Vangelo secondo Matteo 22
Confronta con un'altra Bibbia
Cambia Bibbia
| BIBBIA TINTORI | Biblija Hrvatski |
|---|---|
| 1 E Gesù, seguitando a parlare, disse di nuovo ad essi in parabole: | 1 Isus im ponovno prozbori u prispodobama: |
| 2 Il regno dei cieli è simile ad un re il quale fece le nozze a suo figlio. | 2 »Kraljevstvo je nebesko kao kad neki kralj pripravi svadbu sinu svomu. |
| 3 E mandò i servi a chiamare gli invitati allo nozze, ma questi non volevano venire. | 3 Posla sluge da pozovu uzvanike na svadbu. No oni ne htjedoše doći. |
| 4 Mandò ancora altri servi, dicendo: Dite agli invitati: ecco il mio pranzo è già apparecchiato, si sono ammazzati i buoi e gli animali ingrassati, e tutto è pronto: venite alle nozze. | 4 Opet posla druge sluge govoreći: ‘Recite uzvanicima: Evo, objed sam ugotovio. Junci su moji i tovljenici poklani i sve pripravljeno. Dođite na svadbu!’« |
| 5 Ma quelli non se ne curarono, andando chi al campo, chi al negozio. | 5 »Ali oni ne mareći odoše – jedan na svoju njivu, drugi za svojom trgovinom. |
| 6 Altri poi, presi i servitori, li oltraggiarono e li uccisero. | 6 Ostali uhvate njegove sluge, zlostave ih i ubiju. |
| 7 Udito l'avvenuto, il re pieno d'ira, mandò le sue milizie a sterminare quegli omicidi e a dar fuoco alle loro città. | 7 Nato se kralj razgnjevi, posla svoju vojsku i pogubi one ubojice, a grad im spali.« |
| 8 Quindi disse ai suoi servi: Le nozze son pronte, ma gli invitati non ne eran degni. | 8 »Tada kaže slugama: ‘Svadba je, evo, pripravljena, ali uzvanici ne bijahu dostojni. |
| 9 Andate dunque ai crocicchi delle strade e quanti troverete chiamateli alle nozze. | 9 Pođite stoga na raskrižja i koga god nađete, pozovite na svadbu!’« |
| 10 E usciti per le strade i servi di lui radunarono quanti trovarono, buoni e cattivi, e la sala delle nozze fu piena di convitati. | 10 »Sluge iziđoše na putove i sabraše sve koje nađoše – i zle i dobre. I svadbena se dvorana napuni gostiju. |
| 11 Or entrato il re a vederli, vi notò un uomo che non era in abito di nozze. | 11 Kad kralj uđe pogledati goste, spazi ondje čovjeka koji ne bijaše odjeven u svadbeno ruho. |
| 12 E gli disse: Amico, come sei entrato qua senza la veste da nozze? E colui ammutolì. | 12 Kaže mu: ‘Prijatelju, kako si ovamo ušao bez svadbenoga ruha?’ A on zanijemi. |
| 13 Allora disse il re ai servi: Legatelo mani e piedi, e gettatelo fuori nel buio; ivi sarà pianto e strider di denti. | 13 Tada kralj reče poslužiteljima: ‘Svežite mu ruke i noge i bacite ga van u tamu, gdje će biti plač i škrgut zubi.’ |
| 14 Perchè molti sono i chiamati e pochigli eletti. | 14 Doista, mnogo je zvanih, malo izabranih.« |
| 15 Allora i Farisei, ritiratisi, tennero consiglio per vedere come coglierlo in fallo nelle parole. | 15 Tada farizeji odoše i održaše vijeće kako da Isusa uhvate u riječi. |
| 16 È gli mandarono i propri discepoli con gli Erodiani, a dirgli: Maestro, sappiamo che sei veritiero e insegni la via di Dio secondo la verità e non ti curi di nessuno, chè non guardi in faccia alle persone. | 16 Pošalju k njemu svoje učenike s herodovcima da ga upitaju: »Učitelju! Znamo da si istinit te po istini putu Božjem učiš i ne mariš tko je tko jer nisi pristran. |
| 17 Dicci dunque, che te ne pare? E' lecito o no pagare il tributo a Cesare? | 17 Reci nam, dakle, što ti se čini: je li dopušteno dati porez caru ili nije?« |
| 18 Ma Gesù, conosciuta la loro malizia, disse: Perchè mi tentate, ipocriti? | 18 Znajući njihovu opakost, reče Isus: »Zašto me iskušavate, licemjeri? |
| 19 Mostratemi la moneta del tributo. Ed essi gli presentarono un denaro. | 19 Pokažite mi porezni novac!« Pružiše mu denar. |
| 20 Ed egli domandò loro: Di chi è quest'immagine e riscrizione? | 20 On ih upita: »Čija je ovo slika i natpis?« |
| 21 Gli risposero: Di Cesare. Allora disse loro: Prendete dunque a Cesare quello che è di Cesare e a Dio quel che è di Dio. | 21 Odgovore: »Carev.« Kaže im: »Podajte dakle caru carevo, a Bogu Božje.« |
| 22 E quelli udito ciò, stupirono, e, lasciatolo, andarono via. | 22 Čuvši to, zadive se pa ga ostave i odu. |
| 23 In quello stesso giorno andarono a lui i Sadducei, i quali negano la risurrezione, e, interrogandolo, | 23 Toga dana pristupiše k njemu saduceji, koji vele da nema uskrsnuća, i upitaše ga: |
| 24 gli dissero: Maestro, Mosè ha detto: Se uno muore senza figli, il suo fratello ne sposi la vedova, e susciti prole al fratello. | 24 »Učitelju, Mojsije reče: Umre li tko bez djece, neka se njegov brat oženi njegovom ženom te podigne porod bratu svomu. |
| 25 Or c'erano tra di noi sette fratelli: e il primo, presa moglie, morì, e, non avendo prole, lasciò la moglie al fratello. | 25 Bijahu tako u nas sedmorica braće. Prvi se oženi i umrije bez poroda ostavivši ženu svom bratu. |
| 26 Lo stesso fece il secondo e il terzo, fino al settimo. | 26 Tako i drugi i treći, sve do sedmoga. |
| 27 Finalmente dopo tutti morì anche la donna. | 27 A nakon svih umrije i žena. |
| 28 Alla risurrezione, di qual dei sette sarà ìa moglie, chè tutti l'ebbero? | 28 Kojemu će dakle od te sedmorice biti žena o uskrsnuću? Jer sva su je sedmorica imala.« |
| 29 Ma Gesù rispose loro: Voi sbagliate, non sapendo comprendere nè le scritture, nè la potenza di Dio. | 29 Odgovori im Isus: »U zabludi ste jer ne razumijete Pisama ni sile Božje. |
| 30 Perchè nella risurrezione nè s'ammoglieranno nè si mariteranno; ma saranno come gli angeli di Dio in cielo. | 30 Ta o uskrsnuću niti se žene niti udaju, nego su kao anđeli na nebu. |
| 31 In quanto poi alla risurrezione dei morti, non avete letto quel che vi fu detto da Dio? | 31 A što se tiče uskrsnuća mrtvih, zar niste čitali što vam reče Bog: |
| 32 Io sono il Dio d'Àbramo, il Dio d'Isacco, il Dio di Giacobbe? Non è il Dio dei morti, ma dei vivi. | 32 Ja sam Bog Abrahamov, Bog Izakov i Bog Jakovljev? Nije on Bog mrtvih, nego živih!« |
| 33 E le turbe, che ascoltavano, stupivano della sua dottrina. | 33 Čuvši to, mnoštvo osta zaneseno njegovim naukom. |
| 34 Ma i Farisei, saputo come aveva chiusa la bocca ai Sadducei, s'unirono insieme: | 34 A kad su farizeji čuli kako ušutka saduceje, okupiše se, |
| 35 e lo interrogò uno di loro, dottore in legge, per tentarlo: s | 35 a jedan od njih, zakonoznanac, da ga iskuša, upita: |
| 36 Maestro, qual'è il maggior comandamento della legge ? | 36 »Učitelju, koja ja zapovijed najveća u Zakonu?« |
| 37 E Gesù gii rispose: Amerai il Signore Dio tuo con tutto il tuo cuore, con tutta l'anima tua, con tutta la tua mente. | 37 A on mu reče: »Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim, i svom dušom svojom, i svim umom svojim. |
| 38 Questo è il massimo e primo comandamento; | 38 To je najveća i prva zapovijed. |
| 39 il secondo poi è simile a questo: Amerai il prossimo tuo come te stesso. | 39 Druga, ovoj slična: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga. |
| 40 Da questi due comandamenti dipende tutta la legge e i profeti. | 40 O tim dvjema zapovijedima visi sav Zakon i Proroci.« |
| 41 Essendo adunque adunati i Farisei, Gesù li interrogò | 41 Kad se farizeji skupiše, upita ih Isus: |
| 42 dicendo: Che vi pare del Cristo? Di chi è figlio? Gli rispondono: Di David. | 42 »Što mislite o Kristu? Čiji je on sin?« Kažu mu: »Davidov.« |
| 43 Ed egli a loro: Come dunque David, in spirito, lo chiama Signore dicendo: | 43 A on će njima: »Kako ga onda David u Duhu naziva Gospodinom, kad veli: |
| 44 Il Signore ha detto al mio Signore: Siedi alla mia destra, sinché io ponga i tuoi nemici a sgabello dei tuoi piedi? | 44 Reče Gospod Gospodinu mojemu: ‘Sjedi mi zdesna dok ne položim neprijatelje tvoje za podnožje nogama tvojim?’ |
| 45 Se dunque David lo chiama Signore, com'è suo figlio? | 45 Ako ga dakle David naziva Gospodinom, kako mu je sin?« |
| 46 E nessuno poteva replicargli parola: nè vi fu chi ardisse, da quel giorno in poi, d'interrogarlo. | 46 I nitko mu nije mogao odgovoriti ni riječi, niti se od toga dana tko usudio upitati ga bilo što. |
ITALIANO
ENGLISH
ESPANOL
FRANCAIS
LATINO
PORTUGUES
DEUTSCH
MAGYAR
Ελληνική
לשון עברית
عَرَبيْ