2 Maccabees 12

DOUAI-RHEIMS	Biblija Hrvatski
1 A short time after this Lysias the king's lieutenant, and cousin, and who had chief charge over all the affairs, being greatly displeased with what had happened,	1 Kad su sklopili ugovore, Lizija se vrati kralju, a Židovi se latiše poljskih radova.
2 Gathered together fourscore thousand men, and all the horsemen, and came against the Jews, thinking to take the city, and make it a habitation of the Gentiles :	2 Ali mjesni upravitelj Timotej i Genejev sin Apolonije, pa i Jeronim i Demofon, kojima se pridružio i Cipranin Nikanor, nisu Židovima dali ni mira ni pokoja.
3 And to make a gain of the temple, as of the other temples of the Gentiles, and to set the high priesthood to sale every year:	3 Uto su Jopljani izvršili veliko nedjelo. Pozvali su svoje sugrađane Židove sa ženama i djecom na pripremljene lađe kao da im ništa zlo ne spremaju.
4 Never considering the power of God, but puffed up in mind, and trusting in the multitude of his foot soldiers, and the thousands of his horsemen, and his fourscore elephants.	4 Na temelju javnoga gradskog zaključka, Židovi se odazvaše, jer im bijaše stalo do mira, a nisu ni naslućivali ikakvo zlo. Izvedoše ih na morsku pučinu i potopiše najmanje dvije stotine.
5 So he came into Judea, and approaching to Bethsura, which was in a narrow place, the space of five furlongs from Jerusalem, he laid siege to that fortress.	5 Čim je Juda doznao za okrutnost izvršenu nad njegovim sunarodnjacima, obavijesti o tome svoje ljude;
6 But when Machabeus and they that were with him, understood that the strong holds were besieged, they and all the people besought the Lord with lamentations and tears, that he would send a good angel to save Israel.	6 zazvavši Boga, pravednog suca, navali na ubojice svoje braće. Noću zapali pristanište i spali lađe te pobi one koji su se onamo sklonili.
7 Then Machabeus himself, first taking his arms, exhorted the rest to expose themselves together with him, to the danger, and to succour their brethren.	7 Budući da je mjesto bilo zatvoreno, otišao je s namjerom da se vrati i istrijebi sve Jopljane.
8 And when they were going forth together with a willing mind, there appeared at Jerusatem a horseman going before them in white clothing, with golden armour, shaking a spear.	8 Kad je doznao da i Jamnijci namjeravaju jednako postupiti sa svojim sugrađanima Židovima,
9 Then they all together blessed merciful Lord, and took great courage, being ready to break through not only men, but also the fiercest beasts, walls of iron.	9 navali noću na njih i zapali im pristanište s lađama, tako da se blijesak vatre vidio sve do Jeruzalema, udaljena dvije stotine i četrdeset stadija.
10 So they went on courageously, having a helper from Peaven, and the who shewed mercy to them.	10 Kad su odande odmakli devet stadija, na pohodu protiv Timoteja, navališe na njih Arapi, njih najmanje pet tisuća pješaka i pet stotina konjanika.
11 And rushing violently upon the my, like lions, they slew of them eleven thousand footmen, and one thousand hundred horsemen:	11 Zametnu se žestoka bitka, u kojoj su Judini vojnici s pomoću Božjom pobijedili. Pobijeđeni nomadi zamoliše Judu za mir. Obećali su da će mu dati stoku i u drugome mu biti na korist.
12 And put all the rest to flight: many of them being wounded, escaped naked: yea and Lysias himself fled away shamefully, and escaped.	12 Juda, držeći da će mu zaista moći u mnogome biti od pomoći, pristade na mir s njima. Dadoše si desnice pa se povukoše pod šatore.
13 And as he was a man of understanding considering with himself, the loss he had suffered, and perceiving that the Hebrews could not be overcome, because they relied upon the help of the Almighty God, he sent to them:	13 Potom navali na grad Kaspin, utvrđen nasipima i okružen bedemima, a naseljen pučanstvom najrazličitijih narodnosti.
14 And promised that he would agree to all things that are just, and that he would persuade the king to be their friend.	14 Njegovi su se građani pouzdavali u čvrste zidove i zalihu hrane, pa su se drsko vladali prema Judinim ljudima, rugali im se, psovali, svašta nepristojno govorili.
15 Then Machabeus consented to the request of Lysias, providing for the common Food in all things, and whatsoever Machabeus wrote to Lysias concerning the Jews, the king allowed of.	15 Judini ljudi zazvaše velikog Gospodara svijeta, koji je bez zidodera i naprava u Jošuino vrijeme oborio Jerihon, i divlje nasrnuše na zid.
16 For there were letters written to the Jews from Lysias, to this effect: Lysias to the people of the Jews, greeting.	16 Zauzevši s Božjom voljom grad, izvršiše neopisiv pokolj, tako da se obližnje jezero, dva stadija široko, činilo kao da je puno krvi koja je u nj tekla.
17 John and Abesalom who were sent from you, delivering your writings, requested that I would accomplish those things which were signified by them.	17 Odmakavši odande sedam stotina i pedeset stadija, dođoše u Harak, k Židovima zvanim Tubijanci.
18 Therefore whatsoever things could be reported to the king I have represented to him: and he hath granted as much as the matter permitted.	18 U tim krajevima nisu, doduše, zatekli Timoteja, jer je odande otišao neobavljena posla, ali je na jednom mjestu ostavio snažnu posadu.
19 If therefore you will keep yourselves loyal in affairs, hereafter also I will endeavour to be a means of your good.	19 Tada Makabejevi zapovjednici Dositej i Sosipater krenuše onamo i pobiše ljude koje je Timotej ostavio u tvrđavi, njih više od deset tisuća.
20 But as concerning other particulars, I have given orders by word both to these, and to them that are sent by me, to commune with you.	20 Nato je Makabej svoju vojsku rasporedio na kohorte i odredio im zapovjednike, pa navali na Timoteja, koji je oko sebe imao stotinu i dvadeset tisuća pješaka i dvije tisuće pet stotina konjanika.
21 Fare ye well. In the year one hundred and forty-eight, the four and twentieth day of the month of Dioscorus.	21 Kad je Timotej doznao da dolazi Juda, najprije otposla ženu, djecu i opremu u mjesto zvano Karnion. To je mjesto bilo neosvojivo i teško pristupačno, jer su onamo vodili sami tijesni klanci.
22 But the king's letter contained these words: King Antiochus to Lysias his brother, greeting.	22 Čim se pojavila prva Judina kohorta, neprijatelja spopade strava. Ulijevala im je strah pojava Onoga koji sve vidi. Udariše u bijeg na sve strane, tako da su se često međusobno ranjavali, probadali se vlastitim mačevima.
23 Our father being translated amongst the gods, we are desirous that they that are in our realm should live quietly, and apply themselves diligently to their own concerns,	23 Juda ih je žestoko gonio i probadao te zlikovce: pobi ih do trideset tisuća.
24 And we have heard that the Jews would not consent to my father to turn to the rites of the Greeks, but that they would keep to their own manner of living, and therefore that they request us to allow them to live after their own laws.	24 Sam pak Timotej dopade u šake Dositejevim i Sosipatrovim ljudima. Tada ih uze vrlo prepredeno moliti da ga otpuste živa, jer da kod njega ima mnogo njihovih roditelja i braće te bi ih moglo zadesiti kakvo zlo.
25 Wherefore being desirous that this nation also should be at rest, we have ordained and decreed, that the temple should be restored to them, and that they may live according to the custom of their ancestors.	25 Kad ih je napokon uvjerio svečanim obvezama da će te ljude vratiti žive i zdrave, pustiše ga – da spase svoju braću.
26 Thou shalt do well therefore to send to them, and grant them peace, that our pleasure being known, they may be of good comfort, and look to their own affairs.	26 Juda krenu na Karnion i Atargatis i pobi dvadeset i pet tisuća ljudi.
27 But the king's letter to the Jews was in this manner: King Antiochus to the senate of the Jews, and to the rest of the Jews, greeting.	27 Pošto je ove pobijedio i uništio, pošao je s vojskom i na utvrđeni grad Efron, u kojem bijaše Lizanija s četama najrazličitijih narodnosti. Kršni mladići poredani pred zidovima borili se snažno, a unutra bilo je mnogo bojnih naprava i zaliha bacača.
28 If you are well, you are as we desire, we ourselves also are well.	28 Ali zazvavši u pomoć Svemogućega koji svojom moći lomi neprijateljske snage, Židovi osvojiše grad i pobiše u njemu oko dvadeset i pet tisuća stanovnika.
29 Menelaus came to us, saying that you desired to come down to your countrymen, that are with us.	29 Podigavši se odande, uputiše se protiv Scitopolisa, koji je od Jeruzalema udaljen šest stotina stadija.
30 We grant therefore a safe conduct to all that come and go, until the thirtieth day of the month of Xanthicus,	30 Ali su ondje naseljeni Židovi posvjedočili da su stanovnici Scitopolisa s njima vrlo prijazni te su ih u teškim vremenima susretljivo primali.
31 That the Jews may use their own Bind of meats, and their own laws as before, and that none of them any manner of ways be molested for things which have been done by ignorance.	31 Juda i njegovi zahvališe im, potičući ih da se i ubuduće pokažu blagonakloni prema njihovu narodu. Stigoše u Jeruzalem nešto prije Blagdana sedmicâ.
32 And we have sent also Menelaus to speak to you.	32 Poslije blagdana Pedesetnice udariše na idumejskog vojskovođu Gorgiju.
33 Fare ye well. In the year one hundred and forty-eight, the fifteenth day of the month of Xanthicus.	33 Taj je izišao sa tri tisuće pješaka i četiri stotine konjanika.
34 The Romans also sent them a letter, to this effect. Quintus Memmius, and Titus Manilius, ambassadors of the Romans, to the people of the Jews, greeting.	34 U boju pade izvjestan broj Židova.
35 Whatsoever Lysias the king's cousin hath granted you, we also have granted.	35 Neki Dositej, konjanik iz redova Tubijanaca, čovjek hrabar, uhvati Gorgiju. Držeći ga za plašt, silom ga je vukao da prokletnika zarobi živa; ali na nj naletje neki trački konjanik i odsiječe mu ruku u ramenu. Gorgija pobježe u Marisu.
36 But touching such things as he thought should be referred to the king, after you have diligently conferred among yourselves, send some one forthwith, that we may decree as it is convenient for you: for we are going to Antioch.	36 Kako su se Ezdrinovi ljudi od dugog vojevanja izmorili, Juda zamoli Gospodina da im u boju bude pomoćnik i vođa.
37 And therefore make haste to write back, that we may know of what mind you are.	37 Potom jezikom otaca zaklikta što mu grlo dade i zapjeva hvalospjeve te nenadano napade Gorgijine ljude i natjera ih u bijeg.
38 Fare ye well. In the year one hundred and forty-eight, the fifteenth day of the month of Xanthicus.	38 Sabravši vojsku, Juda se uputi u grad Odolam. Kako je upravo osvanuo sedmi dan, ondje se prema običaju očistiše i proslaviše subotu.
	39 Sutradan su došli Judini ljudi – jer je već bio posljednji čas – da pokupe tjelesa onih što su pali i da ih pokopaju uz njihove rođake u grobovima otaca.
	40 Tu su pod odjećom svakoga mrtvaca našli predmete posvećene jamnijskim idolima, što Zakon Židovima zabranjuje. Tako je svima postalo jasno da je to uzrok njihove smrti.
	41 Zato su svi stali blagoslivljati Gospodina, pravednog suca koji otkriva ono što je sakriveno.
	42 Zatim se pomoliše da bi se počinjeni grijeh sasvim oprostio. Plemeniti Juda opomenu vojnike da se čuvaju čisti od grijeha, jer sad vide što je zbog grijeha zadesilo one koji su pali.
	43 Nato je sabrao oko dvije tisuće srebrnih drahmi i poslao u Jeruzalem da se prinese žrtva okajnica za grijeh. Učinio je to vrlo lijepo i plemenito djelo jer je mislio na uskrsnuće.
	44 Jer da nije vjerovao da će pali vojnici uskrsnuti, bilo bi suvišno i ludo moliti za mrtve.
	45 K tome je imao pred ovima najljepšu nagradu koja čeka one koji usnu pobožno. Svakako, sveta i pobožna misao. Zato je za pokojne prinio žrtvu naknadnicu da im se oproste grijesi.