1 In seguito, Mosè e Aronne vennero dal faraone e gli annunciarono: «Così dice il Signore, il Dio d’Israele: “Lascia partire il mio popolo, perché mi celebri una festa nel deserto!”». | 1 Poslije toga odu Mojsije i Aron pa reknu faraonu: »Ovako veli Jahve, Bog Izraelov: ‘Pusti narod moj da ode i u moju čast slavi svetkovinu.’« |
2 Il faraone rispose: «Chi è il Signore, perché io debba ascoltare la sua voce e lasciare partire Israele? Non conosco il Signore e non lascerò certo partire Israele!». | 2 »Tko je taj Jahve da ga ja poslušam«, odvrati faraon, »i pustim Izraelce? Ja toga Jahvu ne znam niti ću pustiti Izraelce.« |
3 Ripresero: «Il Dio degli Ebrei ci è venuto incontro. Ci sia dunque concesso di partire per un cammino di tre giorni nel deserto e offrire un sacrificio al Signore, nostro Dio, perché non ci colpisca di peste o di spada!». | 3 »Bog Hebreja objavio nam se«, rekoše. »Zato nas pusti da odemo tri dana hoda u pustinju i prinesemo žrtvu Jahvi, Bogu svome, da se na nas ne obori pomorom ili mačem.« |
4 Il re d’Egitto disse loro: «Mosè e Aronne, perché distogliete il popolo dai suoi lavori? Tornate ai vostri lavori forzati!». | 4 Nato im odvrati egipatski kralj: »Mojsije i Arone, zašto odvraćate svijet od njegovih dužnosti? Idite na svoj posao. |
5 Il faraone disse: «Ecco, ora che il popolo è numeroso nel paese, voi vorreste far loro interrompere i lavori forzati?».
| 5 Sad kad se svjetina tako umnožila«, nastavi faraon, »vi biste ih od posla odvratili?« |
6 In quel giorno il faraone diede questi ordini ai sovrintendenti del popolo e agli scribi: | 6 Istoga dana izda faraon naredbu nadglednicima i bilježnicima: |
7 «Non darete più la paglia al popolo per fabbricare i mattoni, come facevate prima. Andranno a cercarsi da sé la paglia. | 7 »Ne pribavljajte više ovome narodu slame kao do sada. Neka idu sami i sebi je skupljaju. |
8 Però voi dovete esigere il numero di mattoni che facevano finora, senza ridurlo. Sono fannulloni; per questo protestano: “Vogliamo partire, dobbiamo sacrificare al nostro Dio!”. | 8 A zahtijevajte od njih istu količinu opeke koju su pravili i dosad. Ne smanjujte je! Lijenčine su. Zato viču: ‘Hajdemo prinijeti žrtvu Bogu svome!’ |
9 Pesi dunque la schiavitù su questi uomini e lavorino; non diano retta a parole false!».
| 9 Navalite poslove na taj svijet: neka rade, da ne obraćaju pažnje na klevete!« |
10 I sovrintendenti del popolo e gli scribi uscirono e riferirono al popolo: «Così dice il faraone: “Io non vi fornisco più paglia. | 10 Sad dođu nadglednici naroda i njegovi bilježnici te svijetu objave: »Ovako poručuje faraon: ‘Neću vam više nabavljati slame. |
11 Andate voi stessi a procurarvela dove ne troverete, ma non diminuisca la vostra produzione”».
| 11 Vi sami morate ići i tražiti je gdje god je možete naći. Ali zato neću smanjiti vaš posao.’« |
12 Il popolo si sparse in tutto il territorio d’Egitto a raccogliere stoppie da usare come paglia. | 12 Stoga se narod raziđe po svoj zemlji egipatskoj da skuplja strnjiku namjesto slame. |
13 Ma i sovrintendenti li sollecitavano dicendo: «Portate a termine il vostro lavoro: ogni giorno lo stesso quantitativo come quando avevate la paglia». | 13 A nadglednici ih gonili: »Morate svakoga dana svršiti jednako posla kao i onda dok ste slamu dobivali.« |
14 Bastonarono gli scribi degli Israeliti, quelli che i sovrintendenti del faraone avevano costituito loro capi, dicendo: «Perché non avete portato a termine né ieri né oggi il vostro numero di mattoni come prima?».
| 14 A bilježnike koje faraonovi nadglednici bijahu postavili nad Izraelcima tukli su i korili: »Zašto niste ni jučer ni danas napravili opeke koliko i prije?« |
15 Allora gli scribi degli Israeliti vennero dal faraone a reclamare, dicendo: «Perché tratti così noi tuoi servi? | 15 Onda bilježnici Izraelaca odu i potuže se faraonu: »Zašto ovako postupaš sa svojim slugama? |
16 Non viene data paglia ai tuoi servi, ma ci viene detto: “Fate i mattoni!”. E ora i tuoi servi sono bastonati e la colpa è del tuo popolo!». | 16 Tvoje sluge više ne dobivaju slame, a ipak se od nas traži: napravite opeku! Čak i tuku tvoje sluge, a kriv je tvoj narod!« |
17 Rispose: «Fannulloni siete, fannulloni! Per questo dite: “Vogliamo partire, dobbiamo sacrificare al Signore”. | 17 »Lijenčine ste vi! Lijenčine!« – odgovori faraon. »Stoga i kažete: ‘Hajdemo da prinesemo žrtvu Jahvi!’ |
18 Ora andate, lavorate! Non vi sarà data paglia, ma dovrete consegnare lo stesso numero di mattoni».
| 18 Nosite se na posao! Slama vam se neće davati, ali morate praviti određene količine opeke.« |
19 Gli scribi degli Israeliti si videro in difficoltà, sentendosi dire: «Non diminuirete affatto il numero giornaliero dei mattoni». | 19 Arona Bilježnici Izraelaca nađu se na muci zbog naredbe: »Svakodnevnu količinu opeke ne smijete smanjiti!« |
20 Usciti dalla presenza del faraone, quando incontrarono Mosè e Aronne che stavano ad aspettarli, | 20 Otišavši od faraona, naiđu na Mojsija i Arona, koji su ih čekali. |
21 dissero loro: «Il Signore guardi a voi e giudichi, perché ci avete resi odiosi agli occhi del faraone e agli occhi dei suoi ministri, mettendo loro in mano la spada per ucciderci!».
| 21 »Neka vas Jahve ima na oku i sudi vam!« – dobace im. »Omrazili ste nas kod faraona i njegovih dvorana; dali ste im mač u ruke da nas pobiju.« |
22 Allora Mosè si rivolse al Signore e disse: «Signore, perché hai maltrattato questo popolo? Perché dunque mi hai inviato? | 22 Mojsije se vrati Jahvi i reče: »Zašto, Gospodine, nanosiš štetu svome puku? Zašto si me poslao? |
23 Da quando sono venuto dal faraone per parlargli in tuo nome, egli ha fatto del male a questo popolo, e tu non hai affatto liberato il tuo popolo!».
| 23 Otkad sam ja stupio pred faraona i progovorio mu u tvoje ime, on još gore postupa s ovim narodom. A ti ništa ne poduzimaš da izbaviš svoj narod.« |