1 וַיִּהְיוּ חַיֵּי שָׂרָה מֵאָה שָׁנָה וְעֶשְׂרִים שָׁנָה וְשֶׁבַע שָׁנִים שְׁנֵי חַיֵּי שָׂרָה | 1 Duljina Sarina života bila je stotinu dvadeset i sedam godina. |
2 וַתָּמָת שָׂרָה בְּקִרְיַת אַרְבַּע הִוא חֶבְרֹון בְּאֶרֶץ כְּנָעַן וַיָּבֹא אַבְרָהָם לִסְפֹּד לְשָׂרָה וְלִבְכֹּתָהּ | 2 Sara umrije u Kirjat Arbi, to jest u Hebronu, u zemlji kanaanskoj; i Abraham uđe u žalost za Sarom i naricaše za njom. |
3 וַיָּקָם אַבְרָהָם מֵעַל פְּנֵי מֵתֹו וַיְדַבֵּר אֶל־בְּנֵי־חֵת לֵאמֹר | 3 Potom se Abraham digne ispred svoje pokojnice te prozbori sinovima Hetovim: |
4 גֵּר־וְתֹושָׁב אָנֹכִי עִמָּכֶם תְּנוּ לִי אֲחֻזַּת־קֶבֶר עִמָּכֶם וְאֶקְבְּרָה מֵתִי מִלְּפָנָי | 4 »Premda sam ja među vama doseljeni stranac, prodajte mi zemljište za grob među vama, tako da mogu iznijeti svoju pokojnicu i sahraniti je.« |
5 וַיַּעֲנוּ בְנֵי־חֵת אֶת־אַבְרָהָם לֵאמֹר לֹו | 5 A sinovi Hetovi odgovore Abrahamu: |
6 שְׁמָעֵנוּ ׀ אֲדֹנִי נְשִׂיא אֱלֹהִים אַתָּה בְּתֹוכֵנוּ בְּמִבְחַר קְבָרֵינוּ קְבֹר אֶת־מֵתֶךָ אִישׁ מִמֶּנּוּ אֶת־קִבְרֹו לֹא־יִכְלֶה מִמְּךָ מִקְּבֹר מֵתֶךָ | 6 »Gospodine, saslušaj nas! Ti si izabranik Božji u našoj sredini. Pokopaj svoju pokojnicu u našem najbiranijem grobu. Nitko ti od nas neće odbiti svoga groba da mogneš sahraniti svoju pokojnicu.« |
7 וַיָּקָם אַבְרָהָם וַיִּשְׁתַּחוּ לְעַם־הָאָרֶץ לִבְנֵי־חֵת | 7 Nato se Abraham diže pa se mještanima, sinovima Hetovim, duboko pokloni |
8 וַיְדַבֵּר אִתָּם לֵאמֹר אִם־יֵשׁ אֶת־נַפְשְׁכֶם לִקְבֹּר אֶת־מֵתִי מִלְּפָנַי שְׁמָעוּנִי וּפִגְעוּ־לִי בְּעֶפְרֹון בֶּן־צֹחַר | 8 te im reče: »Ako se slažete da svoju pokojnicu uklonim i sahranim, čujte me: zauzmite se za me kod Efrona, sina Soharova, |
9 וְיִתֶּן־לִי אֶת־מְעָרַת הַמַּכְפֵּלָה אֲשֶׁר־לֹו אֲשֶׁר בִּקְצֵה שָׂדֵהוּ בְּכֶסֶף מָלֵא יִתְּנֶנָּה לִי בְּתֹוכְכֶם לַאֲחֻזַּת־קָבֶר | 9 da mi proda špilju Makpelu što njemu pripada a nalazi se na kraju njegova posjeda; neka mi je za punu cijenu, u vašoj nazočnosti, proda u vlasništvo za sahranjivanje.« |
10 וְעֶפְרֹון יֹשֵׁב בְּתֹוךְ בְּנֵי־חֵת וַיַּעַן עֶפְרֹון הַחִתִּי אֶת־אַבְרָהָם בְּאָזְנֵי בְנֵי־חֵת לְכֹל בָּאֵי שַׁעַר־עִירֹו לֵאמֹר | 10 A Efron je sjedio sa sinovima Hetovim. Potom Efron, Hetit, odgovori Abrahamu da ga čuju sinovi Hetovi svojim ušima – svi koji su sjedili u vijeću onoga grada: |
11 לֹא־אֲדֹנִי שְׁמָעֵנִי הַשָּׂדֶה נָתַתִּי לָךְ וְהַמְּעָרָה אֲשֶׁר־בֹּו לְךָ נְתַתִּיהָ לְעֵינֵי בְנֵי־עַמִּי נְתַתִּיהָ לָּךְ קְבֹר מֵתֶךָ | 11 »Ne, moj gospodine! Saslušaj mene! Ja tebi dajem poljanu i špilju što je na njoj; darujem ti to pred sinovima svoga naroda. Sahrani svoju pokojnicu.« |
12 וַיִּשְׁתַּחוּ אַבְרָהָם לִפְנֵי עַם הָאָרֶץ | 12 Abraham se duboko nakloni mještanima, |
13 וַיְדַבֵּר אֶל־עֶפְרֹון בְּאָזְנֵי עַם־הָאָרֶץ לֵאמֹר אַךְ אִם־אַתָּה לוּ שְׁמָעֵנִי נָתַתִּי כֶּסֶף הַשָּׂדֶה קַח מִמֶּנִּי וְאֶקְבְּרָה אֶת־מֵתִי שָׁמָּה | 13 a onda progovori Efronu da mještani čuju na svoje uši: »Ded me samo poslušaj! Dajem ti cijenu za poljanu; primi je od mene da ondje mogu sahraniti svoju pokojnicu!« |
14 וַיַּעַן עֶפְרֹון אֶת־אַבְרָהָם לֵאמֹר לֹו | 14 Efron odgovori Abrahamu: |
15 אֲדֹנִי שְׁמָעֵנִי אֶרֶץ אַרְבַּע מֵאֹת שֶׁקֶל־כֶּסֶף בֵּינִי וּבֵינְךָ מַה־הִוא וְאֶת־מֵתְךָ קְבֹר | 15 »Čuj me, moj gospodine: zemljište u vrijednosti od četiri stotine srebrnika, što je to tebi i meni! Sahrani, dakle, svoju pokojnicu!« |
16 וַיִּשְׁמַע אַבְרָהָם אֶל־עֶפְרֹון וַיִּשְׁקֹל אַבְרָהָם לְעֶפְרֹן אֶת־הַכֶּסֶף אֲשֶׁר דִּבֶּר בְּאָזְנֵי בְנֵי־חֵת אַרְבַּע מֵאֹות שֶׁקֶל כֶּסֶף עֹבֵר לַסֹּחֵר | 16 Abraham se složi s Efronom; isplati Abraham Efronu novac što ga je spomenuo tako da su na svoje uši čuli sinovi Hetovi – četiri stotine srebrnika trgovačke mjere. |
17 וַיָּקָם ׀ שְׂדֵה עֶפְרֹון אֲשֶׁר בַּמַּכְפֵּלָה אֲשֶׁר לִפְנֵי מַמְרֵא הַשָּׂדֶה וְהַמְּעָרָה אֲשֶׁר־בֹּו וְכָל־הָעֵץ אֲשֶׁר בַּשָּׂדֶה אֲשֶׁר בְּכָל־גְּבֻלֹו סָבִיב | 17 I tako Efronova poljana u Makpeli nasuprot Mamri – poljana, špilja i sva stabla što su bila na poljani – |
18 לְאַבְרָהָם לְמִקְנָה לְעֵינֵי בְנֵי־חֵת בְּכֹל בָּאֵי שַׁעַר־עִירֹו | 18 prijeđe u vlasništvo Abrahamovo u nazočnosti sinova Hetovih, sviju koji su sjedili u vijeću svoga grada. |
19 וְאַחֲרֵי־כֵן קָבַר אַבְרָהָם אֶת־שָׂרָה אִשְׁתֹּו אֶל־מְעָרַת שְׂדֵה הַמַּכְפֵּלָה עַל־פְּנֵי מַמְרֵא הִוא חֶבְרֹון בְּאֶרֶץ כְּנָעַן | 19 A onda Abraham sahrani svoju ženu Saru u spilji na poljani Makpeli nasuprot Mamri – danas Hebronu – u zemlji kanaanskoj. |
20 וַיָּקָם הַשָּׂדֶה וְהַמְּעָרָה אֲשֶׁר־בֹּו לְאַבְרָהָם לַאֲחֻזַּת־קָבֶר מֵאֵת בְּנֵי־חֵת׃ ס | 20 Tako je poljana i špilja na njoj prešla od sinova Hetovih u vlasništvo Abrahamovo za sahranjivanje. |