Danielis 10

NOVA VULGATA	Biblija Hrvatski
1 Anno tertio Cyri regis Per sarum verbum revelatum est Danieli cognomentoBaltassar, et verum verbum et acies magna; intellexitque sermonem, intellegentiaenim fuit ei in visione.	1 Treće godine Kira, kralja perzijskoga, Danielu, prozvanome Baltazar, bî objavljena riječ – riječ istinita: velik rat. On je nastojao razumjeti riječ, i razumijevanje bî mu dano u viđenju.
2 In diebus illis ego Daniel lugebam tribus hebdomadisdierum,	2 U te dane ja, Daniel, žalovao sam tri sedmice:
3 panem desiderabilem non comedi, et caro et vinum non introierunt in osmeum, sed neque unguento unctus sum, donec complerentur tres hebdomades dierum.	3 nisam jeo tečnih jela; meso ni vino nije ulazilo u moja usta i nisam se mazao uljem dok ne prođoše te tri sedmice.
4 Die autem vicesima et quarta mensis primi eram iuxta fluvium magnum, qui estTigris,	4 Dvadeset i četvrtoga dana prvog mjeseca bijah na obali velike rijeke Tigrisa;
5 et levavi oculos meos et vidi: et ecce vir unus vestitus lineis, etrenes eius accincti auro obryzo;	5 podigoh oči da vidim, i gle: Čovjek odjeven u lanene haljine, oko pasa mu pojas od zlata ofirskoga,
6 et corpus eius quasi chrysolithus, et facieseius velut species fulgoris, et oculi eius ut lampas ardens, et brachia eius et,quae deorsum sunt usque ad pedes, quasi species aeris candentis, et vox sermonumeius ut vox multitudinis.	6 tijelo mu poput krizolita, lice kao munja, oči kao baklje ognjene, ruke i noge poput mjedi uglađene, zvuk riječi njegovih kao žamor mnoštva.
7 Vidi autem ego Daniel solus visionem; porro viri,qui erant mecum, visionem non viderunt, sed terror nimius irruit super eos, etfugerunt in absconditum.	7 Jedini ja, Daniel, gledah ovo viđenje, ljudi koji bijahu sa mnom ne vidješe ga, ali ih spopade silan strah te pobjegoše da se sakriju.
8 Ego autem relictus solus vidi visionem grandem hanc,et non remansit in me fortitudo, sed et species mea immutata est in me usque addissipationem, nec habui quidquam virium.	8 Ostadoh sam gledajući to veliko viđenje; onemoćah, lice mi problijedje, iznakazi se, snaga me ostavi.
9 Et audivi vocem sermonum eius; etaudiens vocem sermonum eius iacebam consternatus super faciem meam, et vultusmeus haerebat terrae.	9 Začuh glas njegovih riječi, i kad razabrah glas, onesvijestih se i padoh licem na zemlju.
10 Et ecce manus tetigit me et erexit me super genua mea et super palmas manuummearum,	10 I gle: ruka me dotače i pomože mi da se uprem na koljena i na dlanove.
11 et dixit ad me: “ Daniel, vir desideriorum, intellege verba, quaeego loquor ad te, et sta in gradu tuo; nunc enim sum missus ad te ”. Cumquedixisset mihi sermonem istum, steti tremens.	11 On mi reče: »Daniele, miljeniče, pripazi na riječi koje ću ti kazati! Ustani, jer ja sam evo k tebi poslan.« To reče, a ja ustadoh dršćući.
12 Et ait ad me: “ Noli metuere,Daniel, quia ex die primo, quo posuisti cor tuum ad intellegendum et adhumiliandum te in conspectu Dei tui, exaudita sunt verba tua; et ego venipropter sermones tuos.	12 I kaza mi: »Ne boj se, Daniele, jer od prvoga dana kad si odlučio da se poniziš pred svojim Bogom da bi razumio, tvoje su riječi uslišane i ja sam došao zbog tvojih riječi.
13 Princeps autem regni Persarum restitit mihi viginti etuno diebus; et ecce Michael, unus de principibus primis, venit in adiutoriummeum; et ego remansi ibi iuxta regem Persarum.	13 Knez kraljevstva perzijskoga protivio mi se dvadeset i jedan dan, ali Mihael, jedan od prvih knezova, dođe mi u pomoć. Ostavih ga nasuprot knezu perzijskome,
14 Veni autem, ut docerem te,quae ventura sunt populo tuo in novissimis diebus, quoniam adhuc visio in dies”.	14 a ja dođoh da ti kažem što će zadesiti tvoj narod na svršetku danâ. Jer još će jedno viđenje biti za one dane.«
15 Cumque loqueretur mihi huiuscemodi verbis, deieci vultum meum ad terramet tacui.	15 Pošto mi to reče, ja oborih pogled na zemlju, bez riječi.
16 Et ecce quasi similitudo filiorum hominis tetigit labia mea; etaperiens os meum locutus sum et dixi ad eum, qui stabat contra me: “ Dominemi, in visione angustiae venerunt super me, et nihil in me remansit virium.	16 I gle: onaj, sličan sinu čovječjem dotače se mojih usana. Otvorih usta da govorim te rekoh onome koji stajaše preda mnom: »Gospodaru moj, zbog ovog viđenja obuzeše me tjeskobe i onemoćah.
17 Et quomodo poterit servus domini mei loqui cum hoc domino meo? Nihil enim in meremansit virium, et halitus meus non remansit in me ”.	17 I kako će sluga Gospodina svoga govoriti s Gospodinom kad posve onemoćah i dah me ostavi?«
18 Rursum ergo tetigitme quasi visio hominis et confortavit me	18 Tada me se opet dotače onaj što bijaše kao čovjek te me okrijepi.
19 et dixit: “Noli timere, virdesideriorum; pax tibi, confortare et esto robustus ”. Cumque loquereturmecum, convalui et dixi: “ Loquere, domine mi, quia confortasti me ”.	19 On reče: »Ne boj se, miljeniče! Mir tebi! Budi jak! Ohrabri se!« I dok mi to govoraše, ja se ohrabrih pa rekoh: »Govori, Gospodine, jer si me ohrabrio!«
20 Et ait: “ Numquid scis, quare venerim ad te? Et nunc revertar, ut proelieradversum principem Persarum. Et ego egrediar, et ecce princeps Graecorumveniens.	20 Tada će on: »Znaš li zašto sam došao k tebi? Sad ću se vratiti da se borim protiv kneza Perzije; a čim svršim, doći će knez Grčke.
21 Verumtamen annuntiabo tibi, quod expressum est in scripturaveritatis; et nemo est adiutor meus adversus hos, nisi Michael princeps vester.	21 Ali ću ti prije otkriti što je zapisano u Knjizi istine. Nema nikoga tko bi se sa mnom protiv njih borio, osim Mihaela, kneza vašega,