SCRUTATIO

Martedi, 16 dicembre 2025 - Sant'Adelaide ( Letture di oggi)

Isaia 57


font
BIBBIA MARTINIBiblija Hrvatski
1 Il giusto perisce, e non v'ha chi in cuor suo vi rifletta: e gli uomini pii sono rapiti, né alcuno ne ha sentimento; perocché prima che vengano i mali, il giusto é rapito.1 Pravednik gine, i nitko ne mari.
Uklanjaju ljude pobožne,
i nitko ne shvaća.
Da, zbog zla uklonjen je pravednik
2 Venga la pace: riposi nel suo letto chiunque ha camminato nella rettitudine.2 da bi ušao u mir.
Tko god je pravim putem hodio,
počiva na svom ležaju.
3 Ma voi appressatevi qua, o figliuoli d'una indovina, stirpe di padre adultero, e di prostituta.3 Pristupite sad, sinovi vračarini,
leglo preljubničko i bludničko!
4 Di chi vi siete voi fatti beffe; contro di chi avete voi spalancata la bocca, e messa fuori la lingua? Non siete voi figliuoli scellerati, razza di bastardi?4 S kim se podrugujete,
na koga razvaljujete usta
i komu jezik plazite?
Niste li vi porod grešan
i leglo lažljivo?
5 Voi, che vi deliziate cogl'idoli sotto ogni pianta ramosa, immolando i pargoletti presso a' torrenti, e sotto massi scavati?5 Vi koji se raspaljujete među hrašćem,
pod svakim zelenim drvetom,
žrtvujući djecu u dolinama
i u rasjeklinama stijena!
6 La tua porzione è colà, dove corre il torrente, ivi è il tuo bene, la versi libagione, offerisci sagrifizio. Non mi muoverò io a sdegno per cose tali?6 Dio je tvoj među oblúcima potočnim,
oni, oni su baština tvoja.
Njima izlijevaš ljevanicu,
njima prinosiš darove!
Zar da se time ja utješim?
7 Sopra un monte eccelso, e sublime collocasti il tuo letto, e colà salisti per immolarvi delle vittime.7 Na gori visokoj, uzdignutoj,
svoj si ležaj postavila
i popela se onamo
da prinosiš žrtvu klanicu.
8 E dietro alla porta, e dietro all'imposta hai collocato il tuo ricordo: e vicino a me hai peccato ricettando l'adultero: hai ingrandito il tuo letto, e con essi hai fatta alleanza: hai amato di star con essi scopertamente.8 Za vrata i dovratke
metnula si spomen svoj;
daleko od mene svoj ležaj raskrivaš,
penješ se na nj i širiš ga.
Pogađala si se s onima
s kojima si voljela lijegati,
sve si više bludničila s njima
gledajuć’ im mušku snagu.
9 E con unguento regio ti se' profumata, ed hai moltiplicati i tuoi belletti. Hai mandati lontano i tuoi ambasciadori, e se' stata umiliata fino all'inferno.9 S uljem za Molekom trčiš,
s pomastima mnogim,
nadaleko posla glasnike svoje,
strovali ih u podzemlje.
10 Nella moltitudine di tue vie ti sei defatigata: non hai però detto: mi darò posa: hai colle mani tue trovato da vivere, per questo non porgi a me preghiera.10 Iscrpljena si od tolikih lutanja,
al’ nisi rekla: »Beznadno je!«
Snagu si svoju nanovo našla
te nisi sustala.
11 Che è quello, che temesti tu, che mancasti di fede, e non ti ricordasti di me, né a me pensasti in cuor tuo? perch'io taceva, come se non vedessi, tu pur ti scordasti di me.11 Koga si se uplašila i pobojala
da si se iznevjerila,
da se više nisi mene spominjala,
niti si me k srcu uzimala?
Šutio sam, zatvarao oči,
zato me se nisi bojala.
12 Io farò conoscere la tua giustizia, e non gioveranno a te le opere tue.12 Ali ću objavit’ o tvojoj pravdi
i djela ti tvoja neće koristiti.
13 Allorché tu alzerai le grida, ti salvino quegli, che tu hai radunati: ma tutto costoro se li porterà il vento, e un soffio li sbaragliera. Chi poi in me pon sua fidanza, avrà in eredità la terra, e possederà il mio monte santo.13 Kad uzmeš vikati, nek’ te izbave
kipovi koje si skupila,
sve će ih vjetar raznijeti,
vihor će ih otpuhnuti.
A tko se u me uzda, baštinit će zemlju
i zaposjest će svetu goru moju.
14 E io dirò: Fate la strada, date il passaggio, allontanate dal sentiero, e alla via del mio popolo gli impacci;14 Govorit će se:
Naspite, naspite, poravnajte put!
Uklonite zapreke s puta mog naroda!
15 Perocché queste cose dice l'eccelso, e il sovragrande, che abita l'eternità, e santo è il nome di lui: nelle altezze egli fa sua dimora, e nel santo, e collo spirito contrito, ed umile, per vivificare lo spirito degli umili, e per vivificare il cuore contrito.15 Jer ovako govori Višnji i Uzvišeni,
koji vječno stoluje
i ime mu je Sveti:
»U prebivalištu visokom i svetom stolujem,
ali ja sam i s potlačenim i poniženim,
da oživim duh smjernih,
da oživim srca skrušenih.
16 Imperocché io non per sempre disputerò, né sino al fine riterrò il mio sdegno; perchè dalla mia faccia viene lo spirito, ed io creo le anime.16 Jer neću se prepirati dovijeka
ni vječno se ljutiti:
preda mnom bi podlegao duh
i duše što sam ih stvorio.
17 Per la scellerata avarizia di lui io mi adirai, e lo ho flagellato: ascosi a lui la mia faccia, e arsi d'indegnazione; ed ei se n'andò vagabondo seguendo le vie del suo cuore.17 Zbog grijeha lakomosti njegove razgnjevih se,
udarih ga i sakrih se rasrđen.
Ali on okrenu za srcem svojim
18 Vidi i suoi andamenti, e lo sanai, e lo ricondussi, e rendetti a lui le mie consolazioni, cioè a quelli di lui, che lo piangevano.18 i vidjeh putove njegove.
Izliječit ću ga, voditi
i utješit’ one što s njime tuguju –
19 Ho creata la pace frutto delle (mie) labbra, pace a colui, che è lontano, e a colui, che è vicino, dice il Signore, e li ho sanati.19 stavit ću hvalu na usne njihove.
Mir, mir onom tko je daleko i tko je blizu«,
govori Jahve, »ja ću te izliječiti.«
20 Gli empj poi sono come mar procelloso, che non può star in calma, i flutti del quale ridondano di sordidezza, e di fango.20 Al’ opaki su poput mora uzburkanog
koje se ne može smiriti,
valovi mu mulj i blato izmeću.
21 Non è pace per gli empj, dice il Signore Dio.21 »Nema mira grešnicima!«, govori Bog moj.