SCRUTATIO

Jeudi, 9 Octobre 2025 - Santa Pelagia ( Letture di oggi)

Vangelo secondo Luca 18


font
BIBBIA RICCIOTTIBiblija Hrvatski
1 - Propose poi loro anche questa parabola per mostrare che bisogna pregar sempre senza stancarsi mai:1 Kaza im i prispodobu kako valja svagda moliti i nikada ne sustati:
2 «C'era in una città un giudice che non temeva Iddio, nè aveva rispetto ad alcuno.2 »U nekom gradu bio sudac. Boga se nije bojao, za ljude nije mario.
3 C'era pure in quella città una vedova, la quale andò da lui a dirgli: - Rendimi giustizia del mio avversario. -3 U tom gradu bijaše i neka udovica. Dolazila k njemu i molila: ‘Obrani me od mog tužitelja!’
4 E per molto tempo colui non volle farlo, ma poi disse tra sè: Benchè io non tema Iddio e non abbia rispetto ad alcuno,4 No on ne htjede zadugo. Napokon reče u sebi: ‘Iako se Boga ne bojim nit za ljude marim, ipak,
5 tuttavia, siccome questa vedova mi dà molestia le farò giustizia in modo ch'essa non continui a venire a tormentarmi ».5 jer mi udovica ova dodijava, obranit ću je da vječno ne dolazi mučiti me.’«
6 E il Signore proseguì: «Ascoltate quel che dice il giudice iniquo.6 Nato reče Gospodin: »Čujte što govori nepravedni sudac!
7 E Dio non farà giustizia a' suoi eletti, i quali lo invocano giorno e notte e sarà lento a loro riguardo?7 Neće li onda Bog obraniti svoje izabrane koji dan i noć vape k njemu sve ako i odgađa stvar njihovu?
8 Io vi dico che egli prontamente renderà loro giustizia. Ma quando il Figliuol dell'uomo verrà, troverà ancora fede sulla terra?».8 Kažem vam, ustat će žurno na njihovu obranu. Ali kad Sin Čovječji dođe, hoće li naći vjere na zemlji?«
9 Disse ancora questa parabola per alcuni che dentro di sè confidavano d'esser giusti e disprezzavano gli altri:9 Nekima pak koji se pouzdavahu u sebe da su pravednici, a druge podcjenjivahu, reče zatim ovu prispodobu:
10 «Due uomini salirono al tempio a pregare; l'uno era Fariseo e l'altro pubblicano.10 »Dva čovjeka uziđoše u Hram pomoliti se: jedan farizej, drugi carinik.
11 Il Fariseo, ritto in piedi, pregava dentro di sè, così: - Ti ringrazio, o Dio, perchè io non sono come gli altri uomini, rapaci, ingiusti, adulteri; e nemmeno come quel pubblicano.11 Farizej se uspravan ovako u sebi molio: ‘Bože, hvala ti što nisam kao ostali ljudi: grabežljivci, nepravednici, preljubnici ili – kao ovaj carinik.
12 Io digiuno due volte la settimana; pago le decime su tutto ciò che posseggo. -12 Postim dvaput u tjednu, dajem desetinu od svega što steknem.’
13 Il pubblicano, invece, stando da lontano, non ardiva neppure alzar gli occhi al cielo; ma si batteva il petto, dicendo: - O Dio, abbi pietà di me, che son peccatore! -13 A carinik, stojeći izdaleka, ne usudi se ni očiju podignuti k nebu, nego se udaraše u prsa govoreći: ‘Bože, milostiv budi meni grešniku!’
14 Io vi dico che questi tornò a casa sua giustificato, a differenza dell'altro: perchè chiunque si esalta sarà umiliato, e chi si umilia sarà esaltato».14 Kažem vam: ovaj siđe opravdan kući svojoj, a ne onaj! Svaki koji se uzvisuje, bit će ponižen; a koji se ponizuje, bit će uzvišen.«
15 Gli presentarono pure dei bambini, perchè li toccasse. Ma i discepoli, vedendo ciò, sgridavano quelli che glieli presentavano.15 A donosili mu i dojenčad da ih se dotakne. Vidjevši to, učenici im branili.
16 Gesù, però, chiamati a sè i bambini, disse: «Lasciate che i bambini vengano a me e non impediteglielo, perchè il regno di Dio è proprio di costoro.16 A Isus ih dozva i reče: »Pustite dječicu neka dolaze k meni i ne priječite im jer takvih je kraljevstvo Božje.«
17 Io vi dico in verità che chiunque non accoglie il regno di Dio, con l'animo di un fanciullo, non entrerà in esso».17 »Zaista, kažem vam, tko ne primi kraljevstva Božjega kao dijete, ne, u nj neće ući.«
18 Uno dei capi lo interrogò, dicendo: «Maestro buono, che devo fare per ottenere la vita eterna?».18 I upita ga neki uglednik: »Učitelju dobri, što mi je činiti da baštinim život vječni?«
19 Gesù gli rispose: «Perchè mi chiami buono? Nessuno è buono se non il solo Dio.19 Reče mu Isus: »Što me zoveš dobrim? Nitko nije dobar, doli Bog jedini.
20 Tu conosci i comandamenti: Non uccidere; non commettere adulterio; non rubare; non attestare il falso; onora il padre e la madre ».20 Zapovijedi znaš:
Ne čini preljuba!
Ne ubij!
Ne ukradi!
Ne svjedoči lažno!
Poštuj oca svoga i majku!«
21 L'altro osservò: «Tutte queste cose le ho osservate fin dalla mia giovinezza».21 A onaj će: »Sve sam to čuvao od mladosti.«
22 Udita questa risposta, Gesù gli soggiunse: «Ti manca ancora una cosa: vendi tutto ciò che hai e dallo ai poveri e avrai un tesoro nel cielo; poi, vieni e seguimi».22 Čuvši to, Isus mu reče: »Još ti jedno preostaje: sve što imaš prodaj i razdaj siromasima pa ćeš imati blago na nebu. A onda dođi i idi za mnom.«
23 Ma egli, sentite tali parole, si rattristò, perchè era molto ricco.23 Kad je on to čuo, ražalosti se jer bijaše silno bogat.
24 Gesù, vedendolo tanto triste, gli disse: «Quanto è difficile per coloro che posseggono ricchezze l'entrare nel regno di Dio!24 Vidjevši ga, reče Isus: »Kako li je teško imućnicima u kraljevstvo Božje!
25 È più facile, infatti, che un cammello passi per la cruna di un ago, che un ricco entri nel regno di Dio».25 Lakše je devi kroz uši iglene nego bogatašu u kraljevstvo Božje.«
26 Quelli che udirono ciò, domandarono: «Allora chi mai può salvarsi?».26 Koji su to čuli, rekoše: »Pa tko se onda može spasiti?«
27 Rispose: «Quello che è impossibile agli uomini, è possibile a Dio».27 A on će: »Što je nemoguće ljudima, moguće je Bogu.«
28 Pietro gli disse: «Ecco, noi abbiamo lasciato ogni cosa e ti abbiam seguìto».28 Nato reče Petar: »Evo, mi ostavismo svoje i pođosmo za tobom.«
29 Egli rispose loro: «In verità vi dico che nessuno ha lasciato casa, o genitori, o fratelli, o moglie, o figliuoli per amore del regno di Dio,29 Isus će im: »Zaista, kažem vam, nema ga tko bi ostavio kuću, ili ženu, ili braću, ili roditelje, ili djecu poradi kraljevstva Božjega,
30 senza ricevere molto di più in questa vita, e, nel secolo avvenire, la vita eterna».30 a da ne bi primio mnogostruko već u ovom vremenu, i u budućem vijeku život vječni.«
31 Poi, presi in disparte i Dodici, disse loro: «Ecco, noi saliamo a Gerusalemme, e si adempirà tutto quanto fu scritto dai profeti intorno al Figliuol dell'uomo.31 I uzevši sa sobom dvanaestoricu, reče im: »Evo uzlazimo u Jeruzalem i na Sinu Čovječjem ispunit će se sve što su napisali proroci:
32 Egli sarà dato nelle mani dei Gentili e sarà schernito, flagellato e coperto di sputi;32 doista, bit će predan poganima, izrugan, zlostavljan i popljuvan;
33 e dopo averlo flagellato, l'uccideranno; ma il terzo giorno risorgerà».33 i pošto ga izbičuju, ubit će ga, ali on će treći dan ustati.«
34 Di queste cose essi non compresero nulla; troppo oscuro era per loro quel discorso, e non intendevano le cose dette a loro.34 No oni ništa od toga ne razumješe. Te im riječi bijahu skrivene i ne shvaćahu što bijaše rečeno.
35 Mentre Gesù si avviava a Gerico, un cieco, che sedeva sulla strada a mendicare,35 A kad se približavao Jerihonu, neki slijepac sjedio kraj puta i prosio.
36 avendo sentito la folla che passava, domandò cosa fosse.36 Čuvši gdje mnoštvo prolazi, raspitivao se što je to.
37 Gli dissero che passava Gesù Nazareno.37 Rekoše mu: »Isus Nazarećanin prolazi.«
38 Allora ad alta voce esclamò: «Gesù, Figliuol di David, abbi pietà di me!».38 Tada povika: »Isuse, Sine Davidov, smiluj mi se!«
39 E quelli che precedevano lo sgridavano perchè tacesse; ma quello gridava molto più forte: «Figliuol di David, abbi pietà di me!».39 Oni ga sprijeda ušutkivali, ali on je još jače vikao: »Sine Davidov, smiluj mi se!«
40 Gesù, fermatosi, comandò che glielo conducessero davanti; quando gli fu vicino, gli domandò:40 Isus se zaustavi i zapovjedi da ga dovedu k njemu. Kad se on približi, upita ga:
41 «Che vuoi che io ti faccia?». Ed egli: «Signore, che ci veda!».41 »Što hoćeš da ti učinim?« A on će: »Gospodine, da progledam.«
42 Gesù replicò: «Vedi, la tua fede ti ha salvato».42 Isus će mu: »Progledaj! Vjera te tvoja spasila.«
43 E subito vide; ed egli lo seguiva glorificando Dio. E tutto il popolo, veduto ciò, diede lode al Signore.43 I umah progleda i uputi se za njim slaveći Boga. I sav narod koji to vidje dade hvalu Bogu.