Jó 21

VULGATA	Biblija Hrvatski
1 Respondens autem Job, dixit :	1 Job progovori i reče:
2 Audite, quæso, sermones meos, et agite pœnitentiam.	2 »Slušajte, slušajte dobro što ću reći, utjehu mi takvu barem udijelite.
3 Sustinete me, et ego loquar : et post mea, si videbitur, verba, ridete.	3 Otrpite da riječ jednu ja izrečem, kad završim, tad se rugajte slobodno.
4 Numquid contra hominem disputatio mea est, ut merito non debeam contristari ?	4 Zar protiv čovjeka dižem ja optužbu? Kako da strpljenje onda ne izgubim?
5 Attendite me et obstupescite, et superponite digitum ori vestro.	5 Pogledajte na me: užas će vas spopast’, rukom ćete svoja zakloniti usta;
6 Et ego, quando recordatus fuero, pertimesco, et concutit carnem meam tremor.	6 pomislim li na to, prestravim se i sâm i čitavim svojim tad protrnem tijelom.
7 Quare ergo impii vivunt, sublevati sunt, confortatique divitiis ?	7 Zašto na životu ostaju zlikovci i, što su stariji, moćniji bivaju?
8 Semen eorum permanet coram eis : propinquorum turba et nepotum in conspectu eorum.	8 Potomstvo njihovo s njima napreduje a izdanci im se množe pred očima.
9 Domus eorum securæ sunt et pacatæ, et non est virga Dei super illos.	9 Strah nikakav kuće njihove ne mori i šiba ih Božja ostavlja na miru.
10 Bos eorum concepit, et non abortivit : vacca peperit, et non est privata fœtu suo.	10 Njihovi bikovi plode pouzdano, krave im se tele i ne jalove se.
11 Egrediuntur quasi greges parvuli eorum, et infantes eorum exultant lusibus.	11 K’o jagnjad djeca im slobodno skakuću, veselo igraju njihovi sinovi.
12 Tenent tympanum et citharam, et gaudent ad sonitum organi.	12 Oni pjevaju uz harfe i bubnjeve i vesele se uz zvukove svirale.
13 Ducunt in bonis dies suos, et in puncto ad inferna descendunt.	13 Dane svoje završavaju u sreći, u podzemlje oni silaze spokojno.
14 Qui dixerunt Deo : Recede a nobis, et scientiam viarum tuarum nolumus.	14 A govorili su Bogu: ‘Ostavi nas, ne želimo znati za tvoje putove!
15 Quis est Omnipotens, ut serviamus ei ? et quid nobis prodest si oraverimus illum ?	15 Ta tko je Svesilni da njemu služimo i kakva nam korist da ga zazivamo?’
16 Verumtamen quia non sunt in manu eorum bona sua, consilium impiorum longe sit a me.	16 Zar svoju sreću u ruci ne imahu, makar do Njega ne drže ništa oni?
17 Quoties lucerna impiorum extinguetur, et superveniet eis inundatio, et dolores dividet furoris sui ?	17 Zar se lûč opakog kada ugasila? Zar se na njega oborila nesreća? Zar mu u gnjevu svom On skroji sudbinu?
18 Erunt sicut paleæ ante faciem venti, et sicut favilla quam turbo dispergit.	18 Zar je kao slama na vjetru postao, kao pljeva koju vihor svud raznosi?
19 Deus servabit filiis illius dolorem patris, et cum reddiderit, tunc sciet.	19 Hoće l’ ga kaznit’ Bog u njegovoj djeci? Ne, njega nek’ kazni da sâm to osjeti!
20 Videbunt oculi ejus interfectionem suam, et de furore Omnipotentis bibet.	20 Vlastitim očima nek’ rasap svoj vidi, neka se napije srdžbe Svesilnoga!
21 Quid enim ad eum pertinet de domo sua post se, et si numerus mensium ejus dimidietur ?	21 Ta što poslije smrti on za dom svoj mari kad će se presjeć’ niz njegovih mjeseci?
22 Numquid Deus docebit quispiam scientiam, qui excelsos judicat ?	22 Ali tko će Boga učiti mudrosti, njega koji sudi najvišim bićima?
23 Iste moritur robustus et sanus, dives et felix :	23 Jedan umire u punom blagostanju, bez briga ikakvih, u potpunom miru,
24 viscera ejus plena sunt adipe, et medullis ossa illius irrigantur :	24 bokova od pretiline otežalih i kostiju sočne moždine prepunih.
25 alius vero moritur in amaritudine animæ absque ullis opibus :	25 A drugi umire s gorčinom u duši, nikad nikakve ne okusivši sreće.
26 et tamen simul in pulvere dormient, et vermes operient eos.	26 Obojica leže zajedno u prahu, crvi ih jednako prekrivaju oba.
27 Certe novi cogitationes vestras, et sententias contra me iniquas.	27 O, znam dobro kakve vaše su namjere, kakve zlosti protiv mene vi snujete.
28 Dicitis enim : Ubi est domus principis ? et ubi tabernacula impiorum ?	28 Jer pitate: ‘Gdje je kuća plemićeva, šator u kojem stanovahu opaki?’
29 Interrogate quemlibet de viatoribus, et hæc eadem illum intelligere cognoscetis :	29 Niste li na cesti putnike pitali, zar njihovo svjedočanstvo ne primate:
30 quia in diem perditionis servatur malus, et ad diem furoris ducetur.	30 ‘Opaki je u dan nesreće pošteđen i u dan Božje jarosti veseo je.’
31 Quis arguet coram eo viam ejus ? et quæ fecit, quis reddet illi ?	31 Al’ na postupcima tko će mu predbacit’ i tko će mu vratit’ što je počinio?
32 Ipse ad sepulchra ducetur, et in congerie mortuorum vigilabit.	32 A kad ga na kraju na groblje odnesu, na grobni mu humak postavljaju stražu.
33 Dulcis fuit glareis Cocyti, et post se omnem hominem trahet, et ante se innumerabiles.	33 Lake su mu grude zemlje u dolini dok za njime ide čitavo pučanstvo.
34 Quomodo igitur consolamini me frustra, cum responsio vestra repugnare ostensa sit veritati ?	34 O, kako su vaše utjehe isprazne! Kakva su prijevara vaši odgovori!«