni pace, leges etiam adhuc optime custodirentur, propter Oniæ pontificis pietatem, et animos odio habentes mala,
2 događalo se da su i sami kraljevi poštovali sveto mjesto i častili Hram najdragocjenijim darovima.	2 fiebat ut et ipsi reges et principes locum summo honore dignum ducerent, et templum maximis muneribus illustrarent :
3 Tako je azijski kralj Seleuk iz vlastitih dohodaka namirivao sve troškove koji su bili potrebni za bogoslužne žrtve.	3 ita ut Seleucus Asiæ rex de redditibus suis præstaret omnes sumptus ad ministerium sacrificiorum pertinentes.
4 Ali neki Šimun iz Bilgina plemena, postavši hramskim predstojnikom, zavadi se s velikim svećenikom zbog gradskoga tržnog nadzora.	4 Simon autem de tribu Benjamin, præpositus templi constitutus, contendebat, obsistente sibi principe sacerdotum, iniquum aliquid in civitate moliri.
5 Kako nije mogao pobijediti Oniju, ode k Apoloniju iz Tarsa, koji je u to vrijeme bio upravitelj u Celesiriji i Feniciji.	5 Sed cum vincere Oniam non posset, venit ad Apollonium Tharsææ filium, qui eo tempore erat dux Cœlesyriæ et Phœnicis :
6 Priopći mu kako je jeruzalemska riznica krcata neizrecivim blagom, tako da mu se količina ne može ustanoviti, i kako to sve nije potrebno za troškove žrtvovanja te bi se moglo prebaciti u kraljevsko vlasništvo.	6 et nuntiavit ei pecuniis innumerabilibus plenum esse ærarium Jerosolymis, et communes copias immensas esse, quæ non pertinent ad rationem sacrificiorum : esse autem possibile sub potestate regis cadere universa.
7 Prigodom jednog sastanka s kraljem Apolonije ga obavijesti o prokazanom blagu, a kralj izabra Heliodora, svoga državnog upravitelja, i posla ga s nalogom da preuzme spomenuto blago.	7 Cumque retulisset ad regem Apollonius de pecuniis quæ delatæ erant, illæ accitum Heliodorum, qui erat super negotia ejus, misit, cum mandatis ut prædictam pecuniam transportaret.
8 Heliodor odmah krenu na put, pod izlikom da će izvršiti nadzor nad gradovima Celesirije i Fenicije, a uistinu da izvrši kraljev nalog.	8 Statimque Heliodorus iter est agressus, specie quidem quasi per Cœlesyriam et Phœnicen civitates esset peragraturus, re vera autem regis propositum perfecturus.
9 Kad je došao u Jeruzalem i kad su ga vrhovni svećenik i grad ljubazno primili, priopći o prijavi i objasni radi čega je došao, pa poče ispitivati je li uistinu tako.	9 Sed cum venisset Jerosolymam, et benigne a summo sacerdote in civitate esset exceptus, narravit de dato indicio pecuniarum, et cujus rei gratia adesset, aperuit : interrogabat autem si vere hæc ita essent.
10 Veliki mu svećenik objasni da su to pohrane udovica i siročadi;	10 Tunc summus sacerdos ostendit deposita esse hæc, et victualia viduarum et pupillorum :
11 a nešto od toga da pripada Hirkanu, Tobijinu sinu, veoma uglednu čovjeku, te da, suprotno od klevetničke izjave opakog Šimuna, ima svega četiri stotine talenata srebra i dvije stotine talenata zlata.	11 quædam vero esse Hircani Tobiæ viri valde eminentis, in his quæ detulerat impius Simon : universa autem argenti talenta esse quadringenta, et auri ducenta :
12 Nikako nije dopušteno da se oštete oni koji su se pouzdali u svetost mjesta, u dostojanstvo i nepovredivost Hrama koji je poštovan u svem svijetu.	12 decipi vero eos qui credidissent loco et templo quod per universum mundum honoratur pro sui veneratione et sanctitate, omnino impossibile esse.
13 Ali je Heliodor, zbog kraljevih naloga, rekao da se blago svakako mora preuzeti u kraljevsku blagajnu.	13 At ille pro his quæ habebat in mandatis a rege, dicebat omni genere regi ea esse deferenda.
14 Na dan koji je za to odredio ušao je da popiše blago. U gradu je nastala povelika uznemirenost.	14 Constituta autem die, intrabat de his Heliodorus ordinaturus. Non modica vero per universam civitatem erat trepidatio.
15 Svećenici su se u svećeničkoj odjeći bacili ničice pred žrtvenik i zavapili prema nebu, Tvorcu zakona o pohrani, moleći ga da sačuva netaknuta dobra onima koji su ih pohranili.	15 Sacerdotes autem ante altare cum stolis sacerdotalibus jactaverunt se, et invocabant de cælo eum qui de depositis legem posuit, ut his qui deposuerant ea salva custodiret.
16 Pogled na lice velikog svećenika razdirao je srce: njegov izgled i bljedilo lica odavali su duševnu tjeskobu.	16 Jam vero qui videbat summi sacerdotis vultum, mente vulnerabatur : facies enim et color immutatus declarabat internum animi dolorem :
17 Obuzeo ga strah te je drhtao cijelim tijelom, a to je onima koji su ga gledali kazivalo koliko mu srce pati.	17 circumfusa enim erat mœstitia quædam viro, et horror corporis, per quem manifestus aspicientibus dolor cordis ejus efficiebatur.
18 Ljudi su hrlili hrpimice iz kuća na skupnu molitvu, jer je Svetom mjestu prijetilo oskvrnuće.	18 Alii etiam gregatim de domibus confluebant, publica supplicatione obsecrantes, pro eo quod in contemptum locus esset venturus.
19 Žene, potpasavši kostrijet ispod grudi, grnule na ulice. Štoviše, i djevojke, zatvorene u kućama, istrčale jedne na vrata, druge na zidove, neke se naginjale kroz prozore,	19 Accinctæque mulieres ciliciis pectus, per plateas confluebant : sed et virgines quæ conclusæ erant, procurrebant ad Oniam, aliæ autem ad muros, quædam vero per fenestras aspiciebant :
20 a sve pružale ruke prema nebu, na molitvu.	20 universæ autem protendentes manus in cælum, deprecabantur :
21 Bilo je žalosno vidjeti posvuda prostrto mnoštvo i tjeskobu velikog svećenika zbog onoga što će doći.	21 erat enim misera commistæ multitudinis, et magni sacerdotis in agone constituti exspectatio.
22 Dok su s jedne strane zazivali svemogućeg Gospoda da povjerene pologe potpuno netaknute sačuva vlasnicima,	22 Et hi quidem invocabant omnipotentem Deum, ut credita sibi his qui crediderant, cum omni integritate conservarentur.
23 s druge je strane Heliodor izvršivao ono što se odlučilo.	23 Heliodorus autem, quod decreverat, perficiebat eodem loco ipse cum satellitibus circa ærarium præsens.
24 Već je on stigao sa svojom pratnjom pred riznicu, kad se ukaza Gospodar duhova i svih vlasti u takvu veličanstvu da je sve koji se usudiše onamo ići udarila Božja sila te su zapali u nemoć i strah.	24 Sed spiritus omnipotentis Dei magnam fecit suæ ostensionis evidentiam, ita ut omnes qui ausi fuerant parere ei, ruentes Dei virtute, in dissolutionem et formidinem converterentur.
25 Pred očima im se pojavi konj s prekrasnim sedlom, a na njem strašan jahač: žestoko se propinjući, konj je udarao Heliodora prednjim kopitima. Onaj koji je sjedio na njemu kao da je bio u zlatnu oklopu.	25 Apparuit enim illis quidam equus terribilem habens sessorem, optimis operimentis adornatus : isque cum impetu Heliodoro priores calces elisit : qui autem ei sedebat, videbatur arma habere aurea.
26 U isto vrijeme ukazala mu se dva druga mladića, vrlo snažna, sjajne ljepote, u veličanstvenoj odjeći. Pristupiše Heliodoru, jedan s jedne a drugi s druge strane, i stadoše ga bez daha bičevati tučom udaraca.	26 Alii etiam apparuerunt duo juvenes virtute decori, optimi gloria, speciosique amictu : qui circumsteterunt eum, et ex utraque parte flagellabant, sine intermissione multis plagis verberantes.
27 Heliodor pade na zemlju; obavi ga gusta tama, a oni ga pograbiše i staviše na nosila.	27 Subito autem Heliodorus concidit in terram, eumque multa caligine circumfusum rapuerunt, atque in sella gestatoria positum ejecerunt.
28 I tako su tog čovjeka, koji je čas prije ušao u spomenutu riznicu s mnogobrojnom pratnjom i cijelom tjelesnom stražom, iznijeli bespomoćna, i po tome svi jasno uvidješe Božju silu.	28 Et is, qui cum multis cursoribus et satellitibus prædictum ingressus est ærarium, portabatur nullo sibi auxilium ferente, manifesta Dei cognita virtute :
29 Dok je on, udaren Božjom moći, ležao bez riječi i lišen svake nade u spasenje,	29 et ille quidem per divinam virtutem jacebat mutus, atque omni spe et salute privatus.
30 Židovi su veličali Gospodina koji je čudesno proslavio svoje Sveto mjesto. A Hram, trenutak prije pun straha i nemira, sada, kad se očitovao Svevladar Gospodin, prelijevao se radošću i veseljem.	30 Hi autem Dominum benedicebant, quia magnificabat locum suum : et templum, quod paulo ante timore ac tumultu erat plenum, apparente omnipotente Domino, gaudio et lætitia impletum est.
31 Neki od Heliodorovih pratilaca brzo su zatražili Oniju da moli Svevišnjega neka podari život onomu što je ležao na izdisaju.	31 Tunc vero ex amicis Heliodori quidam rogabant confestim Oniam, ut invocaret Altissimum ut vitam donaret ei qui in supremo spiritu erat constitutus.
32 Bojeći se da kralj možda ne bi posumnjao da su Židovi napakostili Heliodoru, veliki svećenik prinese žrtvu za spas toga čovjeka.	32 Considerans autem summus sacerdos ne forte rex suspicaretur malitiam aliquam ex Judæis circa Heliodorum consummatum, obtulit pro salute viri hostiam salutarem.
33 Dok je veliki svećenik prinosio žrtvu pomirnicu, Heliodoru se opet ukazaše oni isti mladići u istoj odjeći. Stadoše preda nj i rekoše mu: »Budi vrlo zahvalan velikom svećeniku Oniji, jer ti je Gospodin samo po njemu podario život.	33 Cumque summus sacerdos exoraret, iidem juvenes eisdem vestibus amicti astantes Heliodoro, dixerunt : Oniæ sacerdoti gratias age : nam propter eum Dominus tibi vitam donavit.
34 A ti, koga je Nebo izbičevalo, razglasuj svima veličanstvenu Božju silu!« To rekavši, iščeznuše.	34 Tu autem a Deo flagellatus, nuntia omnibus magnalia Dei, et potestatem. Et his dictis, non comparuerunt.
35 Heliodor prinese žrtvu Gospodinu i učini velike zavjete Onomu koji mu je poklonio život, pa se ljubezno oprosti s Onijom i vrati se kralju sa svojom vojskom.	35 Heliodorus autem, hostia Deo oblata, et votis magnis promissis ei qui vivere illi concessit, et Oniæ gratias agens, recepto exercitu, repedabat ad regem.
36 Svjedočio je pred svima o djelima svevišnjeg Boga koja je vidio svojim očima.	36 Testabatur autem omnibus ea quæ sub oculis suis viderat opera magni Dei.
37 Kad ga je kralj upitao koji mu se čovjek čini prikladan da se još jednom pošalje u Jeruzalem, Heliodor odgovori:	37 Cum autem rex interrogasset Heliodorum, quis esset aptus adhuc semel Jerosolymam mitti, ait :
38 »Ako imaš kakva neprijatelja ili kakva zavjerenika protiv države, pošalji ga onamo da ti se izbičevan vrati, ako uopće iznese živu glavu, jer uistinu na onome mjestu vlada Božja sila.	38 Si quem habes hostem, aut regni tui insidiatorem, mitte illuc, et flagellatum eum recipies, si tamen evaserit : eo quod in loco sit vere Dei quædam virtus.
39 Onaj koji stoluje na nebu, bdî nad onim mjestom i brani ga, a one koji onamo zlonamjerno pristupaju bije i uništava.«	39 Nam ipse, qui habet in cælis habitationem, visitator et adjutor est loci illius, et venientes ad malefaciendum percutit ac perdit.
40 To su, eto, događaji s Heliodorom i očuvanjem svete riznice.	40 Igitur de Heliodoro et ærarii custodia ita res se habet.