SCRUTATIO

Venerdi, 31 ottobre 2025 - Beato Alessio (Oleksa) Zaryckyj ( Letture di oggi)

Isaia 44


font
DIODATIBiblija Hrvatski
1 ORA dunque ascolta, o Giacobbe, mio servitore; e tu, Israele, che io ho eletto.1 Sad čuj, Jakove, slugo moj, Izraele, kog sam izabrao.
2 Così ha detto il Signore, tuo Fattore, e tuo Formatore fin dal ventre, il qual ti aiuta: Non temere, o Giacobbe, mio servitore; e tu, Iesurun, che io ho eletto.2 Ovako kaže Jahve, koji te stvorio,
koji te od utrobe sazdao i pomaže ti:
»Ne boj se, Jakove, slugo moj,
Ješurune, kog sam izabrao.
3 Perciocchè io spanderò dell’acque sopra l’assetato, e dei rivi sopra la terra asciutta; io spanderò il mio Spirito sopra la tua progenie, e la mia benedizione sopra quelli che usciranno di te.3 Jer na žednu ću zemlju vodu izliti
i po tlu sušnome potoke.
Izlit ću duh svoj na tvoje potomstvo,
i blagoslov na tvoja pokoljenja.
4 Ed essi germoglieranno fra l’erba, come salci presso a’ rivi delle acque.4 Rast će kao trava pokraj izvora,
kao vrbe uz vode tekućice.
5 L’uno dirà: Io son del Signore; e l’altro si nominerà del nome di Giacobbe; e l’altro si sottoscriverà di sua mano del Signore, e si soprannominerà del nome d’Israele.5 Jedan će reći: ‘Ja sam Jahvin’,
drugi će se zvati imenom Jakovljevim.
Treći će sebi na ruci napisati: ‘Jahvin’
i nazvat će se imenom Izraelovim.«
6 Così ha detto il Signore, il Re d’Israele, e suo Redentore, il Signor degli eserciti: Io sono il primiero, ed io son l’ultimo; e non vi è Dio alcuno fuor che me.6 Ovako govori kralj Izraelov
i otkupitelj njegov,
Jahve nad vojskama:
»Ja sam prvi i ja sam posljednji:
osim mene Boga nema.
7 E chi è come me, che abbia chiamato, e dichiarato, e ordinato quello, da che io stabilii il popolo antico? annunzino loro que’ dii le cose future, e quelle che avverranno.7 Tko je kao ja? Nek’ ustane i govori,
nek’ navijesti i nek’ mi razloži!
Tko je od vječnosti otkrio što se zbilo?
Nek’ nam navijesti što će još doći!
8 Non vi spaventate, e non vi smarrite; non ti ho io fatte intendere, e dichiarate queste cose ab antico? e voi me ne siete testimoni; evvi alcun Dio, fuor che me? non vi è alcun’altra Rocca, io non ne conosco alcuna8 Ne plašite se, ne bojte se:
nisam li vam to odavna navijestio i otkrio?
Vi ste mi svjedoci: ima li Boga
osim mene?
Ima li Stijene? Ja ne znam!«
9 Gli artefici delle sculture son tutti quanti vanità; e i lor cari idoli non giovano nulla; ed essi son testimoni a sè stessi che quelli non vedono, e non conoscono; acciocchè sieno confusi.9 Tko god pravi kipove, ništavan je, i dragocjenosti njegove ne koriste ničemu. Svjedoci njihovi ništa ne vide i ništa ne znaju, da im budu na sramotu.
10 Chi ha formato un dio? e chi ha fusa una scultura? Ella non gioverà nulla.10 Tko pravi boga i lijeva kip da od toga korist ne očekuje?
11 Ecco, tutti i compagni di un tale uomo saranno confusi, e insieme gli artefici, che son fra gli uomini; aduninsi pure, e presentinsi tutti quanti; sì, saranno tutti insieme spaventati, e confusi.11 Gle, svi će štovatelji likova biti osramoćeni, izrađivači njihovi više od bilo koga. Nek’ se saberu svi i pojave: prepast će se i postidjeti odjednom.
12 Il ferraiuolo adopera la lima, e lo scarpello, e lavora col carbone, e forma la scultura co’ martelli; ed anche, mentre la lavora con la forza del suo braccio, ha fame, e le forze gli mancano; egli non beve acqua, e si stanca.12 Kovač ga izrađuje na živu ugljevlju, čekićem ga oblikuje, snažnom ga rukom obrađuje. Gladan je i iznemogao; ne pije vode, iscrpljuje se.
13 Il legnaiuolo stende il regolo, disegna la scultura con la sinopia, la lavora con asce, e la disegna con la sesta, e la fa alla somiglianza umana, secondo la gloria dell’uomo; acciocchè dimori in casa.13 Drvodjelja uzima mjeru, pisaljkom lik ocrta, ostruže ga dlijetom, šestarom ga zaokruži i izdjelja ga po uzoru na lik ljudski, kao lijepo ljudsko obličje, da stoji u hramu.
14 Tagliando de’ cedri, egli prende un elce, ed una quercia, e li lascia fortificar fra gli alberi di una selva; egli pianta un frassino salvatico, il qual la pioggia fa crescere.14 Bijaše sebi nasjekao cedre, uzeo čempres ili hrast koje je za se njegovao među šumskim drvećem; ili je posadio bor koji raste od kiše.
15 E quegli alberi servono all’uomo per bruciare; ed egli ne prende una parte, e se ne scalda; ed anche ne accende del fuoco, e ne cuoce del pane; ed anche ne fa un dio, e l’adora; ne fa una scultura, e le s’inchina.15 Čovjeku su dobra za vatru; uzima ih da se ogrije; pali ih da ispeče kruh. Ali od njih djelja i boga pred kojim pada ničice, pravi kip i klanja mu se.
16 Egli ne avrà bruciata la metà al fuoco, col mezzo dell’altra metà egli avrà mangiata della carne, ed avrà arrostito l’arrosto, e si sarà saziato; ed anche, dopo essersi scaldato, dirà: Eia! io mi sono scaldato; io ho veduto il fuoco.16 Polovinom od toga naloži, dakle, oganj, peče meso na žeravi, jede pečenku i siti se; grije se i govori: »Ah, grijem se i uživam uz vatru.«
17 Poi impiega il rimanente a fare un dio, in una sua scultura, alla quale egli s’inchina, e l’adora, e gli fa orazione, e dice: Liberami; perciocchè tu sei il mio dio.17 Ali od onoga što preostane pravi sebi boga, svog kumira, pada pred njim ničice i klanja mu se i moli: »Spasi me, jer si ti moj bog.«
18 Essi non hanno conoscimento, nè intendimento alcuno; perciocchè i loro occhi sono incrostati, per non vedere; e i lor cuori, per non intendere.18 Ne znaju oni i ne razumiju: zaslijepljene su im oči, pa ne vide, i srce, pa ne shvaćaju.
19 E non si recano la cosa al cuore, e non hanno conoscimento, nè intendimento alcuno, per dire: Io ho arsa col fuoco la metà di questo, ed anche ho cotto del pane su le brace di esso: io ne ho arrostita della carne, e l’ho mangiata; farei io del rimanente di esso una cosa abbominevole? m’inchinerei io davanti ad un tronco di legno?19 Takav ne razmišlja, nema u njega znanja ni razbora da sebi kaže: »Polovinom od ovoga naložio sam oganj, na žeravici ispekao kruh, ispržio meso koje sam pojeo, pa zar ću od ostatka načiniti gnusobu? Zar ću se komadu drveta klanjati?«
20 Essi si pascono di cenere, il cuor sedotto li travia; e non rinfrancano mai l’anima loro, e non dicono: Questo che io ho nella destra, non è egli una cosa falsa?20 On voli pepeo, zavodi ga prevareno srce. Neće spasiti svog života i nikad neće reći: »Nije li varka ovo u mojoj desnici?«
21 RICORDATI di queste cose, o Giacobbe, e Israele; perciocchè tu sei mio servitore, io ti ho formato, tu sei mio servitore; Israele, non dimenticarmi.21 Sjeti se toga, Jakove,
i ti, Izraele, jer si sluga moj!
Ja sam te stvorio i sluga si mi,
Izraele, neću te zaboraviti!
22 Io ho cancellati i tuoi misfatti, a guisa di una nuvola; ed i tuoi peccati, a guisa di una nube; convertiti a me, perciocchè io ti ho riscattato.22 Kao maglu rastjerao sam tvoje opačine
i grijehe tvoje poput oblaka.
Meni se obrati
jer ja sam te otkupio.
23 Cantate, o cieli; perciocchè il Signore ha operato; giubilate, luoghi bassi della terra; risonate grida di allegrezza, monti, selve, e tutti gli alberi che sono in esse; perciocchè il Signore ha riscattato Giacobbe, e si è reso glorioso in Israele.23 Kličite, nebesa, jer je Jahve učinio!
Orite se, dubine zemljine!
Odjekujte radošću, planine,
i vi, šume, sa svim svojim drvećem!
Jer Jahve je otkupio Jakova,
proslavio se u Izraelu!
24 Così ha detto il Signore, tuo Redentore, e tuo Formatore fin dal ventre: Io sono il Signore, che ho fatta ogni cosa, che ho distesi i cieli solo, ed ho appianata la terra, senza che alcuno sia stato meco;24 Ovako govori Jahve, otkupitelj tvoj
i tvorac tvoj od utrobe:
»Ja sam Jahve koji sam sve stvorio,
koji sam nebesa sam razapeo,
i učvrstio zemlju bez pomoći ičije.
25 che annullo i segni de’ bugiardi, e fo impazzar gl’indovini; che fo andare a ritroso i savi, e rendo stolto il loro conoscimento;25 Ja osujećujem znamenja vrača,
i čarobnjake u luđake promećem;
silim mudrace da ustuknu
i mudrost im obraćam u bezumlje,
26 che confermo la parola del mio servitore, e adempio il consiglio de’ miei Angeli; che dico a Gerusalemme: Tu sarai abitata; ed alle città di Giuda: Voi sarete riedificate; ed io ridirizzerò le sue ruine;26 ali potvrđujem riječ sluge svojega,
ispunjam naum svojih glasnika.
Ja govorim Jeruzalemu: ‘Naseli se!’
I gradovima judejskim: ‘Sagradite se!’
Iz razvalina ja ih podižem.
27 che dico al profondo mare: Seccati; e che asciugherò i suoi fiumi;27 Ja govorim moru: ‘Presahni!
Presušujem ti rijeke.’
28 che dico a Ciro: Mio pastore; e fo ch’egli adempierà tutta la mia volontà, per dire a Gerusalemme: Tu sarai riedificata; ed al tempio: Tu sarai di nuovo fondato28 Ja govorim Kiru: ‘Pastiru moj!’
I on će sve želje moje ispuniti
govoreći Jeruzalemu: ‘Sagradi se!’
i Hramu: ‘Utemelji se!’«