SCRUTATIO

Sunday, 19 October 2025 - San Paolo della Croce ( Letture di oggi)

Jeremija 2


font
Biblija HrvatskiBIBBIA VOLGARE
1 I dođe mi riječ Jahvina:1 E parlommi lo Signore Iddio, e disse:
2 »Idi i viči u uši Jeruzalemu:
Ovako govori Jahve: ‘Spominjem se mladosti tvoje privržene,
ljubavi tvoje vjereničke:
ti pođe za mnom u pustinju,
po zemlji gdje se ne sije.
2 Va e grida nelle orecchie di Ierusalem, e di': questo dice lo Signore Iddio: io mi sono ricordato e hoe avuto misericordia di te, per cagione della tua giovinezza e per la carità della tua desponsazione, quando mi seguitasti nel deserto, nella terra che non si semina.
3 Izrael bijaše Jahvi svetinja,
prvina plodova njegovih;
tko god od njih jeđaše, bijaše kažnjen;
zlo ga snađe’« – riječ je Jahvina.
3 Israel santo a Dio, e le primizie delle biade sue; tutti quelli che lo divorano peccano, così dice lo Signore Iddio; lo male sarà pure sopra loro.
4 »Čujte riječ Jahvinu, dome Jakovljev,
i svi rodovi doma Izraelova.
4 O casa di Iacob, e voi parenti della casa d' Israel, odi la parola di Dio,
5 Ovako govori Jahve:
‘Kakvu nepravdu nađoše oci vaši na meni
te se udaljiše od mene?
Za ispraznošću pođoše,
te sami isprazni postadoše.
5 che dice così: che hanno trovato in me li vostri padri di iniquitade, però che si dilungarono da me, e seguitarono la vanità, e sono fatti vani?
6 Ne pitahu: Gdje je Jahve
koji nas izvede iz zemlje egipatske
te nas vođaše kroz pustinju,
po zemlji pustoj, jedva prohodnoj,
po zemlji suhoj i mračnoj,
po zemlji kojom nitko ne prolazi,
nit’ se tko nastanjuje?’
6 E non dissono: ov'è lo Signore Iddio, ... lo quale ci menò per lo diserto, per terra inabitabile (cioè che non s' abita) e sanza via, per terra di sete, e nella imagine della morte, per terra nella quale non abitò e non andò mai uomo?
7 U zemlju vinograda i maslinika ja vas dovedoh,
da se hranite plodom i dobrotom njezinom.
Ali tek što uđoste,
zemlju moju oskvrnuste
i baštinu moju u gnusobu pretvoriste.
7 E menaivi in terra di Carmelo, acciò che voi mangiaste delli suoi frutti e della sua grassezza; e poi che vi foste, mi contaminaste (e bruttastemi) la mia terra, e la mia ereditade ponestila in abominazione.
8 Svećenici ne govorahu: ‘Gdje je Jahve?’
Tumači Zakona mene ne upoznaše,
pastiri otpadoše od mene,
a proroci prorokovahu u ime Baalovo
i iđahu za onima što im pomoći ne mogoše.
8 Li sacerdoti non dissono: dove è Iddio? e tenendo la legge non mi conobbono, e li pastori sono prevaricati e tradirono me; e li profeti hanno profetato in Baal, e hanno seguitato l'idoli.
9 Zato ću još parnicu voditi s vama«
– riječ je Jahvina –
»i parbit ću se sa sinovima sinova vaših.
9 E però Iddio disse: ancora io contenderò con voi in giudicio, e colli vostri figliuoli disputerò.
10 Pođite, dakle, na otoke kitimske, da vidite,
ili u Kedar pošljite izvidnice
te dobro promislite i provjerite
je li se igda što slično zbilo.
10 Passate e andate alle isole di Cetim; e (radunatevi e) mettetevi in Cedar, e considerate (sottilmente e) fortemente; e considerate se così è fatto sopra me;
11 Je li koji narod mijenjao bogove –
oni čak i nisu bogovi!
A narod moj Slavu svoju zamijeni
za one što ne pomažu!
11 e se la gente ha mutato li suoi iddii; ... ma tutto lo populo ha mutato la sua gloria, e postola nelli idoli.
12 Zapanjite se nad tim, nebesa,
zgranite se i zaprepastite«,
riječ je Jahvina.
12 O cieli, maravigliatevi di tanto fatto; e le sue porte sieno desolate con grande veemenza, dice Iddio.
13 »Jer dva zla narod moj učini:
ostavi mene,
Izvor vode žive,
te iskopa sebi kladence,
kladence ispucane
što vode držati ne mogu.
13 Due mali hae fatto lo popolo mio; (lo primo è) ch' egli hae abbandonato me, che sono fonte d'acqua viva; e hannosi cavato (e fatte) cisterne, (e sono) cisterne (fesse e) dissipate, le quali non possono tenere acqua.
14 Je li Izrael rob
il’ sluga u kući rođen?
Zašto plijenom posta?
14 Or è egli servo Israel, ovver nato di servo? Per che dunque è egli fatto in preda?
15 Lavovi su na nj rikali,
podizali glas svoj.
U pustoš pretvoriše zemlju njegovu,
gradove popališe, nema im žitelja.
15 Per che dunque ruggirono li leoni sopra lui, i quali hanno fatta la sua terra isbandita, e le sue cittadi sono arse, e non è chi le abiti?
16 Čak i oni iz Memfisa i Tafnisa
brijahu ti tjeme.
16 E li figliuoli di Memfi e di Tafni (tanto) corruppero e vituperarono te insino al capo.
17 Nisi li to sam sebi učinio
otpavši od Jahve, Boga svojega?
17 Or non è questo fatto a te, però che tu hai abbandonato lo tuo Signore Iddio in quello tempo che ti menava per la via?
18 A sad, zašto krećeš u Egipat
da piješ vode iz Nila?
Zašto krećeš u Asiriju
da piješ vode iz Rijeke?
18 E ora che vuoi tu fare nella via di Egitto, acciò che tu beva l'acqua (del fiume) turbida? e per che vuoli tu fare con la via di quelli di Siria, acciò che tu bea l'acqua del fiume?
19 Opačina te tvoja kažnjava,
otpadništvo te tvoje osuđuje.
Shvati i vidi
kako je teško i gorko
što ostavi Jahvu, Boga svojega,
što više nema straha mog u tebi« –
riječ je Gospoda Jahve nad vojskama.
19 La tua malizia ti riprenderà, e lo tuo rivoltamento anche ti risponderà. Or sappi e vedi, che male e amaro è aver abbandonato lo tuo Signore Iddio, e non esser lo suo timore in te, dice Iddio. Signore delli esèrciti (e delle battaglie).
20 »Da, odavna ti slomi jaram svoj,
raskide veze što te vezahu
i reče: ‘Neću da robujem.’
Pa ipak, na svakom povišem humu,
pod svakim drvetom zelenim
lijegao si k’o bludnica.
20 Dal principio rompesti lo mio giogo, e rompesti li miei legami, e dicesti: non servirò. In ogni (luogo) colle e monte, e sotto ogni alboro fronduto, ti porrai a modo di meretrice.
21 A ja te zasadih kao lozu izabranu,
k’o sadnicu plemenitu.
Kako li mi se samo prometnu u jalov izrod,
u lozu divlju!
21 Ma io ti piantai per mia vigna eletta, e tutto è vero seme (di vigna): come se' tu voltata in (malfatta, rea e) prava vigna aliena?
22 Da se i lužinom opereš,
napravljenom od mnogo pepela,
ostat će mrlja bezakonja tvoga preda mnom« –
riječ je Jahve Gospoda.
22 Se ti laverai collo nitro (cioè d' una acqua come cristallo), e moltiplicherai a te molta erba di borit, (cioè che tu raduni molto di quella erba di borit), pur se' maculata e insozzata dinanzi da me, dice lo (nostro) Signore Iddio.
23 »Kako samo možeš reći:
‘Nisam se uprljala,
za baalima nisam trčala.’?
Pogledaj tragove svoje u dolini,
upoznaj što si učinila.
Deva brza što krstari stazama svojim,
23 Or che dici: io non sono corrutta e (come dici: io non andai e) non seguitai Baalim (cioè quello dio)? vedi le tue vie nella valle, e sappi quello che averai fatto; uno leggiere corriere manifestando le sue vie.
24 magarica divlja navikla na pustinju,
u pohoti svojoj požudno dašće,
tko da je ukroti u vrijeme gonjenja?
Tko god je traži, neće se umoriti,
naći će je u mjesecu njezinu.
24 L' onagro, usato nel deserto, col desiderio. dell' anima sua attrasse lo vento del suo amore; (l'onagro si è un animale impaziente e lussurioso); nullo la poteo (ismuovere e) rivolgere della sua voglia; e tutti quelli che la addomandano, non verranno in difetto, (cioè che non si affaticheranno a trovarla, chè la troveranno tosto); e troverannola nelle sue brutture.
25 Čuvaj se da ti noga ne obosi,
grlo se ne osuši.
A ti kažeš: ‘Ne, uzalud je!
Jer volim strance,
i za njima ću ići.’
25 Guarda lo tuo piede dalla nudità, (cioè che non stia ignudo), e la tua gola dalla sete. E dicesti: io sono disperata, non lo voglio fare; io hoe amato gli altri iddii (e loro seguiterò) e dopo loro an lerò.
26 Kao što se lupež zastidi kad ga uhvate,
tako će se zastidjeti sinovi – dom Izraelov,
oni, kraljevi, knezovi,
svećenici i proroci njihovi
26 Sì come si confonde lo ladro quando è preso, così è confusa la casa d' Israel, essi e li suoi re e li suoi principi e li suoi sacerdoti e li suoi profeti.
27 koji govore drvetu: ‘Ti si otac moj!’
a kamenu: ‘Ti si me rodio!’
jer mi leđa okreću,
a ne lice,
ali u nevolji svojoj zapomažu:
‘Ustani, spasi nas!’
27 Dissero al legno: tu se' mio (iddio e mio) padre; e alla pietra: tu m' hai generato. Rivolsonsi indietro a me colle reni, e [non] colla faccia; e poi quando verrà lo tempo della afflizione, diranno a me: o Iddio, lièvati suso, e liberaci (e aiutaci).
28 Gdje su bogovi što ih ti sâm načini?
Nek’ ustanu ako te mogu spasiti u nevolji tvojoj!
Jer imaš, o Judejo,
bogova koliko i gradova!
Koliko Jeruzalem ima ulica,
toliko Baal ima žrtvenika.
28 Or dove sono i tuoi iddii, i quali tu hai fatti (ed eletti)? E' lèvinosi, e liberino te nel tempo della tua afflizione; o terra di Giudea, tanti avevi iddii, quanto era lo numero delle tue cittadi.
29 Zašto hoćete da se sa mnom parbite?
Svi se od mene odmetnuste« –
riječ je Jahvina.
29 O per che volete voi meco (tutti) in giudicio contendere? Tutti m' abbandonaste, dice Iddio.
30 »Zaludu sam udarao sinove vaše:
vi iz toga ne uzeste pouke:
mačevi vaši rastrgaše vaše proroke
kao lav zatornik.
30 Indarno battei (e corressi) li figliuoli vostri, però che non ricevettono la disciplina (e la mia dottrina); lo vostro coltello ha divorato (e morto) li vostri profeti; la vostra generazione è come uno leone guastatore (e disfattore).
31 Kakva li ste roda? Čujte riječ Jahvinu:
Zar bijah pustinja Izraelu,
il’ zemlja mračna?
Zašto moj narod govori:
‘Slobodu hoćemo,
nećemo više k tebi!’?
31 Ragguardate (e pensate) la parola del nostro Signore or sono io fatto come uno deserto a Israel, o come la terra serotina? Per che dunque disse lo popolo mio: noi ci siamo partiti, e non verremo più a te?
32 Zaboravlja li djevica svoj nakit
il’ nevjesta pojas svoj ?
A narod moj mene zaboravi,
bezbroj je tomu već dana.
32 O dimènticasi la vergine (e non ha memoria) del suo ornamento, e la sposa della fascia del suo petto? Ma lo mio popolo m'ha pure dimenticato (per tempo e) per dì sanza numero.
33 O, kako li dobro znaš svoj put
kad tragaš za ljubavlju!
Zato si i na zlo
putove svoje navikla.
33 Per che ti sforzi di mostrare la tua buona via a dimandare amore, la quale anche hai insegnato (e dimostrato) alle tue vie le tue malizie?
34 Čak su i ruke tvoje
omašćene krvlju siromaha nevinih:
nisi ih zatekla kako provaljuju vrata tvoja.
Da, za sve njih ti ćeš odgovarati.
34 E negli altri tuoi fatti è trovato lo sangue dell' anime de' poveri e delli innocenti (cioè de' non colpevoli); e non li trovai in quelle fosse, ma in quelle cose che io ho detto di sopra.
35 A govoriš: ‘Nevina sam,
gnjev se njegov odvratio od mene.’
Evo me da ti sudim
jer govoriš: ‘Nisam zgriješila.’
35 E tu dicesti: io sono sanza peccato, e sono innocente; però partasi (e lievisi) lo tuo furore da me. Or ecco ch' io con giudicio contenderò teco, perciò che hai detto: non peccai.
36 Kako si jadna
u zabludjelosti svojoj!
I Egipćani će te posramiti
kao što te posramiše Asirci.
36 E se' fatta molto vile (molto) ricominciando le tue vie, e sarai confusa da Egitto, come tu sei confusa da Assur.
37 I odavde ćeš morati otići
s rukama nad glavom svojom,
jer Jahve odbaci one u koje se uzdaš;
ti nećeš biti sretna s njima.«
37 Imperciò che tu uscirai fuori da queste cose, e le tue mani saranno sopra lo tuo capo; perciò che Iddio hae atterrata (e attritata) la tua confidanza, e non averai alcuna cosa prospera (nè che molto ti sia in pace o diletto).