SCRUTATIO

Monday, 20 October 2025 - San Irene ( Letture di oggi)

Neemia 9


font
BIBBIA RICCIOTTIBiblija Hrvatski
1 - Ai ventiquattro di quel mese, i figli d'Israele digiunarono e si radunarono vestiti di sacco e coperti di polvere.1 Dvadeset i četvrtoga dana toga mjeseca skupiše se Izraelci na post, u pokorničkim vrećama i posuti prašinom.
2 La stirpe de' figli d'Israele si separò da tutti gli stranieri; e si presentarono, e confessarono i propri peccati, e le iniquità dei loro padri.2 Rod se Izraelov odvojio od svih tuđinaca: pristupili su i ispovijedali svoje grijehe i bezakonja svojih otaca.
3 Poi si alzarono in piedi, e lessero quattro volte nella giornata il libro della legge del Signore Dio loro; e quattro volte confessarono, e adorarono il Signore Dio loro.3 Stajali su, svatko na svome mjestu, i čitali knjigu Zakona Jahve, Boga svoga, četvrtinu dana; za druge su četvrtine ispovijedali svoje grijehe i klanjali se Jahvi, Bogu svome.
4 Josue, Bani, Cadmiel, Sabania, Bonni, Sarebia, Bani e Canani salirono sul gradino dei leviti, e con gran voce invocarono il Signore Dio loro.4 A Ješua, Bani, Kadmiel, Šebanija, Buni, Šerebja, Bani i Kenani, popevši se na poviše mjesto za levite, vapili su snažnim glasom Jahvi, Bogu svome.
5 Dipoi i leviti Josue, Cedmiel, Bonni, Asebnia, Serebia, Odaia, Sebnia e Fataia dissero: «Alzatevi, benedite il Signore Dio vostro, [che è] dall'eternità e per l'eternità. Sia benedetto con ogni benedizione e lode il nome tuo eccelso e glorioso.5 I govorahu leviti Ješua, Kadmiel, Bani, Hašabneja, Šerebja, Hodija, Šebanija i Petahja: »Ustanite, blagoslivljajte Jahvu, Boga našega!
Blagoslovljen da si, Jahve, Bože naš,
odvijeka dovijeka!
I neka je blagoslovljeno tvoje ime slavno,
iznad svakog blagoslova i hvale uzvišeno.
6 Tu sei solo, o Signore; tu hai fatto il cielo, il cielo de' cieli, e tutta la loro milizia, la terra e tutte le cose che essa contiene, i mari e tutto quello che in essi si trova; tu a tutte queste cose dai vita, e te adora la milizia de' cieli.6 Ti si, Jahve, Jedini!
Ti si stvorio nebo,
i nebesa nad nebesima,
i vojsku njihovu,
zemlju i sve što je na njoj,
mora i što je u njima.
Ti sve to oživljavaš,
i vojske se nebeske tebi klanjaju.
7 Tu medesimo, Signore Dio, eleggesti Abramo, lo cavasti di tra il fuoco dei Caldei, e gli mettesti nome Abraamo.7 Ti si, Jahve, Bog,
koji si Abrama izabrao,
iz Ura kaldejskoga njega izveo
i dao mu ime Abraham.
8 Tu trovasti fedele nel tuo cospetto il suo cuore; e facesti con lui il patto di dargli la terra del Cananeo, dell'Eteo, dell'Amorreo, del Ferezeo, del Jebuseo e del Gergeseo, acciò fosse dei suoi discendenti; e mantenesti la tua parola, perchè sei giusto.8 Vjerno si srce njegovo pred sobom našao
i Savez s njim sklopio
da ćeš mu dati zemlju kanaansku,
i hetitsku i amorejsku,
i perižansku, jebusejsku i girgašansku,
njemu i potomstvu njegovu.
I svoja si obećanja ispunio,
jer si pravedan.
9 Tu vedesti l'afflizione de' padri nostri in Egitto, e udisti il loro grido presso il Mar Rosso.9 Nevolju si otaca naših u Egiptu vidio,
i vapaj si njihov čuo kraj Mora crvenoga.
10 Facesti segni e prodigi sul Faraone, su tutti i suoi ministri, e su tutto il popolo di quella terra; tu conoscesti che s'erano crudelmente diportati coi padri nostri, ed affermasti il tuo nome allora come oggi.10 Znacima si se i čudesima oborio na faraona
i na sve sluge njegove,
i na sav narod zemlje njegove;
jer znao si kolika je bila
protiv njih drskost njihova.
Sebi si ime stekao koje do danas traje.
11 Tu dividesti avanti a loro il mare, e passarono in mezzo al mare all'asciutto; quelli poi che li inseguivano, li precipitasti nell'abisso, come pietra in acque profonde.11 More si pred njima razdvojio:
prešli su usred mora po suhu.
U dubine si utopio progonitelje njihove
kao kamen među vode silovite.
12 Tu fosti il loro condottiero: di giorno, da una colonna di nube, e di notte, da una colonna di fuoco, acciò vedessero la strada per la quale camminavano.12 Stupom oblaka danju si ih vodio,
a noću si stupom ognjenim
svijetlio im po putu kojim su hodili.
13 Scendesti ancora sul monte Sinai, parlasti con loro dal cielo, e desti a loro dei giusti comandamenti, una legge di verità, cerimonie ed ordini santi.13 Na goru si sinajsku sišao
i s neba im govorio;
i dao si im
pravedne naredbe,
čvrste zakone,
zapovijedi izvrsne i uredbe.
14 E desti loro a santificare il tuo sabato, e per mano di Mosè tuo servo desti a loro e comandamenti e cerimonie e legge.14 Ti si im objavio svoju svetu subotu,
zapovijedi, naredbe i Zakon si im propisao
po glasu sluge svoga Mojsija.
15 Quando ebbero fame, tu desti a loro il pane dal cielo, e quando ebbero sete cavasti per loro l'acqua da una rupe. E dicesti loro che entrassero a posseder quella terra sulla quale tu avevi esercitata la tua potenza acciò fosse di loro.15 S neba si ih hranio kruhom za njihove gladi,
za njihovu si žeđ iz stijene vodu izveo.
Ti si im zapovjedio da pođu
zaposjesti zemlju
za koju si se zakleo
da ćeš im dati.
16 Ma essi, e i padri nostri, furon superbi, indurarono le loro cervici, non ascoltarono i tuoi comandamenti;16 Ali se oni i oci naši uzjoguniše,
vratove ukrutiše
i zapovijedi tvojih nisu slušali.
17 non vollero udirli, e non si ricordarono delle maraviglie che tu avevi fatte per loro. Induraron le loro cervici, e si misero in testa di ritornare alla loro schiavitù, pur di contendere con te. Ma tu, Dio benigno, clemente, misericordioso, paziente, di molta misericordia, non li abbandonasti,17 Poslušnost su odbili,
zaboravili čudesa
što si ih za njih učinio;
ukrutili su vratove, a u glavu uvrtjeli
da u ropstvo se svoje vrate, u Egipat.
Ali ti si Bog praštanja,
milosrdan i blag,
na gnjev si spor, a u milosrđu velik:
i nisi ih ostavio!
18 neppur quando si fecero un vitello di getto, e dissero: - È questo il tuo Dio che ti ha cavato dall'Egitto; e commisero grandi sacrilegi. -18 Čak su načinili tele saliveno,
‘To bog je tvoj’, rekoše,
‘koji te izveo iz Egipta!’
I teško su hulili,
19 Ma tu, che sei così ricco in misericordia, non li abbandonasti nel deserto. La colonna di nube non lasciò di guidarli nel loro cammino, il giorno; nè la colonna di fuoco, la notte, per mostrar loro la strada da prendere.19 a ti u beskrajnom milosrđu
nisi ih napuštao u pustinji:
stup se oblaka nije pred njima skrivao,
danju ih je putem vodio,
a stup je plameni noću
pred njima svijetlio putem
kojim su hodili.
20 E desti loro il tuo buon spirito che li ammaestrasse, non negasti alla loro bocca la tua manna, e desti loro l'acqua per dissetarsi.20 Dao si im svoga duha dobrog
da ih naučiš mudrosti,
mane svoje nisi uskratio njihovim ustima,
i u žeđi si im vode pružio.
21 Per quarant'anni li nutristi nel deserto, e nulla mancò loro; le loro vesti non si consumarono, e i loro piedi non ne soffrirono.21 Četrdeset godina krijepio si ih u pustinji:
ništa im nije nedostajalo,
niti im se odijelo deralo,
niti su im noge oticale.
22 Tu desti loro in dominio regni e popoli, spartendoli fra loro a sorte; possederono la terra di Seon, la terra del re di Esebon, la terra di Og re di Basan.22 I dao si im kraljevstva i narode
i razdijelio ih granicama:
zaposjeli su zemlju Sihona, kralja hešbonskoga,
i zemlju Oga, kralja bašanskoga.
23 Moltiplicasti i loro figliuoli come le stelle del cielo, e li conducesti in quella terra, della quale avevi detto ai loro padri che vi sarebbero entrati, e l'avrebbero posseduta.23 I sinove si im umnožio
kao zvijezde nebeske,
i u zemlju si ih doveo
za koju si rekao njihovim ocima
da će ući u nju i zaposjesti je.
24 Vennero i figli, possederono quella terra, e tu abbattesti dinanzi a loro i Cananei che l'abitavano, ed abbandonasti nelle loro mani i re ed i popoli di quella terra, acciò ne facessero quel che volevano.24 Sinovi su ušli i pokorili zemlju,
a ti si pred njima svladao
stanovnike zemlje, Kanaance,
i predao si u ruke njihove
kraljeve i narode zemlje
da rade s njima što ih je volja;
25 S'impadronirono dunque di città forti, e di terra grassa; possederono case piene d'ogni bene, cisterne che altri avevano fabbricato, vigne ed oliveti, ed alberi da frutto in abbondanza. Mangiarono, si saziarono, si ingrassarono, abbondarono di delizie per la tua gran bontà.25 osvojili su gradove tvrde
i zemlju plodnu
i naslijedili kuće
pune svakog dobra,
isklesane zdence, vinograde, maslinike
i mnogo plodnog drveća:
jeli su, sitili se i debljali
i uživali u velikoj dobroti tvojoj.
26 Ma poi provocarono il tuo sdegno, s'allontanarono da te, si buttaron dietro le spalle la tua legge; uccisero i tuoi profeti, che li scongiuravano di ritornare a te; commisero grandi empietà.26 Ali su se bunili i odvrgli tebe,
i Zakon su tvoj bacili za leđa,
ubijali su proroke, koji su ih obraćali
da se tebi vrate,
i grdno su hulili.
27 Allora tu li desti in mano a' loro nemici, che li tribolarono. Durante quella tribolazione, gridarono a te, e tu dal cielo li ascoltasti, e secondo la misericordia tua grande desti a loro dei salvatori che li salvassero dalle mani de' loro nemici.27 U ruke si ih tada predao osvajačima,
koji su ih tlačili.
A u vrijeme muke svoje tebi su vapili
i ti si ih s neba uslišio
i u velikoj dobroti svojoj slao si im
izbavitelje, koji su ih iz ruku tlačitelja njihovih izbavljali.
28 Ma quand'ebbero pace, tornarono a fare il male nel tuo cospetto, e tu li abbandonasti nelle mani de' loro nemici che li conculcarono. Allora si rivolsero gridando a te, e tu dal cielo li esaudisti, e li liberasti per tua bontà, molte volte.28 Ali čim bi se smirili,
opet su pred tobom zlo činili,
a ti si ih puštao
u ruke neprijatelja njihovih,
koji su ih mučili.
I opet su k tebi vapili
i ti si ih s neba uslišio:
u milosrđu svojem mnogo si ih puta izbavio.
29 Tu li esortasti a ritornare alla tua legge; ma essi operaron da superbi, non ascoltarono i tuoi comandi, e peccarono contro que' tuoi precetti che, se l'uomo li osserva vi trova la vita; voltarono le spalle, indurarono la cervice, non diedero ascolto.29 Ti si ih opominjao da se vrate tvome Zakonu:
ali se oni uzjoguniše,
nepokorni tvojim zapovijedima;
griješili su protiv naredaba tvojih,
a čovjek živi kad ih obdržava.
Leđa su izvlačili,
šije ukrućivali i nisu slušali.
30 Tu pazientasti molti anni con loro; ed il tuo spirito li ammonì per mezzo dei tuoi profeti. Ma non ti ascoltarono, e tu li desti in mano a' popoli stranieri.30 Mnogo si godina bio strpljiv s njima
i svojim si ih duhom opominjao
po službi svojih proroka;
no nisu slušali.
Tada si ih predao u ruke naroda zemaljskih.
31 Però, nella moltitudine delle tue misericordie, non li lasciasti perire, nè li abbandonasti, perchè sei Dio misericordioso e clemente.31 U velikom milosrđu svojem
ti ih nisi uništio,
ni ostavio ih nisi,
jer si ti Bog milostiv
i pun samilosti.
32 Or dunque, Dio nostro, grande, forte e terribile, che mantieni la promessa ed usi misericordia, non rivolgere il tuo sguardo da tutta l'afflizione che è venuta su noi, sui nostri re e principi, sui sacerdoti e profeti nostri, sui nostri padri, e su tutto il tuo popolo, dal tempo del re Assur insino ad oggi.32 A sada, o Bože naš,
veliki Bože, jaki i strašni,
koji čuvaš Savez i dobrohotnost,
neka ne bude pred licem tvojim
neznatna sva ova nevolja
koja je snašla nas,
kraljeve naše i knezove,
svećenike i proroke naše,
očeve naše i sav narod tvoj
od vremena asirskih kraljeva pa do danas.
33 Tu sei stato giusto in tutto quello che è venuto sopra di noi, perchè hai fatto giustizia, e noi abbiamo agito iniquamente.33 Ti si pravedan
u svemu što nas je snašlo,
jer si ti pokazao vjernost,
a mi zloću svoju.
34 I nostri re, i nostri principi, i nostri sacerdoti, i nostri padri non eseguiron la tua legge, non badarono ai tuoi comandamenti nè alle testimonianze con le quali tu li richiamavi.34 Kraljevi naši i knezovi,
svećenici i oci naši
nisu vršili Zakona tvoga,
nisu osluškivali naredaba tvojih i opomena
koje si im davao.
35 Essi, nel loro regno, nell'abbondanza grande che tu avevi loro data, nella terra pingue e spaziosa che avevi messa loro innanzi, non ti servirono, nè si ritrassero dalle loro perverse inclinazioni.35 Premda su bili u svom kraljevstvu,
u velikim dobrima koja si im činio,
u prostranoj i plodnoj zemlji
koju si im dao,
oni ti nisu služili
i od svojih zlih djela nisu se odvraćali.
36 Ecco che anche noi oggi siamo schiavi; e quella terra che tu avevi data ai nostri padri, acciò mangiassero del suo pane e dei suoi frutti, ecco che in essa noi siamo schiavi.36 Mi smo danas, evo, robovi
i u zemlji koju si bio dao ocima našim
da uživaju njene plodove i njena dobra,
evo u njoj mi robujemo.
37 Le sue mèssi si moltiplicano a vantaggio dei re che pei nostri peccati tu ci hai posti addosso, e che sono padroni de' nostri corpi e de' nostri giumenti a loro talento; e noi siamo in grande tribolazione.37 Njeni obilni prihodi idu kraljevima
koje si nam postavio zbog grijeha naših,
i gospodare oni po volji svojoj
tjelesima našim i stokom našom.
Ah, u velikoj smo nevolji!«
38 Per motivo dunque di tutto questo, noi medesimi facciamo un patto, e lo scriviamo, e lo sottoscrivono i nostri capi, i nostri leviti, i nostri sacerdoti».