SCRUTATIO

Sabato, 13 dicembre 2025 - Santa Lucia ( Letture di oggi)

Daniele 4


font
BIBBIA CEI 2008Biblija Hrvatski
1 Io, Nabucodònosor, ero tranquillo nella mia casa e felice nel mio palazzo,1 Ja, Nabukodonozor, življah mirno u svojoj kući i sretno u svojoj palači,
2 quando ebbi un sogno che mi spaventò. Mentre ero nel mio letto, le immaginazioni e le visioni della mia mente mi turbarono.2 kad vidjeh sanju koja me uplašila. Utvare i viđenja što su mi se na mom ležaju vrzla po glavi uznemiriše me.
3 Feci un decreto con cui ordinavo che tutti i saggi di Babilonia fossero condotti davanti a me, per farmi conoscere la spiegazione del sogno.
3 I naredih: neka mi pozovu sve mudrace babilonske da mi kažu što sanja znači.
4 Allora vennero i maghi, gli indovini, i Caldei e gli astrologi, ai quali esposi il sogno, ma non me ne potevano dare la spiegazione.4 Dođoše gataoci, čarobnici, zvjezdari i tumači znakova: ja im rekoh svoju sanju, a oni mi ne znadoše reći njezino značenje.
5 Infine mi si presentò Daniele, chiamato Baltassàr dal nome del mio dio, un uomo in cui è lo spirito degli dèi santi, e gli raccontai il sogno5 Tada dođe preda me Daniel, koji je nazvan Baltazar prema imenu moga boga, i u komu prebiva duh Boga svetoga. Ja mu pripovjedih svoju sanju:
6 dicendo: «Baltassàr, principe dei maghi, poiché io so che lo spirito degli dèi santi è in te e che nessun mistero ti è difficile, ecco le visioni che ho avuto in sogno: tu dammene la spiegazione.6 »Baltazare, starješino gatalaca, znam da u tebi prebiva duh Boga svetoga i da ti nijedna tajna nije preteška: evo sanje što je imah: daj mi njezino značenje.
7 Le visioni che mi passarono per la mente, mentre stavo a letto, erano queste:
Io stavo guardando,
ed ecco un albero di grande altezza in mezzo alla terra.
7 Evo viđenja što mi se na postelji vrzlo po glavi: Pogledam, kad evo jedno stablo
usred zemlje
vrlo veliko.
8 Quell’albero divenne alto, robusto,
la sua cima giungeva al cielo
ed era visibile fino all’estremità della terra.
8 Stablo poraste, postade snažno,
visina mu doseže nebo,
vidjelo se s krajeva zemlje.
9 Le sue foglie erano belle e i suoi frutti abbondanti
e vi era in esso da mangiare per tutti.
Le bestie del campo si riparavano alla sua ombra
e gli uccelli del cielo dimoravano fra i suoi rami;
di esso si nutriva ogni vivente.
9 Krošnja mu bijaše lijepa, plodovi obilni;
na njemu je bilo hrane za sve,
u njegovoj sjeni počivaše zvijerje poljsko,
na njegovim se granama gnijezdile ptice nebeske
i svako se tijelo hranilo od njega.
10 Mentre nel mio letto stavo osservando
le visioni che mi passavano per la mente,
ecco un vigilante, un santo, scese dal cielo
10 Ja promatrah viđenja
što su mi se na mojoj postelji vrzla po glavi
kad, evo, Stražar, Svetac, silazi s neba,
11 e gridò a voce alta:
“Tagliate l’albero e troncate i suoi rami:
scuotete le foglie, disperdetene i frutti:
fuggano le bestie di sotto e gli uccelli dai suoi rami.
11 silnim glasom viče:
‘Posijecite stablo,
okrešite mu grane,
počupajte mu lišće,
pobacajte plodove!
Neka se životinje razbjegnu ispod njega
i ptice s grana njegovih!
12 Lasciate però nella terra il ceppo con le radici,
legato con catene di ferro e di bronzo
sull’erba fresca del campo;
sia bagnato dalla rugiada del cielo
e abbia sorte comune con le bestie sull’erba della terra.
12 U zemlji ostavite panj i korijenje
u gvozdenim i mjedenim okovima,
u travi poljskoj!
Neka ga pere rosa nebeska,
i travu zemaljsku neka dijeli sa zvijerjem poljskim!
13 Si muti il suo cuore e invece di un cuore umano
gli sia dato un cuore di bestia;
sette tempi passino su di lui.
13 Neka mu se promijeni srce čovječje,
srce životinjsko nek’ mu se dade!
Sedam vremena neka prođe nad njim!
14 Così è deciso per sentenza dei vigilanti
e secondo la parola dei santi.
Così i viventi sappiano che l’Altissimo domina sul regno degli uomini e che egli lo può dare a chi vuole e insediarvi anche il più piccolo degli uomini”.
14 Tako su presudili Stražari,
tako su odlučili Sveci,
da sve živo upozna
kako Svevišnji ima vlast
nad kraljevstvom ljudskim:
on ga daje kome hoće
i postavlja nad njim najnižega od ljudi!’
15 Questo è il sogno, che io, re Nabucodònosor, ho fatto. Ora tu, Baltassàr, dammene la spiegazione. Tu puoi darmela, perché, mentre fra tutti i saggi del mio regno nessuno me ne spiega il significato, in te è lo spirito degli dèi santi».
15 Ovo je sanja što je vidjeh ja, kralj Nabukodonozor. A ti, Baltazare, reci mi njezino značenje, jer mi nijedan od mudraca moga kraljevstva to ne može reći; ti možeš, jer u tebi je duh Boga Svetoga.«
16 Allora Daniele, chiamato Baltassàr, rimase per qualche tempo confuso e turbato dai suoi pensieri. Ma il re gli disse: «Baltassàr, il sogno non ti turbi e neppure la sua spiegazione». Rispose Baltassàr: «Signore mio, valga il sogno per i tuoi nemici e la sua spiegazione per i tuoi avversari.16 Tada se Daniel, nazvan Baltazar, načas smete i prestraši u svojim mislima. Kralj reče: »Baltazare, ne daj se zbuniti ovom sanjom i njezinim značenjem!« Baltazar odgovori: »Gospodaru moj, ova sanja neka bude tvojim dušmanima i njezino značenje tvojim mrziteljima!
17 L’albero che tu hai visto, alto e robusto, la cui cima giungeva fino al cielo ed era visibile per tutta la terra17 Stablo koje si vidio, veliko i snažno, koje seže sve do neba i vidi se po svoj zemlji,
18 e le cui foglie erano belle e i frutti abbondanti e in cui c’era da mangiare per tutti e sotto il quale dimoravano le bestie della terra e sui cui rami abitavano gli uccelli del cielo,18 krošnje lijepe i plodova obilnih na kojem bijaše hrane za sve i pod kojim počiva zvijerje poljsko, a na njegovim se granama gnijezde ptice nebeske:
19 sei tu, o re, che sei diventato grande e forte; la tua grandezza è cresciuta, è giunta al cielo e il tuo dominio si è esteso fino all’estremità della terra.
19 to si ti, o kralju, koji si velik i moćan, veličina ti se povećala i dosegla do neba, a tvoja vlast do krajeva zemlje.
20 Che il re abbia visto un vigilante, un santo che discendeva dal cielo e diceva: “Tagliate l’albero, spezzatelo, però lasciate nella terra il ceppo con le sue radici, legato con catene di ferro e di bronzo sull’erba fresca del campo; sia bagnato dalla rugiada del cielo e abbia sorte comune con le bestie del campo, finché sette tempi siano passati su di lui”,20 A što je vidio kralj kako Stražar, Svetac, silazi s neba te govori: ‘Posijecite stablo, raskomadajte ga, no njegov panj i korijenje ostavite u zemlji, u gvozdenim i mjedenim okovima, u travi poljskoj, neka ga pere rosa nebeska i dio neka mu bude sa zvijerjem poljskim dok ne prođe sedam vremena nad njim’ –
21 questa, o re, ne è la spiegazione e questo è il decreto dell’Altissimo, che deve essere eseguito sopra il re, mio signore:21 ovo je značenje, o kralju, odluka Svevišnjega što će se ispuniti na mom gospodaru kralju:
22 Tu sarai cacciato dal consorzio umano e la tua dimora sarà con le bestie del campo; ti pascerai di erba come i buoi e sarai bagnato dalla rugiada del cielo; sette tempi passeranno su di te, finché tu riconosca che l’Altissimo domina sul regno degli uomini e che egli lo dà a chi vuole.
22 Izagnat će te iz društva ljudi
i sa životinjama ćeš poljskim boraviti;
hranit ćeš se travom kao goveda,
tebe će prati rosa nebeska;
sedam će vremena proći nad tobom
dok ne upoznaš
da Svevišnji ima vlast nad kraljevstvom ljudskim
i da ga daje kome on hoće.
23 L’ordine che è stato dato di lasciare il ceppo con le radici dell’albero significa che il tuo regno ti sarà ristabilito, quando avrai riconosciuto che al Cielo appartiene il dominio.23 A što se reklo ‘Ostavite panj i korijenje stabla’ – tvoje će se kraljevstvo obnoviti čim spoznaš da Nebesa imaju svu vlast.
24 Perciò, o re, accetta il mio consiglio: sconta i tuoi peccati con l’elemosina e le tue iniquità con atti di misericordia verso gli afflitti, perché tu possa godere lunga prosperità».
24 Zato, kralju, neka ti bude mio moj savjet: iskupi svoje grijehe pravednim djelima i svoja bezakonja milosrđem prema siromasima, da bi ti potrajala sreća.«
25 Tutto questo accadde al re Nabucodònosor.
25 Sve se to dogodi kralju Nabukodonozoru.
26 Dodici mesi dopo, passeggiando sopra la terrazza del palazzo reale di Babilonia,26 Dvanaest mjeseci kasnije, šetajući babilonskim kraljevskim dvorom,
27 il re prese a dire: «Non è questa la grande Babilonia che io ho costruito come reggia con la forza della mia potenza e per la gloria della mia maestà?».27 kralj govoraše: »Nije li to taj veliki Babilon što ga ja sagradih da mi bude kraljevskom prijestolnicom – snagom svoje moći, na slavu svoga veličanstva?«
28 Queste parole erano ancora sulle labbra del re, quando una voce venne dal cielo: «A te io parlo, o re Nabucodònosor: il regno ti è tolto!28 Još bijahu te riječi u ustima njegovim kad s neba dođe glas: »Tebi se objavljuje, kralju Nabukodonozore!
Kraljevstvo ti se oduzelo;
29 Sarai cacciato dal consorzio umano e la tua dimora sarà con le bestie del campo; ti pascerai di erba come i buoi e passeranno sette tempi su di te, finché tu riconosca che l’Altissimo domina sul regno degli uomini e che egli lo dà a chi vuole».
29 bit ćeš izagnan iz društva ljudi,
sa životinjama ćeš poljskim boraviti;
hranit ćeš se travom kao goveda,
i sedam će vremena proći nad tobom
dok ne spoznaš
da Svevišnji ima vlast nad kraljevstvom ljudskim,
i da ga on daje kome hoće.«
30 In quel momento stesso si adempì la parola sopra Nabucodònosor. Egli fu cacciato dal consorzio umano, mangiò l’erba come i buoi e il suo corpo fu bagnato dalla rugiada del cielo, i capelli gli crebbero come le penne alle aquile e le unghie come agli uccelli.
30 I smjesta se riječ izvrši na Nabukodonozoru: bî izagnan iz društva ljudi, jeđaše travu kao goveda, prala ga rosa nebeska; vlasi mu narastoše poput orlova perja, a njegovi nokti kao ptičje pandže.
31 «Ma finito quel tempo io, Nabucodònosor, alzai gli occhi al cielo e la ragione tornò in me e benedissi l’Altissimo; lodai e glorificai colui che vive in eterno,
il cui potere è potere eterno
e il cui regno è di generazione in generazione.
31 »Pošto se navršiše određeni dani, ja, Nabukodonozor, podigoh oči prema nebu, razum mi se vrati, tada blagoslovih Svevišnjega
hvaleći i uzvisujući onoga koji živi dovijeka:
njegovo je kraljevstvo – kraljevstvo vječno,
njegova je vlast za sva pokoljenja.
32 Tutti gli abitanti della terra
sono, davanti a lui, come un nulla;
egli tratta come vuole le schiere del cielo
e gli abitanti della terra.
Nessuno può fermargli la mano e dirgli: “Che cosa fai?”.
32 Stanovnici zemlje – upravo kao da ih i nema:
po svojoj volji postupa on s vojskom nebeskom
i sa žiteljima zemaljskim.
Nitko ne može zaustaviti njegovu ruku
ili mu kazati: ‘Što to radiš?’
33 In quel tempo tornò in me la conoscenza e, con la gloria del regno, mi fu restituita la mia maestà e il mio splendore: i miei ministri e i miei dignitari mi ricercarono e io fui ristabilito nel mio regno e mi fu concesso un potere anche più grande.33 U isti čas razum mi se vrati, i na slavu moje kraljevske časti vrati mi se veličanstvo i sjaj; moji me savjetnici i velikaši potražiše, bih uspostavljen u kraljevsku čast i moja veličina još poraste.
34 Ora io, Nabucodònosor, lodo, esalto e glorifico il Re del cielo: tutte le sue opere sono vere e le sue vie sono giuste; egli ha il potere di umiliare coloro che camminano nella superbia».34 Sada ja, Nabukodonozor, hvalim, uzvisujem i slavim Kralja nebeskoga,
čija su sva djela istina, svi putovi pravda
i koji može poniziti one koji hode u oholosti.«