Psalms 89

CATHOLIC PUBLIC DOMAIN	Biblija Hrvatski
1 A prayer of Moses, the man of God. O Lord, you have been our refuge from generation to generation.	1 Poučna pjesma. Ezrahijca Etana.
2 Before the mountains became, or the land was formed along with the world: from ages past, even to all ages, you are God.	2 O ljubavi Jahvinoj pjevat ću dovijeka, kroza sva koljena vjernost ću tvoju naviještati.
3 And, lest man be turned aside in humiliation, you have said: Be converted, O sons of men.	3 Ti reče: »Zavijeke je sazdana ljubav moja!« U nebu utemelji vjernost svoju:
4 For a thousand years before your eyes are like the days of yesterday, which have passed by, and they are like a watch of the night,	4 »Savez sklopih s izabranikom svojim, zakleh se Davidu, sluzi svome:
5 which was held for nothing: so their years shall be.	5 tvoje potomstvo održat ću dovijeka, za sva koljena sazdat ću prijestolje tvoje.«
6 In the morning, he may pass away like grass; in the morning, he may flower and pass away. In the evening, he will fall, and harden, and become dry.	6 Nebesa veličaju čudesa tvoja, Jahve, i tvoju vjernost u zboru svetih.
7 For, at your wrath, we have withered away, and we have been disturbed by your fury.	7 Ta tko je u oblacima ravan Jahvi, tko li je Jahvi sličan među sinovima Božjim?
8 You have placed our iniquities in your sight, our age in the illumination of your countenance.	8 Bog je strahovit u zboru svetih, velik i strašan svima oko sebe.
9 For all our days have faded away, and at your wrath, we have fainted. Our years will be considered to be like a spider’s web.	9 Jahve, Bože nad vojskama, tko je kao ti? Silan si, Jahve, i vjernost te okružuje.
10 The days of our years in them are seventy years. But in the powerful, they are eighty years, and more of these are with hardship and sorrow. For mildness has overwhelmed us, and we shall be corrected.	10 Ti zapovijedaš bučnome moru, obuzdavaš silu valova njegovih;
11 Who knows the power of your wrath? And, before fear, can your wrath	11 ti sasječe Rahaba i zgazi, snažnom mišicom rasu dušmane svoje.
12 be numbered? So make known your right hand, along with men learned in heart, in wisdom.	12 Tvoja su nebesa i tvoja je zemlja, zemljin krug ti si sazdao i sve što je na njemu;
13 Return, O Lord, how long? And may you be persuaded on behalf of your servants.	13 sjever i jug ti si stvorio, Tabor i Hermon kliču imenu tvojemu.
14 We were filled in the morning with your mercy, and we exulted and delighted all our days.	14 Tvoja je mišica snažna, ruka čvrsta, desnica dignuta.
15 We have been rejoicing, because of the days in which you humbled us, because of the years in which we saw evils.	15 Pravda i pravednost temelj su prijestolja tvoga, ljubav i istina koračaju pred tobom.
16 Look down upon your servants and upon their works, and direct their sons.	16 Blago narodu vičnu svetom klicanju, on hodi u sjaju lica tvojega, Jahve,
17 And may the splendor of the Lord our God be upon us. And so, direct the works of our hands over us; direct even the work of our hands.	17 u tvom se imenu raduje svagda i tvojom se pravdom ponosi.
	18 Jer ti si ures moći njegove, po tvojoj milosti raste snaga naša.
	19 Jer Jahve je štit naš, Svetac Izraelov kralj je naš.
	20 Nekoć si u viđenju govorio pobožnima svojim: »Junaku stavih krunu na glavu, izabranika iz naroda izdigoh;
	21 nađoh Davida, slugu svoga, svetim ga svojim uljem pomazah,
	22 da ruka moja svagda ostane s njime i moja mišica da ga krijepi.
	23 Neće ga nadmudriti dušmanin, niti oboriti sin bezakonja.
	24 Razbit ću pred njim protivnike njegove, pogubit ću mrzitelje njegove.
	25 Vjernost moja i dobrota bit će s njime i u mome imenu rast će mu snaga.
	26 Pružit ću njegovu ruku nad more, do Rijeke desnicu njegovu.
	27 On će me zvati: ‘Oče moj! Bože moj i hridi spasa mojega.’
	28 A ja ću ga prvorođencem učiniti, najvišim među kraljevima svijeta.
	29 Njemu ću sačuvati dovijeka naklonost svoju i savez svoj vjeran.
	30 Njegovo ću potomstvo učiniti vječnim i prijestolje mu kao dan nebeski.
	31 Ako li mu sinovi zakon moj ostave i ne budu hodili po naredbama mojim,
	32 ako li prestupe odredbe moje i ne budu čuvali zapovijedi mojih;
	33 šibom ću kazniti nedjelo njihovo, udarcima ljutim krivicu njihovu,
	34 ali mu naklonosti svoje oduzeti neću niti ću prekršiti vjernosti svoje.
	35 Neću povrijediti saveza svojega i neću poreći obećanja svoga.
	36 Jednom se zakleh svetošću svojom: Davida prevariti neću:
	37 potomstvo će njegovo ostati dovijeka, prijestolje njegovo preda mnom kao sunce,
	38 ostat će dovijeka kao mjesec, vjerni svjedok na nebu.«
	39 A sada ti ga odbi i odbaci, silno se razgnjevi na pomazanika svoga.
	40 Prezre savez sa slugom svojim i krunu njegovu do zemlje ponizi.
	41 Razvali sve zidine njegove, njegove utvrde u ruševine baci.
	42 Pljačkaju ga svi što naiđu, na ruglo je susjedima svojim.
	43 Podiže desnicu dušmana njegovih i obradova protivnike njegove.
	44 Otupi oštricu mača njegova, u boju mu ne pomože.
	45 Njegovu sjaju kraj učini, njegovo prijestolje na zemlju obori.
	46 Skratio si dane mladosti njegove, sramotom ga pokrio.
	47 Ta dokle ćeš, Jahve? Zar ćeš se uvijek skrivati? Hoće li gnjev tvoj k’o oganj gorjeti?
	48 Sjeti se kako je kratak život moj, kako si ljude prolazne stvorio!
	49 Tko živ smrti vidjeti neće? Tko će od ruke podzemlja dušu sačuvati?
	50 Gdje li je, Jahve, tvoja dobrota iskonska kojom se Davidu zakle na vjernost svoju?
	51 Sjeti se, Jahve, sramote slugu svojih: u srcu nosim svu mržnju pogana
	52 s kojom nasrću dušmani tvoji, Jahve, s kojom nasrću na korake pomazanika tvoga.
	53 Blagoslovljen Jahve dovijeka! Tako neka bude. Amen!