| 1 David s’était enfui des Cellules-de-Rama. Il vint trouver Jonathan et lui dit: “Qu’ai-je fait? Quelle est ma faute et quel est mon péché envers ton père, pour qu’il veuille me tuer?” | 1 David pobježe iz Najota u Rami i dođe k Jonatanu te mu reče: »Što sam učinio? Kakva je bila moja krivica i što sam zgriješio tvome ocu da traži moj život?« |
| 2 Jonathan répondit: “Non, tu ne mourras pas. Mon père ne me cache rien de ce qu’il fait, que ce soit important ou non. Pourquoi donc mon père me cacherait-il cela? Tu te trompes.” | 2 A on mu odgovori: »Daleko od tebe ta misao! Ti nećeš poginuti. Eto, moj otac ne poduzima ništa, bilo veliko ili ne bilo, a da to meni ne otkrije. Zašto bi, dakle, moj otac krio od mene upravo to? Neće to biti!« |
| 3 Mais David lui dit: “Ton père sait très bien l’amitié que tu as pour moi, et il s’est dit: Il ne faut pas que Jonathan le sache, il le prendrait très mal. Mais je te le jure par la vie de Yahvé et sur ma propre tête: il n’y a qu’un pas entre moi et la mort.” | 3 Ali se David zakle i reče: »Tvoj otac dobro zna da sam ja stekao tvoju naklonost, pa misli: ‘Ne treba da Jonatan išta zna o tome, da ne bude žalostan.’ Ali živoga mi Jahve i života mi tvoga, ima samo jedan korak između mene i smrti.« |
| 4 Alors Jonathan dit à David: “Que désires-tu? Je le ferai.” | 4 Tada Jonatan upita Davida: »Što želiš da učinim za tebe?« |
| 5 David lui répondit: “Demain c’est la nouvelle lune, et je dois m’asseoir à côté du roi pour manger; cependant laisse-moi partir et je me cacherai dans la campagne jusqu’au troisième soir. | 5 A David odgovori Jonatanu: »Evo, sutra je mladi mjesec i ja bih morao jesti s kraljem za stolom; ali me ti pusti da odem, da se sakrijem u polju do prekosutra navečer. |
| 6 Si ton père remarque mon absence, tu lui diras: “David m’a demandé la permission d’aller à Bethléem, sa ville natale, car il y a là un sacrifice annuel pour toute sa famille. | 6 Ako tvoj otac opazi da me nema, reći ćeš mu ovako: ‘David me uporno molio da ga pustim da skokne u svoj grad Betlehem, jer se ondje slavi godišnja žrtva za svu njegovu obitelj.’ |
| 7 Si ton père répond: ‘C’est bon’, ton serviteur n’a rien à craindre; mais s’il se met en colère, tu sauras qu’il a décidé ma perte. | 7 Ako on rekne: ‘Dobro!’, tvoj je sluga spašen. Ako li plane gnjevom, znaj da je čvrsto naumio da me pogubi. |
| 8 Puisque tu as fait un pacte avec moi au nom de Yahvé, je te demande en raison de cette amitié: s’il y a une faute de ma part, tue-moi. Pourquoi me conduirais-tu jusqu’à ton père?” | 8 Iskaži, dakle, milost svome sluzi kad si slugu svoga uveo sa sobom u savez Jahvin. Ali ako ima kakva krivica na meni, ubij me sâm. Zašto bi me vodio k svome ocu?« |
| 9 Jonathan répondit: “Non, si je viens à savoir que mon père a décidé ta perte, je te préviendrai moi-même.” | 9 A Jonatan mu odgovori: »Daleko od tebe ta misao! Kad bih ja pouzdano znao da je moj otac čvrsto naumio da na tebe svali nesreću, zar ti ja ne bih dojavio?« |
| 10 David dit à Jonathan: “Qui me préviendra au cas où ton père te répondrait méchamment?” | 10 David upita Jonatana: »A tko će mi javiti ako ti tvoj otac odgovori što zlo?« |
| 11 Jonathan dit à David: “Viens, sortons dans la campagne.” Et tous deux sortirent dans la campagne. | 11 Jonatan odgovori Davidu: »Hodi, izađimo u polje!« I izađu obojica u polje. |
| 12 Jonathan dit alors à David: “Par Yahvé Dieu d’Israël, dès demain ou après-demain je verrai ce que mon père a dans la tête. Si tout va bien pour toi, je t’enverrai quelqu’un et je te le ferai savoir; | 12 Tada Jonatan reče Davidu: »Jahve, Bog Izraelov, neka mi bude svjedok! Ja ću iskušati svoga oca prekosutra u ovo doba. Ako bude dobro po Davida, a ja ne pošaljem k tebi da te obavijestim, |
| 13 si je ne le fais pas, que Dieu me maudisse et me maudisse encore! De même, si mon père veut te faire du mal, je te le ferai savoir. Je te laisse donc partir, va en paix; Yahvé sera avec toi comme il a été avec mon père. | 13 neka Jahve učini to zlo Jonatanu i neka mu doda drugo zlo! Ako li mome ocu bude drago da ti učini zlo, javit ću ti i pustit ću te da odeš u miru; i Jahve neka bude s tobom kao što je bio s mojim ocem! |
| 14 Si alors je suis encore de ce monde, ne me fais pas mourir; que ta bonté pour moi soit comme celle de Yahvé. | 14 Ako ja još budem živ, moći ćeš mi iskazati milosrđe Jahvino; ako li umrem, |
| 15 Ne prive jamais ma famille de ta bienveillance lorsque Yahvé aura exterminé tes ennemis de la surface de la terre. | 15 ne uskrati svoje dobrote mome domu dovijeka! Kad Jahve redom iskorijeni Davidove neprijatelje s lica zemlje, |
| 16 Si le nom de Jonathan disparaissait avec la maison de Saül, Yahvé en demanderait compte à la famille de David.” | 16 neka ime Jonatanovo ne iščezne s domom Šaulovim, inače će Jahve tražiti o tome račun od Davidovih neprijatelja.« |
| 17 Et de nouveau Jonathan fit un serment à David au nom de son amitié pour lui, car il l’aimait comme lui-même. | 17 Tada se Jonatan još jednom zakune Davidu ljubavlju svojom, jer ga je ljubio svom ljubavlju duše svoje. |
| 18 Jonathan lui dit: “C’est demain la nouvelle lune et ton absence sera remarquée, on verra que ta place est vide. | 18 Potom reče Jonatan Davidu: »Sutra je mladi mjesec i opazit će se da te nema, jer će tvoje mjesto biti prazno. |
| 19 Attends donc le troisième jour; alors tu descendras et tu viendras à l’endroit où tu t’étais caché la première fois. Tu resteras là à côté de la borne, | 19 Prekosutra će se još očitije vidjeti da te nema, a ti dođi na mjesto gdje si se bio sakrio u dan onoga događaja i sjedni kraj onoga humka što ga znaš. |
| 20 et moi, je tirerai trois flèches de ton côté en me fixant une cible. | 20 A ja ću prekosutra izmetati strijele na onu stranu kao da gađam onamo. |
| 21 Ensuite j’enverrai mon serviteur, je lui dirai: Va, recherche les flèches. Si je lui dit: Regarde, les flèches sont en deçà de toi, rapporte-les. Alors tu pourras venir car tu n’auras rien à craindre; par la vie de Yahvé il n’y aura aucun danger pour toi. | 21 A onda ću poslati momka i reći mu: ‘Idi! Nađi strijelu!’ Ako onda doviknem momku: ‘Pazi, strijela je ovamo bliže od tebe, donesi je!’ – ti onda dođi, jer je za tebe dobro i nema nikakve opasnosti, tako mi Jahve živoga! |
| 22 Mais si je dis à mon serviteur: Regarde, les flèches sont au-delà de toi, alors sauve-toi; cela voudra dire que Yahvé te fait partir. | 22 Ako li doviknem momku: ‘Pazi, strijela je onamo dalje od tebe!’ – ti onda otiđi, jer te Jahve šalje odavde. |
| 23 Pour ce qui est de notre alliance, Yahvé lui-même est entre moi et toi pour toujours.” | 23 A za ovaj dogovor što smo ga ugovorili ja i ti neka je Jahve svjedok između mene i tebe dovijeka!« |
| 24 David alla se cacher dans les champs. Lorsque la nouvelle lune arriva, le roi se mit à table pour le repas. | 24 Potom se David sakri u polju. Kad je došao mlađak, kralj je sjeo za stol da jede. |
| 25 Il s’assit comme chaque fois sur le siège qui est contre le mur. Jonathan était en face de lui et Abner était assis à côté de Saül, mais la place de David était vide. | 25 Kralj sjede na svoje obično mjesto, na mjesto uza zid, Jonatan se smjesti sučelice njemu, Abner sjede kraj Šaula, a Davidovo mjesto osta prazno. |
| 26 Ce jour-là Saül ne dit rien, il pensait: “Il n’est pas pur, c’est une chose qui arrive. Sûrement il n’est pas pur.” | 26 Ali Šaul ne reče ništa onaj dan jer mišljaše: »Dogodilo mu se štogod, bit će da nije čist.« |
| 27 Le lendemain de la nouvelle lune, le second jour, la place de David était encore vide. Saül dit à son fils Jonathan: “Pourquoi le fils de Jessé n’est-il pas venu au repas ni hier ni aujourd’hui?” | 27 Sutradan iza mladog mjeseca, drugi dan u mjesecu, opet Davidovo mjesto osta prazno, i Šaul upita svoga sina Jonatana: »Zašto Jišajev sin nije došao na objed ni jučer ni danas?« |
| 28 Jonathan répondit à Saül: “David m’a demandé la permission d’aller à Bethléem. | 28 A Jonatan odgovori Šaulu: »David me uporno molio da ga pustim da ide u Betlehem. |
| 29 Il m’a dit: ‘Laisse-moi aller, car nous avons un sacrifice de famille dans ma ville natale, et mon frère me l’a demandé; permets-moi de m’absenter et de voir mes frères.’ C’est pour cela qu’il n’est pas venu à la table du roi.” | 29 Rekao mi je: ‘Pusti me da idem jer slavimo obiteljsku žrtvu u mom gradu i moja su me braća pozvala da dođem. Ako sam, dakle, stekao tvoju naklonost, daj mi dopust da pohodim svoju braću.’ Eto, zato ga nema kod kraljeva stola.« |
| 30 À ces mots, Saül se mit en colère contre Jonathan et lui dit: “Fils de prostituée! Je le savais bien, tu prends parti pour le fils de Jessé, à ta honte et à la honte de la nudité de ta mère. | 30 Tada Šaul planu gnjevom na Jonatana i reče mu: »Izrode i propalico! Misliš da ne znam da si u savezu s Jišajevim sinom, na sramotu svoju i na sramotu majčinu krilu! |
| 31 Tant que le fils de Jessé sera de ce monde, il n’y aura de paix ni pour toi, ni pour ton royaume. Envoie donc le chercher, il mérite la mort.” | 31 Jer dokle god bude živ na zemlji Jišajev sin, nećeš biti siguran ni ti ni tvoje kraljevstvo. Zato sad pošalji po njega i dovedi ga k meni jer je osuđen na smrt.« |
| 32 Jonathan répondit à son père Saül: “Pourquoi serait-il mis à mort? Qu’a-t-il fait?” | 32 A Jonatan odvrati svome ocu Šaulu i reče mu: »Zašto on mora umrijeti? Što je učinio?« |
| 33 Mais Saül leva sa lance en menaçant de le frapper et Jonathan comprit que son père avait décidé la mort de David. | 33 Tada Šaul odape koplje na sina da ga probode. Jonatan vidje da je njegov otac odlučio da ubije Davida. |
| 34 Jonathan était tellement en colère qu’il quitta la table. Ce second jour de la nouvelle lune il ne mangea rien; il était fort peiné pour David, mais aussi parce que son père l’avait insulté. | 34 Jonatan ustade od stola sav jarostan i nije jeo ništa toga drugog dana u mjesecu jer se zabrinuo za Davida što ga je njegov otac pogrdio. |
| 35 Le lendemain matin Jonathan sortit vers la campagne pour le rendez-vous avec David; son serviteur était avec lui. | 35 Sutradan ujutro izađe Jonatan u polje prema dogovoru s Davidom; s njim je išao mlad momak. |
| 36 Il dit à son serviteur: “Cours et rapporte les flèches que je tire.” Le garçon courait mais Jonathan lançait les flèches de manière à le dépasser, | 36 I on reče svome momku: »Ti ćeš otrčati i naći strijele koje ću sada izmetnuti.« I momak otrča, a Jonatan odape strijelu tako da je preletjela preko njega. |
| 37 et pendant que le jeune homme allait là où Jonathan avait tiré la flèche, Jonathan lui cria: “La flèche n’est-elle pas plus loin?” | 37 Kad je momak došao do mjesta gdje je bila strijela koju je izbacio Jonatan, viknu Jonatan za momkom: »Nije li strijela onamo dalje od tebe?« |
| 38 Jonathan cria encore à son serviteur: “Vite, dépêche-toi, ne t’arrête pas.” Le serviteur de Jonathan ramassa la flèche et revint vers son maître. | 38 Još Jonatan viknu za momkom: »Brže! Požuri se! Ne stoj!« Jonatanov momak diže strijelu i donese je svome gospodaru. |
| 39 Le serviteur ne savait rien de tout cela, seuls Jonathan et David étaient au courant. | 39 Momak nije ništa opazio, samo su Jonatan i David znali o čemu se radi. |
| 40 Puis Jonathan remit ses armes à son serviteur en lui disant: “Va et reporte-les à la ville.” | 40 Nato Jonatan preda oružje momku i reče mu: »Idi i odnesi to u grad!« |
| 41 Lorsque le serviteur fut parti, David sortit de sa cachette, il tomba la face contre terre et se prosterna trois fois. Ensuite ils s’embrassèrent l’un l’autre, et ils pleurèrent longuement l’un sur l’autre, mais le moment de partir était venu pour David. | 41 Kad je momak otišao, David iziđe iza humka, pade ničice na zemlju i pokloni se tri puta. Potom se izljubiše i plakahu zajedno dok se nisu isplakali. |
| 42 Alors Jonathan lui dit: “Va en paix. Nous nous sommes fait un serment l’un à l’autre au nom de Yahvé, Yahvé sera entre moi et toi, entre ma race et ta race pour toujours.” | 42 Zatim Jonatan reče Davidu: »Idi u miru! Što smo se obojica zakleli Jahvinim imenom, neka Jahve bude svjedok između mene i tebe, između moga potomstva i tvoga potomstva dovijeka!« |