1 אֹהֵב מוּסָר אֹהֵב דָּעַת וְשֹׂנֵא תֹוכַחַת בָּעַר | 1 Videći da mu je pogodna prilika, Jonatan izabra ljude i posla ih u Rim da s Rimljanima potvrde i obnove prijateljstvo. |
2 טֹוב יָפִיק רָצֹון מֵיְהוָה וְאִישׁ מְזִמֹּות יַרְשִׁיעַ | 2 Jednaka je pisma poslao i Spartancima i drugima. |
3 לֹא־יִכֹּון אָדָם בְּרֶשַׁע וְשֹׁרֶשׁ צַדִּיקִים בַּל־יִמֹּוט | 3 Tako su oni otišli u Rim, ušli u Senat i rekli: »Veliki svećenik Jonatan i narod židovski poslaše nas da među sobom obnovimo prijateljstvo i savezništvo kakvo je bilo prije.« |
4 אֵשֶׁת־חַיִל עֲטֶרֶת בַּעְלָהּ וּכְרָקָב בְּעַצְמֹותָיו מְבִישָׁה | 4 Dali su im pisma za vlasti svake zemlje, s preporukom da ih upute u miru u judejsku zemlju. |
5 מַחְשְׁבֹות צַדִּיקִים מִשְׁפָּט תַּחְבֻּלֹות רְשָׁעִים מִרְמָה | 5 Evo prijepisa pisma koje je Jonatan pisao Spartancima: |
6 דִּבְרֵי רְשָׁעִים אֱרָב־דָּם וּפִי יְשָׁרִים יַצִּילֵם | 6 »Veliki svećenik Jonatan, narodno vijeće, svećenici i ostali narod židovski pozdravljaju svoju braću Spartance. |
7 הָפֹוךְ רְשָׁעִים וְאֵינָם וּבֵית צַדִּיקִים יַעֲמֹד | 7 Već prije poslao je Arije, koji je vladao među vama, velikom svećeniku Oniji pismo u kojem potvrđuje da ste naša braća, kako to pokazuje priloženi prijepis. |
8 לְפִישִׂ־כְלֹו יְהֻלַּל־אִישׁ וְנַעֲוֵה־לֵב יִהְיֶה לָבוּז | 8 Onija je s počastima dočekao čovjeka koji je bio poslan i primio je pismo koje je jasno govorilo o savezništvu i prijateljstvu. |
9 טֹוב נִקְלֶה וְעֶבֶד לֹו מִמְּתַכַּבֵּד וַחֲסַר־לָחֶם | 9 Što se nas tiče, iako nam to ne bi bilo potrebno budući da nam za utjehu stoje na raspolaganju svete knjige, |
10 יֹודֵעַ צַדִּיק נֶפֶשׁ בְּהֶמְתֹּו וְרַחֲמֵי רְשָׁעִים אַכְזָרִי | 10 pokušali smo nekoga poslati da se obnovi bratstvo i prijateljstvo koje nas s vama veže, da se ne otuđimo od vas, jer je proteklo mnogo vremena od vašeg poslanstva. |
11 עֹבֵד אַדְמָתֹו יִשְׂבַּע־לָחֶם וּמְרַדֵּף רֵיקִים חֲסַר־לֵב | 11 Mi se vas neprestano sjećamo u svako doba i u svakoj prilici, o blagdanima i ostalim svečanim danima, kad prinosimo žrtve i molimo, kako se pristoji i dolikuje sjećati se braće. |
12 חָמַד רָשָׁע מְצֹוד רָעִים וְשֹׁרֶשׁ צַדִּיקִים יִתֵּן | 12 Radujemo se vašoj slavi. |
13 בְּפֶשַׁע פָתַיִם מֹוקֵשׁ רָע וַיֵּצֵא מִצָּרָה צַדִּיק | 13 Oko nas su se umnožile nevolje i ratovi i na nas su zavojštili kraljevi, naši susjedi. |
14 מִפְּרִי פִי־אִישׁ יִשְׂבַּע־טֹוב וּגְמוּל יְדֵי־אָדָם [יָשׁוּב כ] (יָשִׁיב ק) לֹו | 14 U tim ratovima nismo vam htjeli biti na teret, kao ni ostalim našim saveznicima i prijateljima, |
15 דֶּרֶךְ אֱוִיל יָשָׁר בְּעֵינָיו וְשֹׁמֵעַ לְעֵצָה חָכָם | 15 jer nam s Neba dolazi pomoć koja nas jača. Tako smo izbavljeni od svojih neprijatelja, a oni su poniženi. |
16 אֱוִיל בַּיֹּום יִוָּדַע כַּעְסֹו וְכֹסֶה קָלֹון עָרוּם | 16 Izabrali smo, dakle, Antiohova sina Numenija i Jasonova sina Antipatra i poslali ih k Rimljanima da s njima obnove prijateljstvo i savez koji nas je ujedinjavao prije. |
17 יָפִיחַ אֱמוּנָה יַגִּיד צֶדֶק וְעֵד שְׁקָרִים מִרְמָה | 17 Njima smo naložili da pođu i k vama, da vas pozdrave i uruče vam naša pisma o obnavljanju bratstva. |
18 יֵשׁ בֹּוטֶה כְּמַדְקְרֹות חָרֶב וּלְשֹׁון חֲכָמִים מַרְפֵּא | 18 I sad će nam biti drago ako nam na to odgovorite.« |
19 שְׂפַת־אֱמֶת תִּכֹּון לָעַד וְעַד־אַרְגִּיעָה לְשֹׁון שָׁקֶר | 19 Ovo je prijepis pisma što su ga oni poslali Oniji: |
20 מִרְמָה בְּלֶב־חֹרְשֵׁי רָע וּלְיֹעֲצֵי שָׁלֹום שִׂמְחָה | 20 »Spartanski kralj Arije pozdravlja velikog svećenika Oniju. |
21 לֹא־יְאֻנֶּה לַצַּדִּיק כָּל־אָוֶן וּרְשָׁעִים מָלְאוּ רָע | 21 Našlo se u spisu o Spartancima i Židovima da su braća i da su od Abrahamova roda. |
22 תֹּועֲבַת יְהוָה שִׂפְתֵי־שָׁקֶר וְעֹשֵׂי אֱמוּנָה רְצֹונֹו | 22 Sad, kad to znamo, bit će nam drago ako nam pišete o vašem blagostanju. |
23 אָדָם עָרוּם כֹּסֶה דָּעַת וְלֵב כְּסִילִים יִקְרָא אִוֶּלֶת | 23 Mi vam pišemo ovako: vaša stada i vaša dobra naša su, a naša su vaša. Zato smo odredili da vam se u tom smislu donese poruka.« |
24 יַד־חָרוּצִים תִּמְשֹׁול וּרְמִיָּה תִּהְיֶה לָמַס | 24 Uto je Jonatan dočuo da su se Demetrijevi zapovjednici vratili s jačom vojskom nego prije da udare na nj. |
25 דְּאָגָה בְלֶב־אִישׁ יַשְׁחֶנָּה וְדָבָר טֹוב יְשַׂמְּחֶנָּה | 25 Izišao je iz Jeruzalema i krenuo prema njima u zemlju Hamat, jer im nije htio dopustiti da uđu u njegovu zemlju. |
26 יָתֵר מֵרֵעֵהוּ צַדִּיק וְדֶרֶךְ רְשָׁעִים תַּתְעֵם | 26 Poslao je uhode u njihov tabor. Ti su se vratili i javili mu kako se spremaju da noću navale na njih. |
27 לֹא־יַחֲרֹךְ רְמִיָּה צֵידֹו וְהֹון־אָדָם יָקָר חָרוּץ | 27 Kad je zašlo sunce, Jonatan je zapovjedio svojima da bdiju i oružje drže pod rukom, da svu noć budu spremni na boj. Oko tabora postavio je predstraže. |
28 בְּאֹרַח־צְדָקָה חַיִּים וְדֶרֶךְ נְתִיבָה אַל־מָוֶת | 28 Na vijest da su Jonatan i njegovi spremni na boj, neprijatelji su se uplašili i klonuli srcem te su u svom taboru zapalili vatre. |
| 29 Ali Jonatan i njegovi vojnici nisu do jutra znali za njihov odlazak, jer su vidjeli da gore vatre. |
| 30 Jonatan ih stade goniti, ali ih ne stiže budući da su prešli rijeku Eleuter. |
| 31 Jonatan je odatle krenuo protiv Arapa koji se zovu Zabadejci te ih razbio i oplijenio. |
| 32 Zatim je digao tabor i došao u Damask i prošao svu tu zemlju. |
| 33 A Šimun se zaputio i dopro sve do Askalona i susjednih mjesta. Skrenuo je u Jopu i zauzeo je. |
| 34 Čuo je, naime, da stanovnici kane to mjesto predati Demetrijevim pristašama. U nj je smjestio posadu da ga čuvaju. |
| 35 Kad se Jonatan vratio, sazvao je skupštinu narodnih starješina i s njima odlučio da u Judeji sagradi tvrđave, |
| 36 da nadogradi jeruzalemske zidove, podigne visoku pregradu između Tvrđe i grada i tako odijeli Tvrđu od grada, osami je da njezini ljudi ne mogu ni kupovati ni prodavati. |
| 37 Sabrali su se da ponovno ozidaju grad. Srušio se dio zida na potoku s istočne strane. Obnovili su četvrt zvanu Kafenata. |
| 38 A Šimun ponovno sagradi Adidu u Šefeli, utvrdi je i namjesti vrata s prijevornicama. |
| 39 Trifon je snovao da zavlada Azijom, ovjenča se krunom i digne ruku na kralja Antioha. |
| 40 Bojeći se da ga Jonatan ne spriječi i da na nj, ako ustreba, ne zavojšti, smišljao je kako bi ga uhvatio i ubio. Krenuo je u Betšan. |
| 41 Jonatan iziđe preda nj sa četrdeset tisuća ljudi izabranih za borbu. Došao je u Betšan. |
| 42 Trifon je vidio kako je došao s velikom vojskom pa se pobojao na nj staviti ruku. |
| 43 I tako ga primi s počastima, preporuči ga svim svojim prijateljima, obdari ga i svojim prijateljima i četama zapovjedi da ga slušaju kao njega samoga. |
| 44 Jonatanu je rekao: »Zašto si zamarao sav taj narod kad među nama ne prijeti rat? |
| 45 Pošalji ih, dakle, svojim kućama, izaberi nekoliko ljudi da te prate pa hajde sa mnom u Ptolemaidu. Predat ću ti taj grad kao i ostale tvrđave, ostatak četa i sve službenike, zatim ću se vratiti i otići, jer radi toga sam i došao.« |
| 46 Jonatan mu povjerova i učini kako je on rekao. Otpustio je čete da odu u židovsku zemlju. |
| 47 Uza se je ostavio tri tisuće ljudi, od kojih je dvije tisuće odvojio u Galileji, a tisuću ih je pošlo s njim. |
| 48 Kad je Jonatan ušao u Ptolemaidu, njezini stanovnici zatvoriše vrata, uhvatiše ga i posjekoše sve njegove pratioce. |
| 49 Trifon je poslao pješake i konjanike u Galileju i u veliku ravnicu da pobiju sve Jonatanove pristalice. |
| 50 Ti su doznali da je Jonatan uhvaćen i da je poginuo zajedno sa svima svojima. Ohrabrili su jedni druge i pošli stisnutih redova, spremni za boj. |
| 51 Kad su progonitelji vidjeli da im je život ugrožen, vratiše se. |
| 52 Svi su živi i zdravi došli u židovsku zemlju. Oplakivali su Jonatana i njegovu pratnju. Bili su puni straha. Sav je narod tugovao. |
| 53 Svi su pogani oko njih nastojali da ih istrijebe. Govorili su: »Nemaju ni vođe ni pomoćnika. Vrijeme je da udarimo na njih, pa ćemo im zatrti spomen među ljudima!« |