Amos 8

NOVA VULGATA	Biblija Hrvatski
1 Haec ostendit mihi Dominus Deus: et ecce canistrum pomorum.	1 Evo što mi pokaza Jahve Gospod: gle, kotarica zrela ploda:
2 Et dixit: “ Quid tu vides, Amos? ”. Et dixi: “ Canistrum pomorum ”. Et dixit Dominus ad me: “ Venit finis super populum meum Israel; non adiciam ultra ignoscere ei.	2 »Što vidiš, Amose?« – upita me. »Kotaricu zrela ploda«, rekoh. Tada mi Jahve reče: »Moj narod izraelski dozreo je za propast; neću ga više štedjeti.
3 Et lugent cantatrices palatii in die illa, dicit Dominus Deus; multa erunt cadavera, in omni loco proicientur: silentium.	3 I hramske će pjevačice jaukati toga dana« – riječ je Jahve Gospoda – »bit će mnoštvo trupla, svuda će se bacati.«
4 Audite hoc, qui conteritis pauperem et deficere facitis egenos terrae,	4 Slušajte ovo, vi što gazite potrebnika i satirete uboge u zemlji!
5 dicentes: “Quando transibit neomenia, et venumdabimus merces? Et sabbatum, et aperiemus frumentum, ut imminuamus mensuram et augeamus siclum et supponamus stateras dolosas,	5 Kažete: »Kad li će mlađak proći, da prodamo žito, i subota, da tržimo pšenicu. Smanjujuć’ efu, povećavajući šekel, da varamo krivim mjerama:
6 ut possideamus in argento egenos et pauperem pro calceamentis et quisquilias frumenti vendamus?””.	6 da kupimo siromaha za novac, potrebita za sandale, i da prodajemo otražak od žita.«
7 Iuravit Dominus in superbia Iacob: “ Non obliviscar in perpetuum omnia opera eorum.	7 Zakle se Jahve ponosom Jakovljevim: »Dovijeka neću zaboraviti nijednoga vašeg djela.«
8 Numquid super isto non commovebitur terra, et lugebit omnis habitator eius, et ascendet quasi fluvius universa, fervebit et decrescet quasi flumen Aegypti?	8 Neće l’ se od toga zemlja potresti, protužiti svi njeni stanovnici, neće li se sva podići kao Nil, spustiti kao rijeka egipatska?
9 Et erit: in die illa, dicit Dominus Deus, occidere faciam solem in meridie et tenebrescere faciam terram in die luminis	9 »Toga ću dana« – riječ je Jahve Gospoda – »učiniti da sunce zapadne u podne, i pomračit ću zemlju u po bijela dana.
10 et convertam festivitates vestras in luctum et omnia cantica vestra in planctum; et inducam super omnes lumbos saccum et super omne caput calvitium; et ponam eam quasi luctum unigeniti et novissima eius quasi diem amarum.	10 Okrenut ću svetkovine vaše u kuknjavu i sve vaše pjevanje u tužaljku; obući ću u kostrijet svako bedro, oćelavit ću svaku glavu. Bit će kao kad se tuži za jedincem, i što ostane, bit će kao dan gorčine.«
11 Ecce dies veniunt, dicit Dominus, et mittam famem in terram; non famem panis neque sitim aquae, sed audiendi verbum Domini ”.	11 »Evo, dani dolaze« – riječ je Jahve Gospoda – »kad ću poslati glad na zemlju, ne glad kruha ni žeđ vode, već slušanja riječi Jahvine.
12 Et fugient a mari usque ad mare; et ab aquilone usque ad orientem circuibunt, quaerentes verbum Domini, et non invenient.	12 Tumarat će od mora do mora, od sjevera do istoka potucati se ištući riječ Jahvinu, ali je neće naći.«
13 In die illa deficient virgines pulchrae et adulescentes in siti.	13 »U onaj će dan obamirati od žeđi lijepe djevojke i mladići.
14 Qui iurant in delicto Samariae et dicunt: “ Vivit Deus tuus, Dan! ” et “ Vivit via, Bersabee! ”, et cadent et non resurgent ultra.	14 Koji se kunu Grijehom samarijskim i zaklinju se: ‘Tako živ bio bog tvoj, Dane!’ i: ‘Tako živ bio Ljubimac tvoj, Beer Šebo!’ oni će pasti i nikad ustati neće.«