| 1 OR i figliuoli de’ profeti dissero ad Eliseo: Ecco ora, il luogo dove noi sediamo davanti a te è troppo stretto per noi; | 1 Proročki sinovi rekoše Elizeju: »Gle, tijesan nam je prostor u tebe. |
| 2 deh! lascia che andiamo fino al Giordano, e di là prenderemo ciascuno un pezzo di legname, e ci faremo là un luogo da abitarvi. Ed egli disse loro: Andate. | 2 Nego da odemo do Jordana, pa da svaki ondje uzmemo po brvno i načinimo sebi ondje prebivalište.« On odgovori: »Idite.« |
| 3 E uno di essi disse: Deh! piacciati venire co’ tuoi servitori. Ed egli disse: Io andrò. | 3 Jedan od njih reče mu: »Udostoj se poći sa svojim slugama.« On odgovori: »Hoću.« |
| 4 Egli adunque andò con loro; e giunti al Giordano, si misero a tagliar le legna. | 4 I pođe s njima. Kad su stigli do Jordana, uzeše sjeći drva. |
| 5 E avvenne che uno di essi, abbattendo un pezzo di legname, il ferro della sua scure cadde nell’acqua; onde egli gridò e disse: Ahi! signor mio; anche l’avea io in prestanza. | 5 A dok je jedan od njih tesao gredu, pade mu sjekira u vodu i on povika: »Jao, gospodaru! I još je bila posuđena!« |
| 6 E l’uomo di Dio disse: Ove è caduto? Ed egli gli mostrò il luogo. Allora egli tagliò un legno, e lo gittò là, e fece notare il ferro disopra; e disse a colui: Toglilo. | 6 A čovjek Božji upita ga: »Gdje je pala?« Onaj mu pokaza mjesto. Tada on odsiječe komad drveta, baci ga na ono mjesto i učini da sjekira ispliva. |
| 7 Ed egli distese la mano, e lo prese | 7 I reče: »Izvadi je!« I čovjek pruži ruku te je uze. |
| 8 Or il re di Siria faceva guerra contro ad Israele, e si consigliava co’ suoi servitori, dicendo: Io porrò campo in tale ed in tal luogo. | 8 Aramejski kralj bio u ratu s Izraelom. Posavjetovao se sa svojim časnicima i rekao: »Podignite šatore na tome mjestu.« |
| 9 E l’uomo di Dio mandava a dire al re d’Israele: Guardati che tu non passi per quel luogo; perciocchè i Siri vi sono in agguato. | 9 Ali Elizej poruči izraelskom kralju: »Čuvaj se onoga mjesta jer su se Aramejci ondje utaborili.« |
| 10 E il re d’Israele mandava a quel luogo che gli avea detto l’uomo di Dio, e del quale egli l’avea avvisato, e si guardava di passar per là; e questo avvenne più d’una, e di due volte. | 10 I kralj izraelski upozori ljude na mjesto za koje mu je rekao čovjek Božji. On je upozoravao i kralj se čuvao; a bilo je to više puta. |
| 11 E il cuore del re di Siria si conturbò per questo; e chiamò i suoi servitori, e disse loro: Non mi dichiarerete voi chi de’ nostri manda al re d’Israele? | 11 Srce aramejskog kralja uznemiri se zbog toga, pa on pozva svoje časnike te ih upita: »Nećete li mi reći tko od naših drži s kraljem Izraelovim?« |
| 12 Ma uno de’ suoi servitori gli disse: Non ve n’è alcuno, o re, mio signore; ma il profeta Eliseo, che è in Israele, dichiara al re d’Israele le parole stesse che tu dici nella camera nella quale tu giaci | 12 Jedan od časnika odgovori: »Ne, gospodaru kralju. Elizej, prorok Izraelov, otkriva izraelskom kralju riječi koje kazuješ u svojoj spavaonici.« |
| 13 Ed egli disse: Andate, e vedete ove egli è, ed io manderò a pigliarlo. E gli fu rapportato, e detto: Eccolo in Dotan. | 13 On reče: »Idite i pogledajte gdje je, pa ću već poslati da ga uhvate.« I javiše mu: »Eno ga u Dotanu.« |
| 14 Ed egli vi mandò cavalli, e carri, e un grosso stuolo, il quale giunse là di notte, e intorniò la città. | 14 Tada kralj posla onamo konje, kola i jake čete. Oni stigoše noću i opkoliše grad. |
| 15 Or la mattina, a buon’ora, il servitore dell’uomo di Dio si levò, ed uscì fuori, e vide lo stuolo che intorniava la città, e i cavalli, e i carri. E quel servitore disse all’uomo di Dio: Ahi! signore mio, come faremo? | 15 Ujutro, ustavši, čovjek Božji iziđe, a to oko grada stoji vojska s konjima i kolima! Njegov mu momak reče: »Ah, gospodaru moj, što nam je činiti?« |
| 16 Ma egli disse: Non temere; perciocchè più sono quelli che son con noi, che quelli che son con loro. | 16 A on odgovori: »Ne boj se jer ih ima više s nama nego s njima.« |
| 17 Ed Eliseo orò, e disse: Deh! Signore, apri gli occhi di costui, acciocchè vegga. E il Signore aperse gli occhi del servitore, ed egli vide; ed ecco, il monte era pieno di cavalli, e di carri di fuoco, intorno ad Eliseo. | 17 I Elizej se pomoli ovako: »Jahve, otvori mu oči da vidi!« I Jahve otvori oči momku i on vidje: gora oko Elizeja sva prekrivena ognjenim konjima i kolima! |
| 18 Poi i Siri scesero verso Eliseo. Ed egli fece orazione al Signore, e disse: Deh! percuoti questa gente d’abbarbaglio. Ed egli li percosse d’abbarbaglio, secondo la parola di Eliseo. | 18 Kad su Aramejci sišli prema njemu, Elizej se ovako pomoli Jahvi: »Udari sljepoćom ove ljude!« I na riječ Elizejevu udari ih sljepoćom. |
| 19 Ed Eliseo disse loro: Questa non è la via, e questa non è la città; venite dietro a me, ed io vi condurrò all’uomo il qual voi cercate. Ed egli li menò in Samaria. | 19 Elizej im reče: »Nije ovo put i nije ovo grad. Pođite za mnom, ja ću vas odvesti čovjeku koga tražite.« Ali ih odvede u Samariju. |
| 20 E come furono entrati in Samaria, Eliseo disse: O Signore, apri gli occhi di costoro, acciocchè veggano. E il Signore aperse loro gli occhi, e videro ch’erano in mezzo di Samaria. | 20 Kad su ulazili u Samariju, Elizej reče: »Jahve, otvori ovima oči da progledaju.« Jahve im otvori oči i oni vidješe da su usred Samarije! |
| 21 E il re d’Israele, come li ebbe veduti, disse a Eliseo: Percoterò io, percoterò io, padre mio? | 21 Kad ih vidje kralj Izraela, reče Elizeju: »Treba li ih poubijati, oče moj?« |
| 22 Ma egli disse: Non percuoterli; percuoti tu coloro che tu hai presi prigioni, con la tua spada, e col tuo arco? Metti loro davanti del pane e dell’acqua, acciocchè mangino e bevano, e poi se ne vadano al lor signore. | 22 A on odgovori: »Nemoj ih ubiti. Zar ćeš ubiti one koje nisi zarobio svojim lûkom i mačem? Ponudi im kruha i vode; neka jedu i piju i neka se vrate svome gospodaru.« |
| 23 E il re fece loro un grande apparecchio di vivande; ed essi mangiarono e bevvero; poi li licenziò, ed essi se ne andarono al lor signore. Da quel dì innanzi i Siri non vennero più a schiere, per far correrie nel paese d’Israele | 23 Kralj im priredi veliku gozbu. Pošto su jeli i pili, otpusti ih. I vratiše se svome gospodaru. I tako aramejski pljačkaši nisu više zalazili na izraelsko tlo. |
| 24 OR avvenne, dopo queste cose, che Ben-hadad, re di Siria, adunò tutto il suo esercito, e salì, e pose l’assedio a Samaria. | 24 Dogodi se poslije toga te aramejski kralj Ben-Hadad skupi svu svoju vojsku i uzađe i opkoli Samariju. |
| 25 E vi fu gran fame in Samaria; ed ecco, i Siri la tenevano distretta, intanto che la testa di un asino valse ottanta sicli d’argento, e la quarta parte di un cabo di sterco di colombi cinque sicli d’argento. | 25 I nasta velika glad u Samariji, a opsada potraja toliko da je magareća glava stajala osamdeset šekela srebra, a četvrt kabla golubinje nečisti pet šekela srebra. |
| 26 Or avvenne che, passando il re d’Israele su le mura, una donna gli gridò, dicendo: O re, mio signore, salvami. | 26 Kada je kralj prolazio po zidinama, neka mu žena vikne: »Pomozi, gospodaru kralju!« |
| 27 Ed egli disse: Il Signore non ti salva; onde ti darei io salvezza? dall’aia, o dal torcolo? | 27 On odgovori: »Neka ti pomogne Jahve! Kako ću ti ja pomoći? Nečim s gumna ili iz tijeska?« |
| 28 Ma pure il re le disse: Che hai? Ed ella disse: Questa donna mi avea detto: Da’ qua il tuo figliuolo, e mangiamolo oggi, e domani mangeremo il mio. | 28 Još joj kralj reče: »Što ti je?« Ona odgovori: »Ova mi je žena rekla: ‘Daj svoga sina da ga pojedemo danas, a sutra ćemo pojesti moga!’ |
| 29 Così abbiamo cotto il mio figliuolo, e l’abbiam mangiato; ma il giorno appresso, quando io le ho detto: Da’ qua il tuo figliuolo, e mangiamolo, ella l’ha nascosto. | 29 Skuhale smo moga sina i pojele ga. A sutradan rekoh joj: ‘Daj svoga sina da ga pojedemo.’ Ali je ona sakrila svoga sina.« |
| 30 Quando il re ebbe intese le parole di quella donna, stracciò i suoi vestimenti. Or egli passava su le mura, e il popolo riguardò, ed ecco, il re avea un cilicio di dentro sopra la carne. | 30 Kada je kralj čuo riječi te žene, razdrije na sebi haljine. I kad je išao po zidinama, narod vidje da mu je na tijelu kostrijet. |
| 31 E il re disse: Così mi faccia Iddio, e così aggiunga, se la testa di Eliseo, figliuolo di Safat, resta oggi sopra lui. | 31 I reče tada kralj: »Neka mi Bog učini ovo zlo i doda drugo ako glava Elizeja, sina Šafatova, ostane danas na njegovim ramenima!« |
| 32 Or Eliseo sedeva in casa sua, e gli Anziani sedevano appresso a lui; e il re vi mandò un uomo de’ suoi; ma avanti che il messo fosse venuto a lui, Eliseo disse agli Anziani: Non vedete voi che il figliuolo di quel micidiale ha mandato per tormi la testa? vedete, dopo che il messo sarà venuto, serrate l’uscio; ed impedite, serrando l’uscio di forza, che egli non entri; il suono de’ piedi del suo signore non viene egli dietro a lui? | 32 Elizej sjedio u svojoj kući i starješine sjedile s njim. Kralj je ispred sebe poslao glasnika, ali Elizej reče starješinama, prije nego što je glasnik stigao do njega: »Vidite li da je onaj krvnički sin naredio da mi skinu glavu? Pazite: kada glasnik stigne, zatvorite vrata i odbijte ga od vrata. Ne čuje li se topot koraka njegova gospodara za njim?« |
| 33 Mentre egli parlava ancora con loro, ecco, il messo scendeva a lui, e disse: Ecco, questo male procede dal Signore, che debbo io più sperare nel Signore? | 33 Dok im je još govorio, kralj stupi preda nj i reče mu: »Ova je nevolja, gle, od Jahve! Što da još očekujem od Jahve?« |