Psalmi 57

VULGATA	Biblija Hrvatski
1 In finem, ne disperdas. David in tituli inscriptionem.	1 Zborovođi. Po napjevu »Ne pogubi!« Davidov. Miktam. Kad je ispred Šaula pobjegao u pećinu.
2 Si vere utique justitiam loquimini, recta judicate, filii hominum.	2 Smiluj mi se, Bože, o smiluj se meni jer mi se duša utječe tebi! U sjenu tvojih krila zaklanjam se dok pogibao ne mine.
3 Etenim in corde iniquitates operamini ; in terra injustitias manus vestræ concinnant.	3 Vapijem Bogu višnjemu, Bogu koji mi čini dobro.
4 Alienati sunt peccatores a vulva ; erraverunt ab utero : locuti sunt falsa.	4 Nek’ pošalje s nebesa i spasi me, nek’ postidi one što me progone: neka Bog pošalje dobrotu svoju i vjernost!
5 Furor illis secundum similitudinem serpentis, sicut aspidis surdæ et obturantis aures suas,	5 Ležim usred lavova koji proždiru ljudske sinove. Zubi su im koplja i strijele, a jezik im mač je naoštren.
6 quæ non exaudiet vocem incantantium, et venefici incantantis sapienter.	6 Uzvisi se, Bože, nad nebesa, slava tvoja nek’ je nad svom zemljom!
7 Deus conteret dentes eorum in ore ipsorum ; molas leonum confringet Dominus.	7 Mrežu namjestiše stopama mojim, stisnuše dušu moju; iskopaše preda mnom jamu: sami nek’ u nju padnu!
8 Ad nihilum devenient tamquam aqua decurrens ; intendit arcum suum donec infirmentur.	8 Postojano je srce moje, Bože, postojano je srce moje; pjevat ću i svirati.
9 Sicut cera quæ fluit auferentur ; supercecidit ignis, et non viderunt solem.	9 Probudi se, dušo moja! Probudi se, harfo i citaro! Probudit ću zoru jutarnju.
10 Priusquam intelligerent spinæ vestræ rhamnum, sicut viventes sic in ira absorbet eos.	10 Hvalit ću te, Gospode, među narodima, među pucima pjevat ću tebi:
11 Lætabitur justus cum viderit vindictam ; manus suas lavabit in sanguine peccatoris.	11 jer do neba je dobrota tvoja, do oblaka vjernost tvoja.
12 Et dicet homo : Si utique est fructus justo, utique est Deus judicans eos in terra.	12 Uzvisi se, Bože, nad nebesa, slava tvoja nek’ je nad svom zemljom!