Jó 32

VULGATA	Biblija Hrvatski
1 Omiserunt autem tres viri isti respondere Job, eo quod justus sibi videretur.	1 Ona tri čovjeka prestadoše Jobu odgovarati, jer je on sebe smatrao nevinim.
2 Et iratus indignatusque est Eliu filius Barachel Buzites, de cognatione Ram : iratus est autem adversum Job, eo quod justum se esse diceret coram Deo.	2 Nato se rasrdi Elihu, sin Barakeelov, iz Buza, od plemena Ramova: planu gnjevom na Joba zato što je sebe držao pravednim pred Bogom;
3 Porro adversum amicos ejus indignatus est, eo quod non invenissent responsionem rationabilem, sed tantummodo condemnassent Job.	3 a planu gnjevom i na tri njegova prijatelja jer nisu više našli ništa što bi odgovorili te su tako Boga osudili.
4 Igitur Eliu expectavit Job loquentem, eo quod seniores essent qui loquebantur.	4 Dok su oni govorili s Jobom, Elihu je šutio, jer su oni bili stariji od njega.
5 Cum autem vidisset quod tres respondere non potuissent, iratus est vehementer.	5 Ali kad vidje da ona tri čovjeka nisu više imala odgovora u ustima, planu od srdžbe.
6 Respondensque Eliu filius Barachel Buzites, dixit : Junior sum tempore, vos autem antiquiores : idcirco, demisso capite, veritus sum vobis indicare meam sententiam.	6 I progovorivši, Elihu, sin Barakeelov, iz Buza, reče: »Po godinama svojim još mlad sam ja, a u duboku vi ste ušli starost; bojažljivo se zato ja ustezah znanje svoje pokazati pred vama.
7 Sperabam enim quod ætas prolixior loqueretur, et annorum multitudo doceret sapientiam.	7 Mišljah u sebi: ‘Govorit će starost, mnoge godine pokazat će mudrost.’
8 Sed, ut video, spiritus est in hominibus, et inspiratio Omnipotentis dat intelligentiam.	8 Uistinu, dah neki u ljudima, duh Svesilnog mudrim čini čovjeka.
9 Non sunt longævi sapientes, nec senes intelligunt judicium.	9 Dob poodmakla ne daje mudrosti a niti starost pravednosti uči.
10 Ideo dicam : Audite me : ostendam vobis etiam ego meam sapientiam.	10 Zato vas molim, poslušajte mene da vam i ja znanje svoje izložim.
11 Expectavi enim sermones vestros ; audivi prudentiam vestram, donec disceptaremini sermonibus ;	11 S pažnjom sam vaše besjede pratio i razloge sam vaše saslušao dok ste tražili što ćete kazati.
12 et donec putabam vos aliquid dicere, considerabam : sed, ut video, non est qui possit arguere Job, et respondere ex vobis sermonibus ejus.	12 Na vama moja sva bijaše pažnja, al’ ne bî nikog da Joba pobije ni da mu od vas tko riječ opovrgne.
13 Ne forte dicatis : Invenimus sapientiam : Deus projecit eum, non homo.	13 Nemojte reći: ‘Na mudrost smo naišli! Bog će ga pobit’ jer čovjek ne može.’
14 Nihil locutus est mihi : et ego non secundum sermones vestros respondebo illi.	14 Nije meni on besjedu upravio: odvratit mu neću vašim riječima.
15 Extimuerunt, nec responderunt ultra, abstuleruntque a se eloquia.	15 Poraženi, otpovrgnut’ ne mogu, riječi zapeše u grlu njihovu.
16 Quoniam igitur expectavi, et non sunt locuti : steterunt, nec ultra responderunt :	16 Čekao sam! Al’, gle, oni ne zbore. Umukoše, ni riječ više da kažu!
17 respondebo et ego partem meam, et ostendam scientiam meam.	17 Na meni je da progovorim sada, znanje ću svoje i ja izložiti.
18 Plenus sum enim sermonibus, et coarctat me spiritus uteri mei.	18 Riječi mnoge u meni naviru dok iznutra moj duh mene nagoni.
19 En venter meus quasi mustum absque spiraculo, quod lagunculas novas disrumpit.	19 Gle, nutrina mi je k’o mošt zatvoren, k’o nova će se raspući mješina.
20 Loquar, et respirabo paululum : aperiam labia mea, et respondebo.	20 Da mi odlane, govorit ću stoga, otvorit ću usne i odvratit’ vama.
21 Non accipiam personam viri, et Deum homini non æquabo.	21 Nijednoj strani priklonit se neću niti laskat’ ja namjeravam kome.
22 Nescio enim quamdiu subsistam, et si post modicum tollat me factor meus.	22 Laskati ja ne umijem nikako, jer smjesta bi me Tvorac moj smaknuo.«