1 "Fratelli e padri, ascoltate la mia difesa davanti a voi". | 1 »Braćo i oci, poslušajte što ću vam sad u svoju obranu reći.« |
2 Quando sentirono che parlava loro in lingua ebraica, fecero silenzio ancora di più. | 2 Kad čuše da im govori hebrejskim jezikom, još većma utihnuše. On nastavi: |
3 Ed egli continuò: "Io sono un Giudeo, nato a Tarso di Cilicia, ma cresciuto in questa città, formato alla scuola di Gamalièle nelle più rigide norme della legge paterna, pieno di zelo per Dio, come oggi siete tutti voi. | 3 »Ja sam Židov, rođen u Tarzu cilicijskom, ali odrastao u ovom gradu, do nogu Gamalielovih odgojen točno po otačkom Zakonu; bijah revnitelj Božji kao što ste svi vi još danas. |
4 Io perseguitai a morte questa nuova dottrina, arrestando e gettando in prigione uomini e donne, | 4 Ovaj sam Put na smrt progonio, u okove bacao i predavao u tamnice muževe i žene, |
5 come può darmi testimonianza il sommo sacerdote e tutto il collegio degli anziani. Da loro ricevetti lettere per i nostri fratelli di Damasco e partii per condurre anche quelli di là come prigionieri a Gerusalemme, per essere puniti.
| 5 kako mi to može posvjedočiti i veliki svećenik i sve starješinstvo. Od njih sam i pisma dobio za braću u Damasku pa se zaputio da i one ondje okovane dovedem u Jeruzalem da se kazne.« |
6 Mentre ero in viaggio e mi avvicinavo a Damasco, verso mezzogiorno, all'improvviso una gran luce dal cielo rifulse attorno a me; | 6 »Dok sam tako putovao i približavao se Damasku, s neba me oko podneva iznenada obasja svjetlost velika. |
7 caddi a terra e sentii una voce che mi diceva: Saulo, Saulo, perché mi perseguiti? | 7 Sruših se na tlo i začuh glas što mi govoraše: ‘Savle, Savle, zašto me progoniš?’ |
8 Risposi: Chi sei, o Signore? Mi disse: Io sono Gesù il Nazareno, che tu perseguiti. | 8 Ja odgovorih: ‘Tko si, Gospodine?’ Reče mi: ‘Ja sam Isus Nazarećanin koga ti progoniš.’ |
9 Quelli che erano con me videro la luce, ma non udirono colui che mi parlava. | 9 Oni koji bijahu sa mnom svjetlost doduše primijetiše, ali ne čuše glasa Onoga koji mi govoraše. |
10 Io dissi allora: Che devo fare, Signore? E il Signore mi disse: Alzati e prosegui verso Damasco; là sarai informato di tutto ciò che è stabilito che tu faccia. | 10 Rekoh nato: ‘Što mi je činiti, Gospodine?’ Gospodin će mi: ‘Ustani, pođi u Damask i ondje će ti se reći što ti je određeno učiniti.’ |
11 E poiché non ci vedevo più, a causa del fulgore di quella luce, guidato per mano dai miei compagni, giunsi a Damasco.
| 11 Kako od sjaja one svjetlosti obnevidjeh, pratioci me povedoše za ruku te stigoh u Damask.« |
12 Un certo Ananìa, un devoto osservante della legge e in buona reputazione presso tutti i Giudei colà residenti, | 12 »Neki Ananija, čovjek po Zakonu pobožan i na dobru glasu u Židova ondje nastanjenih, |
13 venne da me, mi si accostò e disse: Saulo, fratello, torna a vedere! E in quell'istante io guardai verso di lui e riebbi la vista. | 13 dođe k meni, pristupi mi i reče: ‘Savle, brate, progledaj!’ I ja se u taj čas zagledah u nj. |
14 Egli soggiunse: Il Dio dei nostri padri ti ha predestinato a conoscere la sua volontà, a vedere il Giusto e ad ascoltare una parola dalla sua stessa bocca, | 14 A on će: ‘Bog otaca naših predodredi te da upoznaš volju njegovu, da vidiš Pravednika i čuješ glas iz usta njegovih |
15 perché gli sarai testimone davanti a tutti gli uomini delle cose che hai visto e udito. | 15 jer bit ćeš mu pred svim ljudima svjedokom onoga što si vidio i čuo. |
16 E ora perché aspetti? Alzati, ricevi il battesimo e lavati dai tuoi peccati, invocando il suo nome.
| 16 I što sad oklijevaš? Ustani, krsti se i operi grijehe svoje, prizivljući ime njegovo!’« |
17 Dopo il mio ritorno a Gerusalemme, mentre pregavo nel tempio, fui rapito in estasi | 17 »Pošto se vratih u Jeruzalem, dok sam se jednom molio u Hramu, padoh u zanos |
18 e vidi Lui che mi diceva: Affrettati ed esci presto da Gerusalemme, perché non accetteranno la tua testimonianza su di me. | 18 i vidjeh Gospodina gdje mi govori: ‘Pohiti, žurno izađi iz Jeruzalema jer neće primiti tvoga svjedočanstva o meni.’ |
19 E io dissi: Signore, essi sanno che facevo imprigionare e percuotere nella sinagoga quelli che credevano in te; | 19 Ja rekoh: ‘Gospodine, oni znaju da sam ja u tamnice bacao i bičevao po sinagogama one koji vjeruju u te. |
20 quando si versava il sangue di Stefano, tuo testimone, anch'io ero presente e approvavo e custodivo i vestiti di quelli che lo uccidevano. | 20 I dok se prolijevala krv Stjepana, svjedoka tvoga, i ja sam ondje stajao i odobravao te čuvao haljine onih koji ga ubijahu.’ |
21 Allora mi disse: Va', perché io ti manderò lontano, tra i pagani".
| 21 Nato mi reče: ‘Pođi jer ću te poslati daleko k poganima!’« |
22 Fino a queste parole erano stati ad ascoltarlo, ma allora alzarono la voce gridando: "Toglilo di mezzo; non deve più vivere!". | 22 Slušali su ga sve do te riječi, a tada podigoše glas: »Ukloni takva sa zemlje! Nije pravo da živi!« |
23 E poiché continuavano a urlare, a gettar via i mantelli e a lanciar polvere in aria, | 23 Kako oni stadoše bučiti, odbacivati haljine i vitlati prašinu u zrak, |
24 il tribuno ordinò di portarlo nella fortezza, prescrivendo di interrogarlo a colpi di flagello al fine di sapere per quale motivo gli gridavano contro in tal modo.
| 24 zapovjedi tisućnik da Pavla uvedu u vojarnu pa odredi da ga bičevima ispitaju kako bi doznao zašto tako viču protiv njega. |
25 Ma quando l'ebbero legato con le cinghie, Paolo disse al centurione che gli stava accanto: "Potete voi flagellare un cittadino romano, non ancora giudicato?". | 25 Kad ga remenjem rastegoše, reče on nazočnom satniku: »Rimskoga građanina, i još neosuđena, smijete bičevati?« |
26 Udito ciò, il centurione corse a riferire al tribuno: "Che cosa stai per fare? Quell'uomo è un romano!". | 26 Kad je to čuo satnik, priđe tisućniku i dojavi mu: »Što si to nakanio? Ovaj je čovjek Rimljanin!« |
27 Allora il tribuno si recò da Paolo e gli domandò: "Dimmi, tu sei cittadino romano?". Rispose: "Sì". | 27 Tisućnik tada priđe Pavlu pa mu reče: »Reci mi, jesi li Rimljanin?« On odvrati: »Da.« |
28 Replicò il tribuno: "Io questa cittadinanza l'ho acquistata a caro prezzo". Paolo disse: "Io, invece, lo sono di nascita!". | 28 Tisućnik dometnu: »Ja stekoh to građanstvo za skupe novce.« Pavao nato reče: »Ja sam se pak s njim i rodio.« |
29 E subito si allontanarono da lui quelli che dovevano interrogarlo. Anche il tribuno ebbe paura, rendendosi conto che Paolo era cittadino romano e che lui lo aveva messo in catene.
| 29 Brže stoga odstupe od njega oni koji su ga imali ispitivati. I tisućnik se preplaši kad sazna da je Pavao Rimljanin, a on ga bijaše okovao. |
30 Il giorno seguente, volendo conoscere la realtà dei fatti, cioè il motivo per cui veniva accusato dai Giudei, gli fece togliere le catene e ordinò che si riunissero i sommi sacerdoti e tutto il sinedrio; vi fece condurre Paolo e lo presentò davanti a loro. | 30 Sutradan pak kad je htio točno saznati za što ga Židovi optužuju, odriješi ga pa zapovjedi da se sastanu veliki svećenici i sve Vijeće te privede Pavla i postavi ga pred njih. |