Ad Romanos 9

NOVA VULGATA	Biblija Hrvatski
1 Veritatem dico in Christo, non mentior, testimonium mihi per hibenteconscientia mea in Spiritu Sancto,	1 Istinu govorim u Kristu, ne lažem; susvjedok mi je savjest moja u Duhu Svetom:
2 quoniam tristitia est mihi magna, etcontinuus dolor cordi meo.	2 silna mi je tuga i neprekidna bol u srcu.
3 Optarem enim ipse ego anathema esse a Christo profratribus meis, cognatis meis secundum carnem,	3 Da, htio bih ja sâm proklet biti, odvojen od Krista, za braću svoju, sunarodnjake svoje po tijelu.
4 qui sunt Israelitae, quorumadoptio est filiorum et gloria et testamenta et legislatio et cultus etpromissiones,	4 Oni su Izraelci, njihovo je posinstvo, i Slava, i Savezi, i zakonodavstvo, i bogoštovlje, i obećanja;
5 quorum sunt patres, et ex quibus Christus secundum carnem: quiest super omnia Deus benedictus in saecula. Amen.	5 njihovi su i oci, od njih je, po tijelu, i Krist, koji je iznad svega, Bog blagoslovljen u vjekove. Amen.
6 Non autem quod exciderit verbum Dei. Non enim omnes, qui ex Israel, hi suntIsrael;	6 Ali ne kao da se izjalovila riječ Božja. Jer nisu Izrael svi koji potječu od Izraela;
7 neque quia semen sunt Abrahae, omnes filii, sed: “ In Isaacvocabitur tibi semen ”.	7 i nisu svi djeca Abrahamova zato što su njegovo potomstvo, nego po Izaku će ti se nazivati potomstvo;
8 Id est, non qui filii carnis, hi filii Dei, sed quifilii sunt promissionis, aestimantur semen;	8 to jest: djeca tijela nisu i djeca Božja, nego – djeca obećanja računaju se u potomstvo.
9 promissionis enim verbum hoc est:“ Secundum hoc tempus veniam, et erit Sarae filius ”.	9 Evo doista riječi obećanja: U ovo ću doba doći i Sara će imati sina.
10 Non solum autem,sed et Rebecca ex uno concubitum habens, Isaac patre nostro;	10 Ali ne samo to! I Rebeka je s jednim, s Izakom, ocem našim, zanijela.
11 cum enim nondumnati fuissent aut aliquid egissent bonum aut malum, ut secundum electionempropositum Dei maneret,	11 Pa kad još blizanci ne bijahu rođeni niti učiniše što dobro ili zlo – da bi trajnom ostala odluka Božja o izabranju:
12 non ex operibus sed ex vocante dictum est ei: “Maior serviet minori ”;	12 ne po djelima, nego po onome tko poziva – rečeno joj je: Stariji će služiti mlađemu,
13 sicut scriptum est: “ Iacob dilexi, Esau autemodio habui ”.	13 kako je pisano: Jakova sam zavolio, a Ezav mi omrznu.
14 Quid ergo dicemus? Numquid iniustitia apud Deum? Absit!	14 Što ćemo dakle reći? Možda da u Boga ima nepravde? Nipošto!
15 Moysi enim dicit:“ Miserebor, cuius misereor, et misericordiam praestabo, cui misericordiampraesto ”.	15 Ta Mojsiju veli: Smilovat ću se komu hoću da se smilujem; sažalit ću se nad kim hoću da se sažalim.
16 Igitur non volentis neque currentis sed miserentis Dei.	16 Nije dakle do onoga koji hoće ni do onoga koji trči, nego do Boga koji se smiluje.
17 Dicit enimScriptura pharaoni: “ In hoc ipsum excitavi te, ut ostendam in te virtutemmeam, et ut annuntietur nomen meum in universa terra ”.	17 Jer Pismo veli faraonu: Zato te upravo podigoh da na tebi pokažem svoju moć i da se razglasi ime moje po svoj zemlji.
18 Ergo, cuius vult,miseretur et, quem vult, indurat.	18 Tako dakle: smiluje se komu hoće, a otvrdnjuje koga hoće.
19 Dices itaque mihi: “ Quid ergo adhuc queritur? Voluntati enim eius quisrestitit? ”.	19 Da, reći ćeš mi: Što se onda još tuži? Ta tko se to volji njegovoj odupro?
20 O homo, sed tu quis es, qui respondeas Deo? Numquid dicetfigmentum ei, qui se finxit: “ Quid me fecisti sic? ”.	20 Čovječe, tko si ti zapravo da se pravdaš s Bogom? Zar da djelo rekne tvorcu: »Što si me ovakvim načinio?«
21 An non habetpotestatem figulus luti ex eadem massa facere aliud quidem vas in honorem, aliudvero in ignominiam?	21 Ili zar lončar nema vlasti nad glinom da od istoga tijesta načini posudu sad časnu, sad nečasnu.
22 Quod si volens Deus ostendere iram et notam facerepotentiam suam, sustinuit in multa patientia vasa irae aptata in interitum;	22 A što ako je Bog, hoteći očitovati gnjev i obznaniti svoju moć, u silnoj strpljivosti podnosio posude gnjeva, dozrele za propast,
23 et ut ostenderet divitias gloriae suae in vasa misericordiae, quae praeparavitin gloriam,	23 da obznani bogatstvo slave svoje na posudama milosrđa, koje unaprijed pripravi za slavu,
24 quos et vocavit nos non solum ex Iudaeis sed etiam ex gentibus?	24 na nama koje pozva ne samo između Židova nego i između pogana?
25 Sicut et in Osee dicit: “ Vocabo Non plebem meam Plebem meam et Non dilectam Dilectam.	25 Tako i u Hošei veli: Ne-narod moj prozvat ću narodom mojim i Neljubljenu ljubljenom.
26 Et erit: in loco, ubi dictum est eis: “Non plebs mea vos”, ibi vocabuntur Filii Dei vivi ”.	26 Na mjestu gdje im je rečeno: Vi niste moj narod prozvat će se sinovi Boga živoga.
27 Isaias autem clamat pro Israel: “ Si fuerit numerus filiorum Israel tamquamarena maris, reliquiae salvae fient.	27 Izaija pak proglašuje o Izraelu: Zaista, sinova će Izraelovih brojem biti kao pijeska morskog – Ostatak će se spasiti;
28 Verbum enim consummans et breviansfaciet Dominus super terram ”.	28 jer riječ će ispuniti i uskoro izvršiti Gospodin na zemlji.
29 Et sicut praedixit Isaias: “ Nisi Dominus Sabaoth reliquisset nobis semen, sicut Sodoma facti essemus et sicut Gomorra similes fuissemus ”.	29 Tako je Izaija i prorekao: Da nam Gospodin nad vojskama ne ostavi sjeme, ko Sodoma bismo bili i Gomori nalik.
30 Quid ergo dicemus? Quod gentes, quae non sectabantur iustitiam,apprehenderunt iustitiam, iustitiam autem, quae ex fide est;	30 Što ćemo dakle reći? Da pogani koji nisu tražili pravednosti stekoše pravednost, pravednost po vjeri.
31 Israel verosectans legem iustitiae in legem non pervenit.	31 Izrael pak koji je tražio neki zakon pravednosti, nije do zakona dopro.
32 Quare? Quia non ex fide sedquasi ex operibus; offenderunt in lapidem offensionis,	32 Zašto? Jer nije tražio po vjeri, nego kao po djelima. Spotakoše se o kamen spoticanja,
33 sicut scriptum est: “ Ecce pono in Sion lapidem offensionis et petram scandali; et, qui credit in eo, non confundetur ”.	33 kao što je pisano: Evo postavljam na Sionu kamen spoticanja i stijenu posrtanja. Ali tko u nj vjeruje, neće se postidjeti.