| 1 La parole de Yahvé fut adressée à Jonas une seconde fois: | 1 Riječ Jahvina dođe Joni drugi put: |
| 2 “Lève-toi, lui dit-il, pars à Ninive, la grande ville, et lance contre elle les menaces que je te dirai.” | 2 »Ustani«, reče mu, »idi u Ninivu, grad veliki, propovijedaj u njemu što ću ti reći.« |
| 3 Jonas s’en alla donc à Ninive, comme Yahvé le lui disait. Or Ninive était une ville extrêmement grande, on la traversait en trois jours. | 3 Jona ustade i ode u Ninivu, kako mu Jahve zapovjedi. Niniva bijaše grad velik do Boga – tri dana hoda. |
| 4 Jonas entra; il marcha tout un jour, lançant ce message: “Encore quarante jours et Ninive sera détruite!” | 4 Jona prođe gradom dan hoda, propovijedajući: »Još četrdeset dana i Niniva će biti razorena.« |
| 5 Les gens de Ninive crurent en Dieu; ils proclamèrent un jeûne et s’habillèrent de sacs, depuis le plus grand jusqu’au plus petit. | 5 Ninivljani povjerovaše Bogu; oglasiše post i obukoše se u kostrijet, svi od najvećega do najmanjega. |
| 6 Lorsque la nouvelle parvint au roi de Ninive, lui aussi se leva de son trône et ôta son manteau pour s’habiller d’un sac et s’asseoir sur la cendre. | 6 Glas doprije do kralja ninivskoga: on ustade s prijestolja, skide plašt sa sebe, odjenu se u kostrijet i sjede u pepeo. |
| 7 Le roi fit publier ceci dans Ninive: “Ordre du roi et des grands! Aucun homme, aucun animal, ni gros, ni petit bétail, ne mangera quoi que ce soit; les animaux ne brouteront pas et ne boiront pas d’eau. | 7 Tada se po odredbi kralja i njegovih velikaša oglasi i objavi u Ninivi: »Ljudi i stoka, goveda i ovce da ne okuse ništa, ni da pasu, ni da vodu piju. |
| 8 On s’habillera de sacs, les hommes comme les animaux, on criera vers Dieu de toutes ses forces, chacun renoncera à sa mauvaise conduite et à la violence qu’il commet. | 8 Nego i ljudi i stoka da se pokriju kostrijeću, da glasno Boga zazivlju i da se obrati svatko sa svojega zlog puta i nepravde koju je činio. |
| 9 Peut-être Dieu changera-t-il d’avis, peut-être se repentira-t-il? Et s’il renonce à sa violente colère, nous serons sauvés.” | 9 Tko zna, možda će se povratiti Bog, smilovati se i odustati od ljutoga svog gnjeva da ne izginemo?« |
| 10 Dieu vit ce qu’ils faisaient et comment ils renonçaient à leur mauvaise conduite; alors Dieu se repentit du mal qu’il avait parlé de leur faire, il ne le fit pas. | 10 Bog vidje što su činili: da se obratiše od svojega zlog puta. I sažali se Bog zbog nesreće kojom im bijaše zaprijetio i ne učini. |