1 »Ne sudite da ne budete suđeni! | 1 Non vogliate giudicare, e non sarete giudicati, (non vogliate condannare, e non sarete condannati). |
2 Jer sudom kojim sudite bit ćete suđeni. I mjerom kojom mjerite mjerit će vam se. | 2 Certo in quel giudicio che voi giudicarete, sarete giudicati; e in qual misura avrete misurato, sarà misurato a voi. |
3 Što gledaš trun u oku brata svojega, a brvna u oku svome ne opažaš? | 3 Il perchè adunque vedi la festuca nell' occhio del fratello tuo, e non vedi lo trabe nell' occhio tuo? |
4 Ili kako možeš reći bratu svomu: ‘De da ti izvadim trun iz oka’, a eto brvna u oku tvom? | 4 Ovver come dici al tuo fratello: lascia che cavi la festuca dell' occhio tuo; ed ecco che nell'occhio tuo è lo trabe? |
5 Licemjere, izvadi najprije brvno iz oka svoga pa ćeš onda dobro vidjeti izvaditi trun iz oka bratova!« | 5 Ipocrita, prima gitta lo trabe del tuo occhio, e allora vederai a removere la festuca dall' occhio del tuo fratello. |
6 »Ne dajte svetinje psima! Niti svoga biserja bacajte pred svinje da ga ne pogaze nogama pa se okrenu i rastrgaju vas.« | 6 Non vogliate dare la cosa santa a' cani, e non vogliate ponere le vostre pietre preziose avanti li porci, acciò non le fracassino coi suoi piedi, e convertiti vi distruggano. |
7 »Ištite i dat će vam se! Tražite i naći ćete! Kucajte i otvorit će vam se! | 7 Domandate, e saravvi dato; cercate, e troverete; picchiate, e saravvi aperto. |
8 Doista, tko god ište, prima; i tko traži, nalazi; i onomu koji kuca otvorit će se. | 8 Imperò che ogni uomo che domanda, riceve; e colui che cerca, ritrova; e al picchiante seralli aperto. |
9 Ta ima li koga među vama da bi svojemu sinu, ako ga zaište kruha, kamen dao? | 9 Ovver qual uomo di voi è, del quale il figliuolo addimandi il pane, porgera'li adunque la pietra? |
10 Ili ako ribu zaište, zar će mu zmiju dati? | 10 Ovver se egli domanderà il pesce, ora porgera'li il serpente? |
11 Ako dakle vi, iako zli, znate dobrim darima darivati djecu svoju, koliko li će više Otac vaš, koji je na nebesima, dobrima obdariti one koji ga zaištu!« | 11 Se adunque, essendo voi iniqui, conoscete dare alli figliuoli vostri le cose ben date, quanto maggiormente il padre vostro, il quale è in cielo, alli domandanti voi darà li beni? |
12 »Sve, dakle, što želite da ljudi vama čine, činite i vi njima. To je, doista, Zakon i Proroci.« | 12 Adunque tutte cose che voi volete che vi faccino gli uomini, e voi farete a quelli; questa certo è la legge, e i profeti. |
13 »Uđite na uska vrata! Jer široka su vrata i prostran put koji vodi u propast i mnogo ih je koji njime idu. | 13 Entra per la angusta porta; imperò che la porta è larga, e spaziosa è la via che conduce alla perdizione, e molti sono coloro ch' entrano per quella. |
14 O kako su uska vrata i tijesan put koji vodi u Život i malo ih je koji ga nalaze!« | 14 Come egli è angusta porta e stretta la via che conduce alla vita; e pochi sono quelli che la trovano! |
15 »Čuvajte se lažnih proroka koji dolaze k vama u ovčjem odijelu, a iznutra su vuci grabežljivi. | 15 Guardatevi da' falsi profeti, i quali a voi vengono ne' vestimenti di pecore, ma all' intrinseco sono lupi rapaci. |
16 Po njihovim ćete ih plodovima prepoznati. Bere li se s trnja grožđe ili s bodljike smokve? | 16 Voi li conoscerete alli loro frutti. Adunque cogliono l' uve delle spine, ovver li fichi dall' erbe spinose? |
17 Tako svako dobro stablo rađa dobrim plodovima, a nevaljalo stablo rađa plodovima zlim. | 17 A tal modo ogni bono arbore fa boni frutti; Da li mali arbori fanno mali frutti. |
18 Ne može dobro stablo donijeti zlih plodova niti nevaljalo stablo dobrih plodova. | 18 Non può il malo arbore fare buoni frutti, ne l'arbore buono fare mali frutti. |
19 Svako stablo koje ne rađa dobrim plodom siječe se i u oganj baca. | 19 Ogni arbore, che non fa buoni frutti, sarà tagliato e posto nel fuoco. |
20 Dakle: po plodovima ćete ih njihovim prepoznati.« | 20 Adunque da' loro frutti gli conoscerete. |
21 »Neće u kraljevstvo nebesko ući svaki koji mi govori: ‘Gospodine, Gospodine!’, nego onaj koji vrši volju Oca mojega, koji je na nebesima. | 21 Non entrerà nel regno de' cieli ogni uomo che a me dice: Signore, Signore; ma chi fa la volontà del mio padre il quale è in cielo, egli entrerà nel regno de' cieli. |
22 Mnogi će me u onaj dan pitati: ‘Gospodine, Gospodine! Nismo li mi u tvoje ime prorokovali, u tvoje ime đavle izgonili, u tvoje ime mnoga čudesa činili?’ | 22 In quel giorno molti diranno: Signore, Signore, nel tuo nome abbiamo profetato, e nel nome tuo abbiamo scacciati li demonii, e abbiamo fatto nel tuo nome molte virtude. |
23 Tada ću im kazati: ‘Nikad vas nisam poznavao! Nosite se od mene, vi bezakonici!’« | 23 E allora confessero'li: chè giammai non vi conobbi, partitevi da me tutti che operate la iniquità. |
24 »Stoga, tko god sluša ove moje riječi i izvršava ih, bit će kao mudar čovjek koji sagradi kuću na stijeni. | 24 Ogni uomo adunque, che ode queste mie parole, e fae quelle, si assimiglierà all' uomo sapiente il quale ha edificata la sua casa sopra la pietra. |
25 Zapljušti kiša, navale bujice, duhnu vjetrovi i sruče se na tu kuću, ali ona ne pada. Jer – utemeljena je na stijeni.« | 25 E discese la piova, e vennero li fiumi, e soffiorono li venti, e corsero sopra quella casa, e lei non cascò; imperò ch' ella era fondata sopra la pietra. |
26 »Naprotiv, tko god sluša ove moje riječi, a ne vrši ih, bit će kao lud čovjek koji sagradi kuću na pijesku. | 26 E ogni uomo che ode queste mie parole, e non le fa, simile sarà all' uomo pazzo che ha edificato la sua casa sopra l'arena. |
27 Zapljušti kiša, navale bujice, duhnu vjetrovi i sruče se na tu kuću i ona se sruši. I bijaše to ruševina velika.« | 27 E discese la piova, e vennero li fiumi, e soffiorono li venti, e incorsero sopra quella casa; e lei cascò, e fu la grande ruina sua. |
28 Kad Isus završi te svoje besjede, mnoštvo osta zaneseno njegovim naukom. | 28 E fatto è, che Iesù finitte queste parole; maravigliavansi le turbe sopra la sua dottrina. |
29 Ta učio ih kao onaj koji ima vlast, a ne kao njihovi pismoznanci. | 29 Certo egli era come avente potestà, quando a loro insegnava, e non come loro Scrivani e Farisei. |