SCRUTATIO

Samedi, 11 Octobre 2025 - Divina Maternità  di Maria Santissima ( Letture di oggi)

Deuteronomio 32


font
LA SACRA BIBBIABiblija Hrvatski
1 "Ascolta, o cielo: io parlerò; senta la terra le parole della mia bocca!1 »Slušajte, nebesa, sad ću govoriti; čuj, zemljo, riječi usta mojih!
2 Scende come la pioggia il mio insegnamento, stilla come la rugiada la mia parola, come un acquazzone sull'erbetta, come un rovescio sull'erba.2 Nek’ mi nauk daždi poput kiše,
kao rosa riječ nek’ moja pada,
kao kišica po mladoj zeleni,
kao pljusak po travi velikoj!
3 Perché proclamo il nome del Signore: magnificate il nostro Dio!3 Jer, Jahvino ću ime uznositi,
a vi Boga našeg veličajte!
4 La Roccia: perfetta è la sua opera, tutte le sue vie sono giustizia. Dio di fedeltà, senza ingiustizia, Egli è giusto e retto.4 On je Stijena, djelo mu je savršeno,
jer pravi su svi njegovi putovi.
Bog je on vjeran i bez zloće,
pravedan je on i pravičan.
5 Contro di lui prevaricarono -- non sono suoi figli le loro tare -- generazione perversa e tortuosa.5 Oni mu se iznevjeriše –
nisu mu sinovi, već nakaze sinovske,
porod izopačen i prepreden.
6 Questo rendete al Signore, popolo stolto e insipiente? Non è lui tuo padre, che ti ha creato? lui che ti ha fatto e sostenuto?6 Tako li uzvraćaš Jahvi,
narode glupi i bezumni!
Nije li on Otac tvoj, Stvoritelj,
koji te sazdao, po kom postojiš?
7 Ricorda i giorni lontani, considerate gli anni di età in età; interroga tuo padre e te l'annuncerà, i tuoi anziani e te lo diranno.7 Spomeni se dana pradavnih,
promotri godine od naraštaja do naraštaja.
Oca svoga pitaj, i poučit će te,
pitaj starije, pa će ti kazati.
8 Quando l'Altissimo distribuiva alle nazioni la loro eredità, quando divideva i figli dell'uomo, fissò i confini dei popoli secondo il numero dei figli d'Israele.8 Kad je Višnji baštinu dijelio narodima,
kad je razmještao sinove čovječje,
odredi im međe po broju Božjih sinova:
9 Perché parte del Signore è il suo popolo, Giacobbe è porzione della sua eredità.9 tad Jahvu njegov narod zapade,
Jakov bî njegova baština.
10 Lo trova nella terra del deserto, nel disordine urlante delle solitudini; lo circonda, lo alleva, lo custodisce come la pupilla dei suoi occhi.10 U zemlji stepskoj on ga je našao,
u pustinjskoj jezivoj pustoši.
Obujmio ga, gajio ga
i čuvao k’o zjenu oka svoga.
11 Come un'aquila incita la sua nidiata e aleggia sopra i suoi piccoli, egli spiega le ali, lo prende e lo porta sulle sue penne.11 Poput orla što bdi nad gnijezdom,
nad svojim orlićima lebdeći,
tako on krila širi, uzima ga,
pa ga na svojim nosi perima.
12 Il Signore è solo a condurlo, non c'è con lui dio straniero.12 Jahve sâm njega je vodio,
tuđeg boga s njim ne bijaše.
13 Lo fa cavalcare sulle alture della terra, gli fa mangiare i prodotti dei campi, gli fa succhiare il miele della roccia e l'olio dalla pietra di silice,13 Povede ga po visočjima zemlje,
nahrani ga plodovima poljskim,
dade mu meda iz pećine
i ulja iz tvrde stijene;
14 latte cagliato di vacca e latte di pecora, col grasso degli agnelli, gli arieti di Basan e capri, con la polpa del frumento, e il sangue del grappolo, che bevi spumeggiante.14 kravljeg masla i ovčjeg mlijeka
s pretilinom jaganjaca,
ovnova bašanskih i jaraca,
sa salom žitnih bubrega,
i napoji ga pjenušavom krvlju grožđa.
15 Mangiò Giacobbe e si saziò, si ingrassò Jesurun, e recalcitrò. Ti sei fatto grasso, pingue, grosso! Abbandonò Dio che lo aveva fatto, disprezzò la Roccia della sua salvezza.15 Jeo je Jakov i nasitio se,
ugojio se Ješurun pa se uzritao.
Udebljao si se, utovio, usalio.
Odbacio je Boga koji ga stvori
i prezreo Stijenu svog spasenja.
16 Lo provocano a gelosia con dèi stranieri, con abominazioni lo irritano.16 Tuđim bozima učiniše ga ljubomornim,
razjariše ga gnusobama.
17 Sacrificano ai demoni, che non son dio, a dèi che non conoscono, nuovi, venuti da poco, che non hanno temuto i vostri padri.17 Žrtvovahu zlodusima koji Bog nisu,
bogovima kojih ne poznavahu prije,
došljacima koji stigoše nedavno
i koje oci njihovi ne štovahu.
18 La Roccia che ti ha generato la trascuri, dimentichi Dio che ti ha dato la vita.18 Odnemaruješ Stijenu što te na svijet dade,
ne sjećaš se više Boga koji te rodi!
19 Il Signore vide, disprezzò nella sua ira i suoi figli e le sue figlie;19 Vidje to Jahve i u gnjevu svojem
odbaci sinove svoje i kćeri.
20 e disse: "Nasconderò loro la mia faccia, vedrò quale sarà la loro fine, perché sono una generazione pervertita, figli senza fedeltà.20 Lice ću im svoje sakriti, reče,
i vidjet ću što će biti od njih.
Jer izopačeno je to koljeno,
sinovi u kojima vjernosti nema.
21 Mi hanno reso geloso con ciò che non è dio, mi hanno rattristato con le loro vanità; e io li provocherò a gelosia con un non-popolo, con una nazione vana li rattristerò.21 Ništavnim me bogom na ljubomor potakoše,
razdražiše me ništavilima svojim,
i ja ću njih ljubomornim učinit’, pukom ništavnim,
razdražit ću ih glupim nekim narodom!
22 Perché un fuoco è avvampato nella mia ira, e brucerà fino agli inferi, in basso; divorerà la terra e i suoi prodotti, brucerà le fondamenta delle montagne.22 Da, moga gnjeva požar je usplamtio
i gorjet će do dubina šeolskih;
proždrijet će zemlju i sve što ona rađa,
sažeći joj brda do temelja.
23 Accumulerò su di loro i mali, le mie frecce esaurirò contro di loro:23 Nevolje na njih ću svaliti,
na njih ću svoje istrošiti strijele.
24 saranno smunti dalla fame, divorati dalla febbre e da pestilenza maligna; i denti delle belve manderò contro di loro, con il veleno dei serpenti che strisciano nella polvere.24 Od gladi će umirati,
ognjica i pošast njih će trovati.
Poslat ću na njih zub zvjerinji
i otrov zmijâ što prahom gmižu.
25 Di fuori li priverà di figli la spada, e di dentro il terrore: periranno insieme il giovane e la vergine, il lattante e il canuto.25 Vani će mač zatirati djecu,
a strava će vladati unutra.
Ginut će jednako momak i djevojka,
dojenče i starac sjedokos.
26 L'ho detto: li annienterò, cancellerò il loro ricordo tra gli uomini! se non temessi l'arroganza del nemico.26 Rekoh: U prah ću ih smrviti,
zbrisati im spomen među ljudima.
27 I loro avversari non s'ingannino e non dicano: Le nostre mani hanno prevalso, non è il Signore che ha operato tutto questo.27 Ali se bojah ruga dušmanskoga:
mogli bi im prevarit’ se protivnici,
pa da kažu: ‘Pobjeda je naša,
nije to Jahvina izvela ruka.’
28 Ma sono una nazione sconsiderata, in loro non c'è intelligenza.28 Jer narod je to neupućen,
oštroumlja u njih nema.
29 Se fossero saggi comprenderebbero questo, conoscerebbero il loro avvenire.29 Da su mudri, već bi se i dosjetili,
razabrali što ih očekuje.
30 Come mai uno ne insegue mille, due mettono in fuga diecimila, se non perché la loro Roccia li ha venduti, il Signore li ha abbandonati?30 Kako da jedan tisuću u bijeg nagna,
i deset tisuća da dvojica gone,
da ih Stijena njina nije prodala,
da ih Jahve nije izručio?
31 Ma la loro roccia non è come la nostra Roccia: i nostri nemici ne sono giudici.31 Al’ stijena im nije poput naše Stijene;
osuđeni su naši neprijatelji.
32 Dalle viti di Sodoma viene la loro vite, dalle piantagioni di Gomorra; la loro uva è uva velenosa, sono amari grappoli i loro;32 Jer trs je njihov od sodomskog trsa
i od vinograda gomorskih;
grožđe im je grožđe otrovno,
grozdovi im grozdovi gorčine;
33 tossico di serpenti è il loro vino, veleno atroce di vipere.33 njihovo je vino otrov zmijski,
žestok jed otrovnice ljute.
34 Non è questo conservato presso di me, sigillato nei miei tesori?34 Al’ nije li on u mene poput dragulja,
zapečaćen u mojim riznicama?
35 per il giorno della vendetta e della retribuzione, per il tempo in cui vacillerà il loro piede: perché è vicino il giorno della loro rovina, si affretta il destino, per loro.35 Moja je odmazda i nagrada
u vrijeme kad im noga posrne.
Jer blizu je dan njihove propasti,
udes njihov brzo im se bliži!
36 Ma il Signore fa giustizia al suo popolo, ha pietà dei suoi servi, quando vede mancare ogni forza, venir meno lo schiavo e il libero.36 (Pravdu će Jahve dati svome puku,
sažalit se nad slugama svojim.)
Vidjet će da im gine snaga,
da je i robu i slobodnu kraj.
37 Allora dirà: "Dove sono i suoi dèi, la roccia in cui confidavano?37 Tad će reći: ‘Ta gdje su bozi njihovi,
gdje stijena kojom se zaklanjahu?
38 Quelli che mangiavano il grasso dei suoi sacrifici, e bevevano il vino delle loro libazioni? Si levino, e vi aiutino, siano per voi un rifugio!38 Oni što su jeli salo njihovih klanica
i pili vino njihovih ljevanica?’
Neka se dignu i neka vam pomognu,
nek’ vam budu zaklonište!
39 Guardate ora, sono io, io! non c'è altro dio con me. Io faccio morire e faccio vivere, ho ferito e io guarisco; nessuno salva dalla mia mano.39 Vidite sada da ja, ja jesam,
i da drugog Boga pored mene nema!
Ja usmrćujem i oživljujem;
ja udaram i iscjeljujem
(i nitko se iz ruke moje ne izbavlja).
40 Ecco, alzo al cielo la mano e dico: Vivo, io, per sempre!40 Da, svoju ruku ja dižem prema nebu
i kažem: Ne bio ja živ vječito
41 Quando avrò affilato la mia spada folgorante e la mia mano si accingerà al giudizio, farò vendetta dei miei avversari, ripagherò quelli che mi odiano.41 ako naoštrivši mač svoj blistavi
ne uzmem sud u svoje ruke
da svojim odmazdim dušmanima,
da naplatim onima koji mene mrze.
42 Inebrierò le mie frecce di sangue, la mia spada divorerà la carne: sangue degli uccisi e dei prigionieri, teste dei prìncipi nemici".42 Strijele svoje opojit ću krvlju
i mač moj najest će se mesa,
krvi ubijenih i zarobljenih,
glavâ dušmanskih vrhovnika.
43 Esultate, o nazioni, per il suo popolo, perché rivendica il sangue dei suoi servi, fa vendetta dei suoi avversari, purifica la sua terra e il suo popolo".43 Kličite, o nebesa, s njime,
obožavajte ga, sinovi Božji!
Kličite, puci, s njegovim narodom,
uznosite snagu njegovu, poslanici Jahvini.
Jer će krv slugu svojih osvetiti,
istom mjerom vratit’ dušmanima,
naplatit će od onih koji njega mrze,
očistit’ od grijeha zemlju svog naroda.«
44 Mosè venne con Giosuè, figlio di Nun, e recitò tutte le parole di questo cantico davanti al popolo.44 Dođe Mojsije s Jošuom, sinom Nunovim, te izgovori u uši naroda riječi ove pjesme.
45 Quando Mosè ebbe finito di recitare tutte queste parole all'intero Israele,45 Kad Mojsije izgovori sve ove riječi svemu Izraelu,
46 disse loro: "Prestate attenzione a tutte queste parole con cui testimonio contro di voi oggi; prescriverete ai vostri figli che osservino e mettano in pratica tutte le parole di questa legge.46 reče im: »U srca svoja usadite sve riječi koje danas uzimam za svjedoka protiv vas; naredite sinovima svojim da ih drže vršeći sve riječi ovoga Zakona.
47 Perché non è una parola vana, per voi, ma è la vostra vita! Per questa parola prolungherete i vostri giorni sulla terra verso la quale andate, attraversando il Giordano per conquistarla".47 Ta nije to za vas prazna riječ jer ona je vaš život. Zbog ove riječi živjet ćete dugo na zemlji koju ćete, prešavši Jordan, zaposjesti.«
48 Il Signore disse a Mosè in quello stesso giorno:48 Toga istog dana Jahve reče Mojsiju:
49 "Sali sulla montagna degli Abarim, sul monte Nebo che è nella terra di Moab di fronte a Gerico, e guarda la terra di Canaan, che dono ai figli d'Israele in proprietà.49 »Popni se na goru Nebo u Abarskom gorju – ono je u moapskoj zemlji nasuprot Jerihonu – pa pogledaj zemlju kanaansku što ću je dati u posjed Izraelcima.
50 Muori sul monte su cui stai per salire e ricongiungiti ai tuoi antenati, come morì Aronne tuo fratello sul monte Or e si ricongiunse ai suoi antenati.50 Onda umri na gori na koju se uspneš i pridruži se svojim precima kao što je i tvoj brat Aron, koji je umro na brdu Horu, bio pridružen svojima.
51 Perché avete prevaricato contro di me in mezzo ai figli d'Israele, presso le acque di Meriba di Kades nel deserto di Zin, e non avete riconosciuto la mia santità fra i figli d'Israele.51 A to zato što ste mi se iznevjerili sred Izraelaca kod Meriba Kadeša, kod voda u pustinji Sinu: niste očitovali moju svetost među Izraelcima.
52 Perciò ti vedrai davanti la terra, ma non entrerai in quella terra che dono ai figli d'Israele".52 Zato ćeš samo izdaleka vidjeti onu zemlju, ali u nju nećeš ući – u zemlju koju dajem Izraelcima.«