1 Infatti, il regno dei cieli è simile a un padrone di casa, il quale uscì di buon mattino ad ingaggiare operai per la sua vigna. | 1 »Kraljevstvo je nebesko kao kad domaćin rano ujutro izađe najmiti radnike u svoj vinograd. |
2 Essendosi accordato con gli operai per un denaro al giorno, li mandò nella sua vigna. | 2 Pogodi se s radnicima po denar na dan i pošalje ih u svoj vinograd. |
3 Uscito verso l'ora terza, trovò altri che stavano nella piazza inoperosi; | 3 Izađe i o trećoj uri i vidje druge gdje stoje na trgu besposleni |
4 disse loro: "Andate anche voi nella mia vigna e vi darò la giusta ricompensa". Essi andarono. | 4 pa i njima reče: ‘Idite i vi u moj vinograd pa što bude pravo, dat ću vam.’ |
5 Di nuovo uscì verso l'ora sesta e l'ora nona e fece altrettanto. | 5 I oni odoše. Izađe opet o šestoj i devetoj uri te učini isto tako. |
6 Uscì anche verso l'ora undecima e trovò altri che stavano là; dice loro: "Perché state qui tutto il giorno inoperosi?". | 6 A kad izađe o jedanaestoj uri, nađe druge gdje stoje i reče im: ‘Zašto ovdje stojite vazdan besposleni?’ |
7 Gli rispondono: "Perché nessuno ci ha ingaggiati". Dice loro: "Andate anche voi nella vigna". | 7 Kažu mu: ‘Jer nas nitko ne najmi.’ Reče im: ‘Idite i vi u vinograd.’« |
8 Venuta la sera, il padrone della vigna dice al suo fattore: "Chiama gli operai e da' loro la mercede cominciando dagli ultimi fino ai primi". | 8 »Uvečer kaže gospodar vinograda svojemu upravitelju: ‘Pozovi radnike i podaj im plaću počevši od posljednjih pa sve do prvih.’ |
9 Vennero quelli dell'undecima ora e ricevettero un denaro ciascuno. | 9 Dođu tako oni od jedanaeste ure i prime po denar. |
10 Quando giunsero i primi, pensavano che avrebbero ricevuto di più, ma ricevettero anch'essi un denaro ciascuno. | 10 Pa kada dođu oni prvi, pomisle da će primiti više, ali i oni prime po denar. |
11 Nel prenderlo mormoravano contro il padre di famiglia | 11 A kad primiše, počeše mrmljati protiv domaćina: |
12 dicendo: "Questi ultimi hanno lavorato per un'ora sola e tu li hai equiparati a noi che abbiamo sopportato il peso e il caldo della giornata". | 12 ‘Ovi posljednji jednu su uru radili i izjednačio si ih s nama, koji smo podnosili svu tegobu dana i žegu.’« |
13 Egli rispose ad uno di loro: "Amico, non sono ingiusto con te: non hai fatto il patto con me per un denaro? | 13 »Nato on odgovori jednomu od njih: ‘Prijatelju, ne činim ti krivo. Nisi li se pogodio sa mnom po denar? |
14 Prendi ciò che è tuo e vattene. Voglio dare a quest'ultimo proprio quanto ho dato a te; | 14 Uzmi svoje pa idi. A ja hoću i ovomu posljednjemu dati kao i tebi. |
15 che forse non mi è lecito disporre dei miei beni come voglio? O non sarà il tuo occhio che si fa cattivo dal momento che io sono buono?". | 15 Nije li mi slobodno činiti sa svojim što hoću? Ili zar je oko tvoje zlo što sam ja dobar?’« |
16 In questa maniera gli ultimi saranno primi e i primi saranno ultimi". | 16 »Tako će posljednji biti prvi, a prvi posljednji.« |
17 Mentre saliva a Gerusalemme, Gesù prese i Dodici in disparte e, cammin facendo, disse loro: | 17 Dok je Isus uzlazio u Jeruzalem, uze dvanaestoricu nasamo te im putem reče: |
18 "Ecco, saliamo a Gerusalemme e il Figlio dell'uomo sarà consegnato ai sommi sacerdoti e agli scribi che lo condanneranno a morte | 18 »Evo, uzlazimo u Jeruzalem i Sin Čovječji bit će predan glavarima svećeničkim i pismoznancima. Osudit će ga na smrt |
19 e lo consegneranno ai gentili, perché sia schernito, flagellato e crocifisso; ma il terzo giorno risorgerà". | 19 i predati poganima da ga izrugaju, izbičuju i razapnu, ali on će treći dan uskrsnuti.« |
20 Si avvicinò a lui la madre dei figli di Zebedeo insieme con i suoi figli e si prostrò per chiedergli qualcosa; | 20 Tada mu pristupi mati sinova Zebedejevih zajedno sa sinovima, pade ničice da od njega nešto zaište. |
21 egli le domandò: "Che cosa vuoi?". Ed ella a lui: "Ordina che questi due miei figli siedano uno alla destra e l'altro alla tua sinistra nel tuo regno". | 21 A on će joj: »Što želiš?« Kaže mu: »Reci da ova moja dva sina u tvome kraljevstvu sjednu uza te, jedan tebi zdesna, drugi slijeva.« |
22 Gesù rispose: "Non sapete quello che chiedete; potete bere il calice che io sto per bere?". Gli rispondono: "Lo possiamo". | 22 Isus odgovori: »Ne znate što ištete. Možete li piti čašu koju ću ja piti?« Kažu mu: »Možemo!« |
23 Dice loro: "Il mio calice, sì, lo berrete; ma sedere alla mia destra o alla mia sinistra non sta a me concederlo, ma è riservato a coloro ai quali è stato assegnato dal Padre mio". | 23 A on im reče: »Čašu ćete moju doduše piti, ali sjesti meni zdesna ili slijeva – to nisam ja vlastan dati, to je onih kojima je pripravio moj Otac.« |
24 All'udir ciò gli altri dieci s'indignarono contro i due fratelli; | 24 Kada su to čula ostala desetorica, razgnjeve se na dva brata. |
25 Gesù, chiamatili a sé, disse: "Voi sapete che i capi delle nazioni esercitano la loro signoria su di esse, e i grandi sono quelli che fanno sentire su di esse la loro potenza. | 25 Zato ih Isus dozva i reče: »Znate da vladari gospoduju svojim narodima i velikaši njihovi drže ih pod vlašću. |
26 Non sarà così fra voi; ma chi fra voi vuol diventare grande sarà vostro servo, | 26 Neće tako biti među vama! Naprotiv, tko hoće da među vama bude najveći, neka vam bude poslužitelj. |
27 e chi fra voi vorrà essere al primo posto si farà vostro schiavo, | 27 I tko god hoće da među vama bude prvi, neka vam bude sluga.« |
28 come il Figlio dell'uomo che non è venuto ad essere servito, ma a servire e dare la propria vita in riscatto di molti". | 28 »Tako i Sin Čovječji nije došao da bude služen, nego da služi i život svoj dade kao otkupninu za mnoge.« |
29 Mentre essi uscivano da Gerico, gli andò dietro molta gente. | 29 Kad su izlazili iz Jerihona, pođe za njim silan svijet. |
30 Ed ecco, due ciechi stavano seduti lungo la via; saputo che passava Gesù, si misero a gridare: "Signore, abbi pietà di noi, Figlio di Davide!". | 30 I gle, dva slijepca sjeđahu kraj puta. Čuvši da Isus prolazi, povikaše: »Gospodine, smiluj nam se, Sine Davidov!« |
31 La folla cominciò a sgridarli perché tacessero; ma essi gridavano ancora più forte: "Signore, abbi pietà di noi, Figlio di Davide!". | 31 Mnoštvo ih ušutkivalo, ali oni još jače viknuše: »Gospodine, smiluj nam se, Sine Davidov!« |
32 Gesù, fermatosi, li chiamò e disse: "Cosa volete che io vi faccia?". | 32 Isus se zaustavi, dozove ih i reče: »Što hoćete da vam učinim?« |
33 Gli risposero: "Signore, che si aprano i nostri occhi!". | 33 Kažu mu: »Gospodine, da nam se otvore oči.« |
34 Mosso a pietà, Gesù toccò i loro occhi e subito ricuperarono la vista e si misero a seguirlo. | 34 Isus se ganut dotaknu njihovih očiju i oni odmah progledaše. I pođoše za njim. |