Isaiæ 65

NOVA VULGATA	Biblija Hrvatski
1 “ Quaesitus sum ab his, qui non consulebant me, inventus sum ab his, qui non quaerebant me. Dixi: “Ecce ego, ecce ego!” ad gentem, quae non invocabat nomen meum.	1 »Potražiše me koji ne pitahu za me, nađoše me koji me ne tražahu; rekoh: ‘Evo me! Evo me!’ narodu koji ne prizivaše ime moje.
2 Expandi manus meas tota die ad populum rebellem, qui graditur in via non bona post cogitationes suas;	2 Svagda sam pružao ruku narodu odmetničkom, koji hodi putem zlim, za mislima svojim,
3 populus, qui ad iracundiam provocat me ante faciem meam semper, qui immolant in hortis et sacrificant super lateres,	3 narodu koji me bez prestanka u lice srdi: žrtvuju po vrtovima, kâd prinose na opekama,
4 qui morantur in sepulcris et in locis occultis pernoctant, qui comedunt carnem suillam et ius abominabile in vasis eorum,	4 na grobovima stanuju i noće na skrovitim mjestima, jedu svinjetinu, meću u zdjele jela nečista.
5 qui dicunt: “Recede! Non appropinques mihi, quia sanctificarem te”. Isti fumus sunt in naribus meis, ignis ardens tota die.	5 I još govore: ‘Ukloni se! Ne prilazi mi da te ne posvetim.’ Oni su mi dim u nosu, oganj što gori povazdan.
6 Ecce scriptum est coram me; non tacebo, sed retribuam, et retribuam in sinum eorum	6 Evo, sve je napisano preda mnom: neću ušutjet’ dok im ne platim, dok im ne platim u njedra,
7 iniquitates vestras et iniquitates patrum vestrorum simul, dicit Dominus, qui sacrificaverunt super montes et super colles exprobraverunt mihi; et remetiar opus eorum primo in sinu eorum ”.	7 za bezakonja vaša i vaših otaca, sva zajedno« – govori Jahve. »Koji su prinosili kâd na gorama i pogrđivali me na brežuljcima – izmjerit ću im u krilo plaću za djela prijašnja.«
8 Haec dicit Dominus: “ Quomodo si inveniatur mustum in botro et dicatur: “Ne dissipes illud, quoniam benedictio est in eo”, sic faciam propter servos meos, ut non disperdam totum.	8 Ovako govori Jahve: »Kao što o soku u grozdu vele: ‘Ne uništavajte ga, u njemu je blagoslov!’ tako ću učiniti i ja radi slugu svojih, neću sve uništiti.
9 Et educam de Iacob semen et de Iuda possidentem montes meos; et hereditabunt terram electi mei, et servi mei habitabunt ibi.	9 Izvest ću iz Jakova potomstvo, a iz Jude baštinika gora svojih; baštinit će ih odabranici moji, i moje će se sluge ondje naseliti.
10 Et erit Saron in pascua gregum, et vallis Achor in cubile armentorum populo meo, qui quaesierunt me.	10 Šaron će postati pašnjak ovcama, a nizina akorska počivalište govedima – narodu mojem koji mene traži.
11 Vos autem, qui derelinquitis Dominum, qui obliviscimini montem sanctum meum, qui ponitis Gad mensam et amphoram impletis Meni,	11 A vi koji ste Jahvu ostavili, koji ste zaboravili svetu goru moju, koji pripremate stol Gadu, koji Meniju naljev lijevate,
12 numerabo vos in gladio, et omnes in caede corruetis; pro eo quod vocavi, et non respondistis, locutus sum, et non audistis, sed fecistis malum in oculis meis et, quod displicet mihi, elegistis ”.	12 za mač sam vas odredio – past ćete ničice da vas kolju. Jer zvao sam vas, a vi se niste odazvali, govorio sam, a vi niste slušali, nego ste činili što je zlo u očima mojim, izabirali ste što mi nije po volji.«
13 Propter hoc haec dicit Dominus Deus: “ Ecce servi mei comedent, et vos esurietis; ecce servi mei bibent, et vos sitietis; ecce servi mei laetabuntur, et vos confundemini;	13 Stog ovako Jahve Gospod govori: »Evo, sluge će moje jesti, a vi ćete gladovati. Evo, sluge će moje piti, a vi ćete žeđati. Evo, sluge će se moje veseliti, a vi ćete se stidjeti.
14 ecce servi mei laudabunt in exsultatione cordis, et vos clamabitis prae dolore cordis et prae contritione spiritus ululabitis.	14 Evo, sluge će se moje radovati od sreće u srcu, a vi ćete vikati od boli u srcu i kukati duše slomljene!
15 Et relinquetis nomen vestrum in iuramentum electis meis: “Interficiat te Dominus Deus”; et servos suos vocabit nomine alio.	15 Ime ćete svoje ostaviti za kletvu mojim izabranicima: ‘Tako te ubio Jahve!’ A sluge svoje on će zvati drugim imenom.
16 Quicumque benedicit sibi in terra, benedicet sibi in Deo Amen; et, quicumque iurat in terra, iurabit in Deo Amen; quia oblivioni tradentur angustiae priores, et quia abscondentur ab oculis meis.	16 Tko se u zemlji bude blagoslivljao, nek’ se blagoslivlje Bogom vjernim. I tko se u zemlji bude kleo, nek’ se kune Bogom vjernim. Jer prijašnje će nevolje biti zaboravljene, od očiju mojih bit će sakrivene.
17 Ecce enim ego creo caelos novos et terram novam, et non erunt in memoria priora et non ascendent super cor.	17 Jer, evo, ja stvaram nova nebesa i novu zemlju. Prijašnje se više neće spominjati niti će vam na um dolaziti.
18 Sed gaudebunt et exsultabunt usque in sempiternum in his, quae ego creo, quia ecce ego creo Ierusalem exsultationem et populum eius gaudium.	18 Veselite se i dovijeka kličite zbog onoga što ja stvaram; jer, evo, od Jeruzalema stvaram klicanje, od naroda njegova radost.
19 Et exsultabo in Ierusalem et gaudebo in populo meo, et non audietur in ea ultra vox fletus et vox clamoris.	19 I klicat ću nad Jeruzalemom, radovat’ se nad svojim narodom. U njemu više neće čuti ni plača ni vapaja.
20 Non erit ibi amplius infans dierum et senex, qui non impleat dies suos. Quoniam puer erit, qui centenarius moriatur; et, qui non attingat centum annos, maledictus erit.	20 U njemu više neće biti novorođenčeta koje živi malo dana ni starca koji ne bi godina svojih navršio: najmlađi će umrijet’ kao stogodišnjak, a tko ne doživi stotinu godina prokletim će se smatrati.
21 Et aedificabunt domos et habitabunt et plantabunt vineas et comedent fructus earum.	21 Gradit će kuće i stanovat’ u njima, saditi vinograde i uživati rod njihov.
22 Non aedificabunt, ut alius habitet, non plantabunt, ut alius comedat: secundum enim dies ligni erunt dies populi mei, et operibus manuum suarum diu fruentur electi mei.	22 Neće se više graditi da drugi stanuju ni saditi da drugi uživa: vijek naroda moga bit će k’o vijek drveta, izabranici moji dugo će uživati plodove ruku svojih.
23 Non laborabunt frustra neque generabunt in interitum repentinum, quia semen benedictorum erunt Domini, et nepotes eorum cum eis.	23 Neće se zalud mučiti i neće rađati za smrt preranu, jer će oni s potomcima svojim biti rod blagoslovljenika Jahvinih.
24 Eritque: antequam clament, ego respondebo; adhuc illis loquentibus, ego exaudiam.	24 Prije nego me zazovu, ja ću im se odazvat’; još će govoriti, a ja ću ih već uslišiti.
25 Lupus et agnus pascentur simul, et leo sicut bos comedet paleas, et serpenti pulvis panis eius. Non nocebunt neque occident in omni monte sancto meo ”, dicit Dominus.	25 Vuk i jagnje zajedno će pásti, lav će jesti slamu k’o govedo; al’ će se zmija prahom hraniti. Nitko neće činiti zla ni štete na svoj svetoj gori mojoj« – govori Jahve.