Jakovljeva poslanica 1
Confronta con un'altra Bibbia
Cambia Bibbia
Biblija Hrvatski | Biblia Tysiąclecia |
---|---|
1 Jakov, sluga Boga i Gospodina Isusa Krista: dvanaestorim plemenima raseljeništva pozdrav. | |
2 Pravom radošću smatrajte, braćo moja, kad upadnete u razne kušnje | |
3 znajući da prokušanost vaše vjere rađa postojanošću. | |
4 Ali neka postojanost bude na djelu savršena da budete savršeni i potpuni, bez ikakva nedostatka. | |
5 Nedostaje li komu od vas mudrosti, neka ište od Boga, koji svima daje rado i bez negodovanja, i dat će mu se. | |
6 Ali neka ište s vjerom, bez ikakva kolebanja. Jer kolebljivac je sličan morskom valovlju, uzburkanu i gonjenu. | |
7 Neka takav ne misli da će primiti što od Gospodina – | |
8 čovjek duše dvoumne, nepostojan na svim putovima svojim. | |
9 Neka se brat niska soja ponosi svojim uzvišenjem, | |
10 a bogataš svojim poniženjem. Ta proći će kao cvijet trave: | |
11 sunce ogranu žarko te usahnu trava i cvijet njezin uvenu; dražest mu lica propade. Tako će i bogataš na stazama svojim usahnuti. | |
12 Blago čovjeku koji trpi kušnju: prokušan, primit će vijenac života koji je Gospodin obećao onima što ga ljube. | |
13 Neka nitko u napasti ne rekne: »Bog me napastuje.« Ta Bog ne može biti napastovan na zlo, i ne napastuje nikoga. | |
14 Nego svakoga napastuje njegova požuda koja ga privlači i mami. | |
15 Požuda zatim, zatrudnjevši, rađa grijehom, a grijeh izvršen rađa smrću. | |
16 Ne varajte se, braćo moja ljubljena! | |
17 Svaki dobar dar, svaki savršen poklon odozgor je, silazi od Oca svjetlilâ u kome nema promjene ni sjene od mijene. | |
18 Po svom naumu on nas porodi riječju Istine da budemo prvina neka njegovih stvorova. | |
19 Znajte, braćo moja ljubljena! Svatko neka bude brz da sluša, spor da govori, spor na srdžbu. | |
20 Jer srdžba čovjekova ne čini pravde Božje. | |
21 Zato odložite svaku prljavštinu i preostalu zloću i sa svom krotkošću primite usađenu riječ koja ima moć spasiti duše vaše. | |
22 Budite vršitelji riječi, a ne samo slušatelji, zavaravajući sami sebe. | |
23 Jer ako je tko slušatelj riječi, a ne i izvršitelj, sličan je čovjeku koji motri svoje rođeno lice u zrcalu: | |
24 promotri se, ode i odmah zaboravi kakav bijaše. | |
25 A koji se òglêdâ u savršenom zakonu slobode i uza nj prione, ne kao zaboravan slušatelj nego djelotvoran izvršitelj, blažen će biti u svem djelovanju svome. | |
26 Smatra li se tko bogoljubnim, a ne obuzdava svoga jezika, nego zavarava srce svoje, isprazna je njegova bogoljubnost. | |
27 Bogoljubnost čista i neokaljana jest: zauzimati se za sirote i udovice u njihovoj nevolji, čuvati se neokaljanim od ovoga svijeta. |