Prva knjiga o Kraljevima 22

Biblija Hrvatski	VULGATA
1 Tri je godine vladao mir; nije bilo rata između Aramejaca i Izraela.	1 Transierunt igitur tres anni absque bello inter Syriam et Israël.
2 Treće godine Jošafat, kralj judejski, posjeti kralja izraelskoga.	2 In anno autem tertio, descendit Josaphat rex Juda ad regem Israël.
3 Kralj Izraela reče svojim dvoranima: »Znate li da je Ramot Gilead naš? A mi ne poduzimamo ništa da ga otmemo iz ruke aramejskog kralja.«	3 (Dixitque rex Israël ad servos suos : Ignoratis quod nostra sit Ramoth Galaad, et negligimus tollere eam de manu regis Syriæ ?)
4 Zatim reče Jošafatu: »Hoćeš li poći sa mnom na Ramot Gilead?« Jošafat odgovori kralju izraelskom: »Ja sam kao i ti, moj narod kao i tvoj, moji konji što i tvoji.«	4 Et ait ad Josaphat : Veniesne mecum ad præliandum in Ramoth Galaad ?
5 Tada Jošafat reče kralju izraelskom: »De posavjetuj se najprije s Jahvom.«	5 Dixitque Josaphat ad regem Israël : Sicut ego sum, ita et tu : populus meus et populus tuus unum sunt : et equites mei, equites tui. Dixitque Josaphat ad regem Israël : Quære, oro te, hodie sermonem Domini.
6 Tada kralj izraelski sakupi oko četiri stotine proroka i upita ih: »Mogu li zavojštiti na Ramot Gilead ili da se okanim toga?« Oni odgovoriše: »Idi, jer će ga Jahve predati kralju u ruke.«	6 Congregavit ergo rex Israël prophetas, quadringentos circiter viros, et ait ad eos : Ire debeo in Ramoth Galaad ad bellandum, an quiescere ? Qui responderunt : Ascende, et dabit eam Dominus in manu regis.
7 Ali Jošafat upita: »Ima li ovdje još koji prorok Jahvin da i njega upitamo?«	7 Dixit autem Josaphat : Non est hic propheta Domini quispiam, ut interrogemus per eum ?
8 Kralj izraelski odgovori Jošafatu: »Ima još jedan čovjek preko koga bismo mogli upitati Jahvu, ali ga ne podnosim jer mi ne prorokuje ništa dobro, nego samo zlo; to je Mihej, sin Jimlin.« A Jošafat reče: »Neka kralj ne govori tako!«	8 Et ait rex Israël ad Josaphat : Remansit vir unus per quem possumus interrogare Dominum : sed ego odi eum, quia non prophetat mihi bonum, sed malum : Michæas filius Jemla. Cui Josaphat ait : Ne loquaris ita, rex.
9 Tada kralj izraelski dozva jednoga dvoranina i reče mu: »Brže dovedi Jimlina sina Miheja.«	9 Vocavit ergo rex Israël eunuchum quemdam, et dixit ei : Festina adducere Michæam filium Jemla.
10 Izraelski kralj i judejski kralj Jošafat sjedili su svaki na svome prijestolju, u svečanim haljinama pred samarijskim vratima, a proroci proricali pred njima.	10 Rex autem Israël, et Josaphat rex Juda, sedebant unusquisque in solio suo, vestiti cultu regio, in area juxta ostium portæ Samariæ : et universi prophetæ prophetabant in conspectu eorum.
11 Kenaanin sin Sidkija napravi sebi željezne rogove i reče: »Ovako govori Jahve: ‘Njima ćeš nabosti sve Aramejce dok ih ne uništiš.’«	11 Fecit quoque sibi Sedecias filius Chanaana cornua ferrea, et ait : Hæc dicit Dominus : His ventilabis Syriam, donec deleas eam.
12 Tako su i svi drugi proroci proricali govoreći: »Idi na Ramot Gilead i uspjet ćeš: Jahve će ga predati kralju u ruke.«	12 Omnesque prophetæ similiter prophetabant, dicentes : Ascende in Ramoth Galaad, et vade prospere, et tradet Dominus in manus regis.
13 Glasnik koji bijaše otišao da zove Miheja reče mu: »Eno, svi proroci složno proriču dobro kralju. Govori i ti kao jedan od njih i proreci mu uspjeh!«	13 Nuntius vero qui ierat ut vocaret Michæam, locutus est ad eum, dicens : Ecce sermones prophetarum ore uno regi bona prædicant : sit ergo sermo tuus similis eorum, et loquere bona.
14 Ali Mihej odvrati: »Živoga mi Jahve, govorit ću ono što mi Jahve kaže!«	14 Cui Michæas ait : Vivit Dominus, quia quodcumque dixerit mihi Dominus, hoc loquar.
15 Kad dođe pred kralja, upita ga kralj: »Miheju, da pođem u rat na Ramot Gilead ili da se okanim toga?« On odgovori: »Pođi! Uspjet ćeš: Jahve će ga dati u ruke kraljeve.«	15 Venit itaque ad regem, et ait illi rex : Michæa, ire debemus in Ramoth Galaad ad præliandum, an cessare ? Cui ille respondit : Ascende, et vade prospere, et tradet eam Dominus in manus regis.
16 Ali mu kralj reče: »Koliko ću te puta zaklinjati da mi kažeš samo istinu u Jahvino ime?«	16 Dixit autem rex ad eum : Iterum atque iterum adjuro te, ut non loquaris mihi nisi quod verum est, in nomine Domini.
17 Tada Mihej odgovori: »Sav Izrael vidim rasut po gorama kao stado bez pastira. I Jahve veli: ‘Nemaju više gospodara, neka se u miru kući vrate.’«	17 Et ille ait : Vidi cunctum Israël dispersum in montibus, quasi oves non habentes pastorem. Et ait Dominus : Non habent isti dominum : revertatur unusquisque in domum suam in pace.
18 Tada izraelski kralj reče Jošafatu: »Nisam li ti rekao da mi neće proreći dobro, nego zlo!«	18 (Dixit ergo rex Israël ad Josaphat : Numquid non dixi tibi, quia non prophetat mihi bonum, sed semper malum ?)
19 A Mihej reče: »Zato čuj riječ Jahvinu: Vidio sam Jahvu gdje sjedi na svome prijestolju, a sva mu vojska nebeska stajaše zdesna i slijeva.	19 Ille vero addens, ait : Propterea audi sermonem Domini : vidi Dominum sedentem super solium suum, et omnem exercitum cæli assistentem ei a dextris et a sinistris :
20 Jahve upita: ‘Tko će zavesti Ahaba da otiđe i padne u Ramot Gileadu?’ Jedan reče ovo, drugi ono.	20 et ait Dominus : Quis decipiet Achab regem Israël, ut ascendat, et cadat in Ramoth Galaad ? Et dixit unus verba hujuscemodi, et alius aliter.
21 Tada uđe jedan duh i stade pred Jahvu. ‘Ja ću ga’, reče, ‘zavesti.’ Jahve ga upita: ‘Kako?’	21 Egressus est autem spiritus, et stetit coram Domino, et ait : Ego decipiam illum. Cui locutus est Dominus : In quo ?
22 On odgovori: ‘Izaći ću i bit ću lažljiv duh u ustima svih njegovih proroka.’ Jahve reče: ‘Ti ćeš ga zavesti. I uspjet ćeš. Idi i učini tako!’	22 Et ille ait : Egrediar, et ero spiritus mendax in ore omnium prophetarum ejus. Et dixit Dominus : Decipies, et prævalebis : egredere, et fac ita.
23 Tako je, evo, Jahve stavio lažljiva duha u usta svih ovih tvojih proroka, ali ti Jahve navješćuje zlo.«	23 Nunc igitur ecce dedit Dominus spiritum mendacii in ore omnium prophetarum tuorum, qui hic sunt, et Dominus locutus est contra te malum.
24 Tada pristupi Kenaanin sin Sidkija i udari Miheja po obrazu pitajući: »Zar je Jahvin duh napustio mene da bi s tobom govorio?«	24 Accessit autem Sedecias filius Chanaana, et percussit Michæam in maxillam, et dixit : Mene ergo dimisit spiritus Domini, et locutus est tibi ?
25 Mihej odgovori: »Vidjet ćeš onoga dana kad budeš bježao iz sobe u sobu da se sakriješ.«	25 Et ait Michæas : Visurus es in die illa quando ingredieris cubiculum intra cubiculum ut abscondaris.
26 Tada izraelski kralj naredi: »Uhvati Miheja i odvedi ga gradskom zapovjedniku Amonu i kraljeviću Joašu.	26 Et ait rex Israël : Tollite Michæam, et maneat apud Amon principem civitatis, et apud Joas filium Amelech,
27 Reci im: Ovako veli kralj: ‘Bacite ovoga u tamnicu i držite ga na suhu kruhu i vodi dok se sretno ne vratim.’«	27 et dicite eis : Hæc dicit rex : Mittite virum istum in carcerem, et sustentate eum pane tribulationis, et aqua angustiæ, donec revertar in pace.
28 Mihej reče: »Ako se doista sretno vratiš, onda Jahve nije govorio iz mene.« I nadoda: »Čujte, svi puci!«	28 Dixitque Michæas : Si reversus fueris in pace, non est locutus in me Dominus. Et ait : Audite, populi omnes.
29 Gileada Izraelski kralj i judejski kralj Jošafat krenuše na Ramot Gilead.	29 Ascendit itaque rex Israël, et Josaphat rex Juda, in Ramoth Galaad.
30 Izraelski kralj reče Jošafatu: »Ja ću se preobući i onda ući u boj, ali ti ostani u svojoj odjeći!« Izraelski se kralj preobuče i pođe u boj.	30 Dixit itaque rex Israël ad Josaphat : Sume arma, et ingredere prælium, et induere vestibus tuis. Porro rex Israël mutavit habitum suum, et ingressus est bellum.
31 Aramejski kralj naredi zapovjednicima bojnih kola: »Ne napadajte ni na maloga ni na velikoga, nego jedino na izraelskog kralja!«	31 Rex autem Syriæ præceperat principibus curruum triginta duobus, dicens : Non pugnabitis contra minorem et majorem quempiam, nisi contra regem Israël solum.
32 Kad zapovjednici bojnih kola ugledaše Jošafata, rekoše: »To je kralj izraelski!« I krenuše u boj prema njemu. A Jošafat povika.	32 Cum ergo vidissent principes curruum Josaphat, suspicati sunt quod ipse esset rex Israël, et impetu facto pugnabant contra eum : et exclamavit Josaphat.
33 A kad zapovjednici bojnih kola vidješe da to nije izraelski kralj, okrenuše se od njega.	33 Intellexeruntque principes curruum quod non esset rex Israël, et cessaverunt ab eo.
34 Jedan nasumce odape luk i ustrijeli izraelskog kralja između nabora pojasa i oklopa. Kralj reče vozaču: »Okreni, izvedi me iz boja jer mi nije dobro.«	34 Vir autem quidam tetendit arcum, in incertum sagittam dirigens, et casu percussit regem Israël inter pulmonem et stomachum. At ille dixit aurigæ suo : Verte manum tuam, et ejice me de exercitu, quia graviter vulneratus sum.
35 Boj je onoga dana bio sve žešći, ali se kralj držao uspravno na bojnim kolima prema Aramejcima. A navečer umrije. Krv se iz rane izlila u kola.	35 Commissum est ergo prælium in die illa, et rex Israël stabat in curru suo contra Syros, et mortuus est vespere : fluebat autem sanguis plagæ in sinum currus,
36 O zalasku sunčevu odjeknu glas taborom: »Svaki u svoj grad i svaki u svoju zemlju!	36 et præco insonuit in universo exercitu antequam sol occumberet, dicens : Unusquisque revertatur in civitatem, et in terram suam.
37 Kralj je poginuo!« Otišli su u Samariju i pokopali kralja u Samariji.	37 Mortuus est autem rex, et perlatus est in Samariam : sepelieruntque regem in Samaria,
38 Njegova su kola oprali u samarijskom ribnjaku, psi su lizali njegovu krv i bludnice se ondje kupale, po riječi koju je rekao Jahve.	38 et laverunt currum ejus in piscina Samariæ : et linxerunt canes sanguinem ejus, et habenas laverunt, juxta verbum Domini quod locutus fuerat.
39 Ostala povijest Ahabova, sve što je učinio, o kući od bjelokosti, o svim gradovima koje je sagradio, zar sve to nije zapisano u knjizi Ljetopisa kraljeva izraelskih?	39 Reliqua autem sermonum Achab, et universa quæ fecit, et domus eburnea quam ædificavit, cunctarumque urbium quas exstruxit, nonne hæc scripta sunt in libro sermonum dierum regum Israël ?
40 Ahab je počinuo sa svojim ocima, a njegov sin Ahazja zakralji se mjesto njega.	40 Dormivit ergo Achab cum patribus suis, et regnavit Ochozias filius ejus pro eo.
41 Jošafat, sin Asin, postade kraljem Judeje četvrte godine kraljevanja Ahaba, kralja izraelskoga.	41 Josaphat vero filius Asa regnare cœperat super Judam anno quarto Achab regis Israël.
42 Jošafatu bijaše trideset i pet godina kad se zakraljio; kraljevao je dvadeset i pet godina u Jeruzalemu; mati mu se zvala Azuba, a bila je kći Šilhijeva.	42 Triginta quinque annorum erat cum regnare cœpisset, et viginti quinque annis regnavit in Jerusalem : nomen matris ejus Azuba filia Salai.
43 Išao je sasvim putem oca Ase, ne skrećući s njega, nego čineći što je pravo u očima Jahvinim.	43 Et ambulavit in omni via Asa patris sui, et non declinavit ex ea : fecitque quod rectum erat in conspectu Domini.
44 Samo, uzvišice nisu bile uklonjene, narod je još prinosio klanice i kađenice na uzvišicama.	44 Verumtamen excelsa non abstulit : adhuc enim populus sacrificabat, et adolebat incensum in excelsis.
45 Jošafat je bio u miru s izraelskim kraljem.	45 Pacemque habuit Josaphat cum rege Israël.
46 Ostala povijest Jošafatova, pothvati koje je izveo i kako je vojevao, zar to nije zapisano u knjizi Ljetopisa kraljeva judejskih?	46 Reliqua autem verborum Josaphat, et opera ejus quæ gessit, et prælia, nonne hæc scripta sunt in libro verborum dierum regum Juda ?
47 Istrijebio je iz zemlje preostale bludnice, koje su se održale iz vremena njegova oca Ase.	47 Sed et reliquias effeminatorum qui remanserant in diebus Asa patris ejus, abstulit de terra.
48 Nije bilo kralja u Edomu, nego je vladao namjesnik.	48 Nec erat tunc rex constitutus in Edom.
49 Kralj Jošafat sagradi taršiško brodovlje da ide u Ofir po zlato, ali nije otišlo jer se brodovlje razbilo kod Esjon Gebera.	49 Rex vero Josaphat fecerat classes in mari, quæ navigarent in Ophir propter aurum : et ire non potuerunt, quia confractæ sunt in Asiongaber.
50 Tada Ahazja, sin Ahabov, reče Jošafatu: »Neka moje sluge pođu s tvojim slugama na lađama.« Ali Jošafat to ne prihvati.	50 Tunc ait Ochozias filius Achab ad Josaphat : Vadant servi mei cum servis tuis in navibus. Et noluit Josaphat.
51 Jošafat počinu sa svojim ocima i sahranjen bî u gradu Davida, svoga praoca. Na njegovo se mjesto zakraljio sin mu Joram.	51 Dormivitque Josaphat cum patribus suis, et sepultus est cum eis in civitate David patris sui : regnavitque Joram filius ejus pro eo.
52 Ahazja, sin Ahabov, postade kraljem Izraela u Samariji sedamnaeste godine Jošafatova kraljevanja Judejom i kraljevao je dvije godine nad Izraelom.	52 Ochozias autem filius Achab regnare cœperat super Israël in Samaria, anno septimodecimo Josaphat regis Juda : regnavitque super Israël duobus annis.
53 On je činio što je zlo u očima Jahvinim i hodio je putem svoga oca i putem svoje majke i putem Jeroboama, sina Nebatova, koji je navodio Izraela na grijeh.	53 Et fecit malum in conspectu Domini, et ambulavit in via patris sui et matris suæ, et in via Jeroboam filii Nabat, qui peccare fecit Israël.
54 Služio je Baalu i klanjao se pred njim. Srdio je Jahvu, Boga Izraelova, sasvim onako kako je činio njegov otac.	54 Servivit quoque Baal, et adoravit eum, et irritavit Dominum Deum Israël, juxta omnia quæ fecerat pater ejus.