Isaiæ 32

NOVA VULGATA	Biblija Hrvatski
1 Ecce in iustitia regnabit rex, et principes in iudicio praee runt.	1 Evo po pravdi kralj kraljuje, po pravici vladaju knezovi:
2 Et erit vir sicut latibulum a vento et refugium a tempestate, sicut rivi aquarum in sitiente terra et umbra petrae magnae in terra arida.	2 svaki je kao zavjetrina, utočište od nevremena, kao u sušnoj zemlji potoci, kao sjena u žednoj pustari.
3 Non caligabunt oculi videntium, et aures audientium diligenter auscultabunt,	3 Oči vidovitih neće više biti slijepe, uši onih što čuju slušat će pozorno;
4 et cor stultorum intelleget scientiam, et lingua balborum velociter loquetur et plane.	4 srce nerazumnih shvaćat će mudrost, mucavci će govorit’ okretno i razgovijetno;
5 Non vocabitur ultra is, qui insipiens est, nobilis, neque fraudulentus appellabitur maior;	5 pokvarenjaka neće više zvati plemenitim, varalicu neće više držat’ odličnikom.
6 stultus enim fatua loquitur, et cor eius cogitat iniquitatem, ut perficiat impietatem et loquatur contra Dominum errores et vacuam faciat animam esurientem et potum sitienti auferat.	6 Jer, pokvarenjak govori ludosti i srce mu bezakonje snuje, da počini zlodjela, da o Jahvi oholo govori; da gladnoga ostavi prazna želuca, da žednome napitak uskrati.
7 Fraudulenti fraudes pessimae sunt; ipse enim cogitationes concinnat ad perdendos mites in sermone mendaci, etiam quando pauper iudicium vindicat.	7 U varalice pakosno je oružje; on spletke samo kuje, da lažima upropasti uboge, pa i kad nevoljnik pravo dokazuje.
8 Nobilis vero consilia nobilia dat et ipse ad nobilia assurget.	8 U plemenita nakane su plemenite i plemenito on djeluje.
9 Mulieres vanae, surgite, audite vocem meam; filiae confidentes, percipite auribus eloquium meum.	9 Ustajte, žene nehajne, slušajte moj glas; kćeri lakoumne, čujte mi besjedu.
10 Post dies enim et annum vos pavebitis confidentes; consummata est enim vindemia, collectio ultra non veniet.	10 Za godinu i nekoliko dana drhtat ćete, lakoumnice, jer jematve neće biti, plodovi se neće brati.
11 Obstupescite, vanae; pavete, confidentes, exuite vos et nudate vos, accingite lumbos vestros.	11 Dršćite, nehajnice, strepite, lakoumnice, svucite se, obnažite, oko bedara kostrijet opašite!
12 Super ubera plangite, super regione desiderabili, super vinea fertili.	12 Bijte se u prsa zbog ljupkih polja, plodnih vinograda;
13 Super humum populi mei spinae et vepres ascendent, super omnes domos gaudii, super civitatem exsultantem.	13 zbog njiva naroda mojega što rađaju trnjem i dračem; zbog svih kuća veselih, grada razigranog.
14 Domus enim dimissa est; multitudo urbis relicta est, Ophel et Bahan erunt speluncae usque in aeternum, gaudium onagrorum, pascua gregum,	14 Jer, napuštena bit će palača, opustjet će bučni grad; Ofel i kula postat će brlog dovijeka – bit će radost divljim magarcima, paša stadima,
15 donec effundatur super nos spiritus de excelso. Et erit desertum in hortum, et hortus in saltum reputabitur,	15 dok se na nas ne izlije duh iz visina. Tad će pustinja postat’ voćnjak, a voćnjak se u šumu pretvoriti.
16 et habitabit in solitudine iudicium, et iustitia in horto sedebit;	16 U pustinji će se nastaniti pravo, i pravda će prebivati u voćnjaku.
17 et erit opus iustitiae pax, et cultus iustitiae silentium, et securitas usque in sempiternum.	17 Mir će biti djelo pravde, a plod pravednosti – trajan pokoj i uzdanje.
18 Et sedebit populus meus in habitatione pacis et in tabernaculis fiduciae et in locis securis.	18 Narod će moj prebivati u nastambama pouzdanim, u bezbrižnim počivalištima.
19 Et penitus cadet saltus, et profunde deprimetur civitas.	19 A šuma će biti oborena, grad će biti snižen.
20 Beati, qui seminatis super omnes aquas, immittentes pedem bovis et asini.	20 Blago vama: sijat ćete kraj svih voda, puštajuć’ vola i magarca da slobodno idu!