Psalmi 72

VULGATA	Biblija Hrvatski
1 Psalmus Asaph. Quam bonus Israël Deus, his qui recto sunt corde !	1 Salomonov. Bože, sud svoj daj kralju i svoju pravdu sinu kraljevu.
2 Mei autem pene moti sunt pedes, pene effusi sunt gressus mei :	2 Nek’ puku tvojem sudi pravedno, siromasima po pravici!
3 quia zelavi super iniquos, pacem peccatorum videns.	3 Nek’ bregovi narodu urode mirom, a brežuljci pravdom.
4 Quia non est respectus morti eorum, et firmamentum in plaga eorum.	4 Sudit će pravo ubogim pučanima, djeci siromaha donijet će spasenje, a tlačitelja on će smrviti.
5 In labore hominum non sunt, et cum hominibus non flagellabuntur.	5 I živjet će dugo kao sunce i kao mjesec u sva pokoljenja.
6 Ideo tenuit eos superbia ; operti sunt iniquitate et impietate sua.	6 Sići će kao rosa na travu, kao kiša što natapa zemlju!
7 Prodiit quasi ex adipe iniquitas eorum ; transierunt in affectum cordis.	7 U danima njegovim cvjetat će pravda i mir velik – sve dok bude mjeseca.
8 Cogitaverunt et locuti sunt nequitiam ; iniquitatem in excelso locuti sunt.	8 I vladat će od mora do mora i od Rijeke do granica svijeta.
9 Posuerunt in cælum os suum, et lingua eorum transivit in terra.	9 Dušmani će njegovi preda nj kleknuti i protivnici lizati prašinu.
10 Ideo convertetur populus meus hic, et dies pleni invenientur in eis.	10 Kraljevi Taršiša i otokâ nosit će dare, vladari od Arabije i Sabe danak donositi.
11 Et dixerunt : Quomodo scit Deus, et si est scientia in excelso ?	11 Klanjat će mu se svi vladari, svi će mu narodi služiti.
12 Ecce ipsi peccatores, et abundantes in sæculo obtinuerunt divitias.	12 On će spasiti siromaha koji uzdiše, nevoljnika koji pomoćnika nema;
13 Et dixi : Ergo sine causa justificavi cor meum, et lavi inter innocentes manus meas,	13 smilovat će se ubogu i siromahu i spasit će život nevoljniku:
14 et fui flagellatus tota die, et castigatio mea in matutinis.	14 oslobodit će ih nepravde i nasilja, jer je dragocjena u njegovim očima krv njihova.
15 Si dicebam : Narrabo sic ; ecce nationem filiorum tuorum reprobavi.	15 Stog’ neka živi! Neka ga daruju zlatom iz Arabije, nek’ mole za njega svagda i neka ga blagoslivljaju!
16 Existimabam ut cognoscerem hoc ; labor est ante me :	16 Nek’ bude izobila žita u zemlji, po vrhuncima klasje neka šušti k’o Libanon! I cvjetali stanovnici gradova kao trava na livadi.
17 donec intrem in sanctuarium Dei, et intelligam in novissimis eorum.	17 Bilo ime njegovo blagoslovljeno dovijeka! Dok je sunca, živjelo mu ime! Njim se blagoslivljala sva plemena zemlje, svi narodi nazivali ga blaženim!
18 Verumtamen propter dolos posuisti eis ; dejecisti eos dum allevarentur.	18 Blagoslovljen Jahve, Bog Izraelov, koji jedini tvori čudesa!
19 Quomodo facti sunt in desolationem ? subito defecerunt : perierunt propter iniquitatem suam.	19 I blagoslovljeno slavno mu ime dovijeka! Sva se zemlja napunila slave njegove! Tako neka bude. Amen!
20 Velut somnium surgentium, Domine, in civitate tua imaginem ipsorum ad nihilum rediges.	20 Time se završavaju molitve Jišajeva sina Davida.
21 Quia inflammatum est cor meum, et renes mei commutati sunt ;
22 et ego ad nihilum redactus sum, et nescivi :
23 ut jumentum factus sum apud te, et ego semper tecum.
24 Tenuisti manum dexteram meam, et in voluntate tua deduxisti me, et cum gloria suscepisti me.
25 Quid enim mihi est in cælo ? et a te quid volui super terram ?
26 Defecit caro mea et cor meum ; Deus cordis mei, et pars mea, Deus in æternum.
27 Quia ecce qui elongant se a te peribunt ; perdidisti omnes qui fornicantur abs te.
28 Mihi autem adhærere Deo bonum est ; ponere in Domino Deo spem meam : ut annuntiem omnes prædicationes tuas in portis filiæ Sion.