SCRUTATIO

Sabato, 20 dicembre 2025 - Santi Abramo e Coren ( Letture di oggi)

Proverbi 17


font
DIODATIBiblija Hrvatski
1 Migliore è un boccon di pane secco, con quiete, Che una casa piena di animali ammazzati, con rissa1 Bolji je zalogaj suha kruha s mirom nego sa svađom kuća puna žrtvene pečenke.
2 Il servitore intendente signoreggerà sopra il figliuolo che reca vituperio, E spartirà l’eredità tra i fratelli2 Razuman sluga vlada nad sinom sramotnim
i s braćom će dijeliti baštinu.
3 La coppella è per l’argento, e il fornello per l’oro; Ma il Signore prova i cuori3 Taljika je za srebro i peć za zlato,
a srca iskušava Jahve sam.
4 L’uomo maligno presta gli orecchi alle labbra inique; E l’ingannatore ascolta la lingua maliziosa4 Zločinac rado sluša usne prijevarne,
i lažac spremno prisluškuje pogubnu jeziku.
5 Chi beffa il povero fa onta a colui che l’ha fatto; Chi si rallegra della calamità altrui non resterà impunito5 Tko se ruga siromahu, podruguje se Stvoritelju njegovu,
i tko se veseli nesreći, ne ostaje bez kazne.
6 I figliuoli de’ figliuoli son la corona de’ vecchi; E i padri son la gloria de’ figliuoli6 Unuci su vijenac starcima,
a sinovima ures oci njihovi.
7 Il parlar magnifico non è decevole all’uomo da nulla; Quanto meno al principe il labbro falso!7 Ne dolikuje budali uzvišena besjeda,
a još manje odličniku usne lažljive.
8 Il presente è, appo chi è dato a ricever presenti, una gioia graziosa; Dovunque si volge produce effetto8 Dar je čarobni kamen u očima onoga koji ga daje:
kamo se god okrene, uspijeva.
9 Chi copre il fallo procaccia amicizia; Ma chi lo ridice disunisce gli amici9 Tko prikriva prijestup, traži ljubav,
a tko glasinu širi, razgoni prijatelje.
10 La riprensione scende più addentro nell’uomo intendente, Che cento percosse date allo stolto10 Razumna se ukor jače doima
nego bezumna stotina udaraca.
11 Il malvagio non cerca altro che ribellione; Ma l’angelo crudele sarà mandato contro a lui11 Opak čovjek ide samo za zlom,
ali se okrutan glasnik šalje na nj.
12 Scontrisi pure in un uomo un’orsa, a cui sieno stati tolti i suoi figli, Anzi che un pazzo nella sua pazzia12 Bolje je nabasati na medvjedicu kojoj ugrabiše mlade
nego na bezumnika u njegovoj ludosti.
13 Il male non si dipartirà giammai dalla casa Di chi rende il mal per lo bene13 Tko dobro zlom uzvraća,
neće ukloniti nesreću od doma svojeg.
14 Chi comincia la contesa è come chi dà apritura alle acque; Però avanti che si venga alle contumelie, lascia la questione14 Zametnuti svađu isto je kao pustiti poplavu:
stoga prije nego svađa izbije, udalji se!
15 Chi assolve il reo, e chi condanna il giusto, Sono amendue ugualmente abbominevoli al Signore15 Tko opravdava krivoga i tko osuđuje pravoga,
obojica su mrski Jahvi.
16 A che serve il prezzo in mano allo stolto, Da comperar sapienza, poichè egli non ha alcun senno?16 Čemu novac u ruci bezumnomu?
Da njime mudrost kupi, kad nema razbora!
17 L’amico ama in ogni tempo, E il fratello nasce per l’afflizione17 Prijatelj ljubi u svako vrijeme,
a u nevolji i bratom postaje.
18 L’uomo scemo di senno tocca la mano, E fa sicurtà al suo prossimo18 Nerazuman čovjek daje ruku
i jamči pred svojim bližnjim.
19 Chi ama contesa ama misfatto; Chi alza la sua porta cerca ruina19 Grijeh ljubi tko ljubi svađu,
i tko visoko diže svoja vrata, traži propast.
20 L’uomo perverso di cuore non troverà il bene; E l’uomo stravolto nel suo parlare caderà nel male20 Opak srcem ne nalazi sreće,
i komu je jezik zao, zapada u nesreću.
21 Chi genera un pazzo lo genera a suo cordoglio; E il padre dello stolto non si rallegrerà21 Tko rodi bezumna, na tugu mu je;
a nije veseo ni otac budale.
22 Il cuore allegro giova, come una medicina; Ma lo spirito afflitto secca le ossa22 Veselo je srce izvrstan lijek,
a neveseo duh suši kosti.
23 L’empio prende il presente dal seno, Per pervertir le vie del giudicio23 Opaki prima dar iz njedara,
da bi iskrivio putove pravici.
24 La sapienza è nel cospetto dell’intendente; Ma gli occhi dello stolto riguardano alle estremità della terra24 Razuman ima mudrost pred sobom,
a bezumniku su oči na kraj zemlje.
25 Il figliuolo stolto è sdegno a suo padre, Ed amaritudine a colei che l’ha partorito25 Briga je ocu bezuman sin
i žalost roditeljki svojoj.
26 Egli non è bene di condannare il giusto, non pure ad ammenda, Nè che i principi battano alcuno per dirittura26 Ne valja kažnjavati pravednika,
a nije pravo ni tući odličnike.
27 Chi rattiene i suoi detti è dotato di conoscimento; E chi è di spirito riservato è uomo intendente.27 Tko usteže svoje riječi, razumije mudrost,
i razuman je čovjek mirna duha.
28 Lo stolto stesso è reputato savio, quando si tace; E prudente, quando tiene le labbra chiuse28 I luđak se smatra mudrim kada šuti
i razumnim kad susteže svoje usne.