Sapientia 1

VULGATA	Biblija Hrvatski
1 Diligite justitiam, qui judicatis terram. Sentite de Domino in bonitate, et in simplicitate cordis quærite illum :	1 Ljubite pravednost, vi suci zemaljski, pravednim mislima mislite o Gospodinu i tražite ga u jednostavnosti srca.
2 quoniam invenitur ab his qui non tentant illum, apparet autem eis qui fidem habent in illum.	2 Jer njega nalaze koji ga ne iskušavaju i otkriva se onima koji mu ne uskraćuju svoju vjeru.
3 Perversæ enim cogitationes separant a Deo ; probata autem virtus corripit insipientes.	3 A podmukle misli otuđuju od Boga i iskušavana Svemoć posramljuje bezumnike.
4 Quoniam in malevolam animam non introibit sapientia, nec habitabit in corpore subdito peccatis.	4 Jer mudrost ne ulazi u dušu opaku i ne nastanjuje se u tijelu grijehu podložnu.
5 Spiritus enim sanctus disciplinæ effugiet fictum, et auferet se a cogitationibus quæ sunt sine intellectu, et corripietur a superveniente iniquitate.	5 Jer sveti duh pouke bježi od prijevare i uklanja se od misli bezumnih i uzmiče kad se nepravda pojavi.
6 Benignus est enim spiritus sapientiæ, et non liberabit maledicum a labiis suis : quoniam renum illius testis est Deus, et cordis illius scrutator est verus, et linguæ ejus auditor.	6 Jer mudrost je duh čovjekoljubiv, ali hulniku neće oprostiti njegovih riječi, jer Bog proniče bubrege njegove, istinski mu srce nadzire i sluša njegove riječi.
7 Quoniam spiritus Domini replevit orbem terrarum, et hoc quod continet omnia, scientiam habet vocis.	7 Doista duh Gospodnji ispunja svemir, i on, koji drži sve, zna i sve što se govori.
8 Propter hoc qui loquitur iniqua non potest latere, nec præteriet illum corripiens judicium.	8 Zato ne ostaje skriven tko nepravedno govori niti će ga mimoići osvetnička pravda.
9 In cogitationibus enim impii interrogatio erit ; sermonum autem illius auditio ad Deum veniet, ad correptionem iniquitatum illius.	9 Jer se namisli bezbožnikove točno ispituju i glas riječi njegovih ide sve do Gospoda da se kazne bezakonja njegova.
10 Quoniam auris zeli audit omnia, et tumultus murmurationum non abscondetur.	10 Jer postoji uho ljubomorno koje čuje sve i ne izmiče mu ni glasak najtišeg gunđanja.
11 Custodite ergo vos a murmuratione quæ nihil prodest, et a detractione parcite linguæ : quoniam sermo obscurus in vacuum non ibit, os autem quod mentitur occidit animam.	11 Čuvajte se isprazna gunđanja i čuvajte jezik od opakih riječi, jer i najtajnija riječ nije bez učinka, a lažljiva usta ubijaju dušu.
12 Nolite zelare mortem in errore vitæ vestræ, neque acquiratis perditionem in operibus manuum vestrarum.	12 Ne trčite za smrću stranputicama života svojeg i ne navlačite na se propast djelima ruku svojih.
13 Quoniam Deus mortem non fecit, nec lætatur in perditione vivorum.	13 Jer Bog nije stvorio smrt niti se raduje propasti živih.
14 Creavit enim ut essent omnia, et sanabiles fecit nationes orbis terrarum : et non est in illis medicamentum exterminii, nec inferorum regnum in terra.	14 Već je sve stvorio da sve opstane, i spasonosni su stvorovi svijeta, i u njima nema smrtonosna otrova. I podzemlje ne vlada zemljom,
15 Justitia enim perpetua est, et immortalis.	15 jer pravednost je besmrtna.
16 Impii autem manibus et verbis accersierunt illam, et æstimantes illam amicam, defluxerunt ; et sponsiones posuerunt ad illam, quoniam digni sunt qui sint ex parte illius.	16 Ali bezbožnici dozivaju smrt i rukama i riječju i za njom ginu smatrajući je prijateljem i s njome ugovor sklapaju, dostojni da joj pripadaju.