Isaiæ 42

NOVA VULGATA	Biblija Hrvatski
1 Ecce servus meus, suscipiam eum; electus meus, complacet sibi in illo anima mea; dedi spiritum meum super eum, iudicium gentibus proferet.	1 Evo Sluge mojega koga podupirem, mog izabranika, miljenika duše moje. Na njega sam svoga duha izlio da donosi pravo narodima.
2 Non clamabit neque vociferabitur, nec audietur vox eius foris.	2 On ne viče, on ne diže glasa, niti se čuti može po ulicama.
3 Calamum quassatum non conteret et linum fumigans non exstinguet; in veritatem proferet iudicium.	3 On ne lomi napuknutu trsku niti gasi stijenj što tinja. Vjerno on donosi pravdu,
4 Non languebit nec frangetur, donec ponat in terra iudicium; et legem eius insulae exspectant.	4 ne sustaje i ne malakše dok na zemlji ne uspostavi pravo. Otoci žude za njegovim naukom.
5 Haec dicit Dominus Deus, creans caelos et extendens eos, firmans terram et quae germinant ex ea, dans flatum populo, qui est super eam, et spiritum calcantibus eam:	5 Ovako govori Jahve, Bog, koji stvori i razastrije nebesa, koji rasprostrije zemlju i njeno raslinje, koji dade dah narodima na njoj, i dah bićima što njome hode.
6 “ Ego, Dominus, vocavi te in iustitia et apprehendi manum tuam; et formavi te et dedi te in foedus populi, in lucem gentium,	6 »Ja, Jahve, u pravdi te pozvah, čvrsto te za ruku uzeh; oblikovah te i postavih te za savez narodu i svjetlost pucima,
7 ut aperires oculos caecorum et educeres de conclusione vinctum, de domo carceris sedentes in tenebris.	7 da otvoriš oči slijepima, da izvedeš sužnje iz zatvora, iz tamnice one što žive u tami.
8 Ego Dominus: hoc est nomen meum; et gloriam meam alteri non dabo et laudem meam sculptilibus.	8 Ja, Jahve mi je ime, svoje slave drugom ne dam, niti časti svoje kipovima.
9 Quae prima fuerunt, ecce venerunt; nova quoque ego annuntio: antequam oriantur, audita vobis faciam ”.	9 Što prije prorekoh, evo, zbi se, i nove događaje ja naviještam, i prije negoli se pokažu, vama ih objavljujem.«
10 Cantate Domino canticum novum, laus eius ab extremis terrae; qui descenditis in mare, et plenitudo eius, insulae et habitatores earum.	10 Pjevajte Jahvi pjesmu novu, i s kraja zemlje hvalu njegovu, neka ga slavi more sa svim što je u njem, otoci i njihovi žitelji!
11 Exsultent desertum et civitates eius, vici, quos habitat Cedar. Iubilent habitatores Petrae, de vertice montium clament.	11 Nek’ digne glas pustinja i njeni gradovi, nek’ odjeknu naselja gdje žive Kedarci! Nek’ podvikuju stanovnici Stijene, neka kliču s gorskih vrhova!
12 Ponant Domino gloriam et laudem eius in insulis nuntient.	12 Nek’ daju čast Jahvi i hvalu mu naviještaju po otocima!
13 Dominus sicut fortis egredietur, sicut vir proeliator suscitabit zelum; vociferabitur et conclamabit, super inimicos suos praevalebit.	13 Kao junak izlazi Jahve, kao ratnik žar svoj podjaruje. Uz bojni poklik i viku ratnu ide junački na svog neprijatelja.
14 “ Tacui semper, silui, patiens fui; sicut parturiens ululabo, gemam et fremam simul.	14 »Šutjeh dugo, gluh se činjah, svladavah se; sad vičem kao žena kada rađa, dašćem i uzdišem.
15 Desertos faciam montes et colles et omne gramen eorum exsiccabo; et ponam flumina in insulas et stagna arefaciam.	15 Isušit ću brda i bregove, sparušiti svu zelen po njima, rijeke ću u stepe pretvoriti i močvare isušiti.
16 Et ducam caecos in viam, quam nesciunt, et in semitis, quas ignoraverunt, ambulare eos faciam; ponam tenebras coram eis in lucem et prava in recta. Haec verba faciam eis et non dereliquam eos ”.	16 Vodit ću slijepce po cestama, uputit’ ih putovima. Pred njima ću tamu u svjetlost obratit’, a neravno tlo u ravno. To ću učiniti i neću propustiti.
17 Conversi sunt retrorsum; confundantur confusione, qui confidunt in sculptili, qui dicunt conflatili: “ Vos dii nostri ”.	17 Uzmaknut će u golemu stidu koji se uzdaju u kipove, koji ljevenim likovima govore: ‘Vi ste naši bogovi.’«
18 Surdi, audite; et caeci, intuemini ad videndum.	18 Čujte, gluhi! Progledajte, slijepi, da vidite!
19 Quis caecus sicut servus meus, et surdus sicut nuntius, quem ego mittam? Quis caecus sicut qui restitutus est? Et quis caecus sicut servus Domini?	19 Tko je slijep ako ne moj sluga, tko je gluh kao glasnik koga šaljem? Tko je slijep kao prijatelj, tko je gluh kao sluga Jahvin?
20 Multa vidisti, sed non servas; aures aperuisti, sed non audis.	20 Mnogo si vidio, ali nisi mario, uši ti bjehu otvorene, ali nisi čuo!
21 Dominus voluit propter iustitiam suam magnificare legem et extollere.	21 Jahvi se svidjelo zbog njegove pravednosti da uzveliča i proslavi zakon svoj.
22 Ipse autem populus direptus et vastatus; in foveis conclusi omnes, et in domibus carcerum absconditi sunt. Facti sunt in rapinam, nec est qui eruat; in direptionem, nec est qui dicat: “ Redde! ”.	22 A narod je ovaj opljačkan i oplijenjen, mladići mu stavljeni u klade, vrgnuti u zatvore. Plijene ih, a nikoga da ih izbavi; robe ih, a nitko da kaže: »Vrati!«
23 Quis est in vobis, qui audiat hoc, attendat et auscultet futura?	23 Tko od vas mari za to? Tko pazi i sluša unapredak?
24 Quis dedit in direptionem Iacob et Israel vastantibus? Nonne Dominus ipse, cui peccavimus? Et noluerunt in viis eius ambulare et non audierunt legem eius.	24 Tko je pljačkašu izručio Jakova, i otimačima Izraela? Nije li Jahve, protiv koga smo griješili, čijim putima ne htjedosmo hoditi, čiji zakon nismo slušali?
25 Et effudit super eum indignationem furoris sui et forte bellum. Et combussit eum in circuitu, et non cognovit; et succendit eum, et non intellexit.	25 Zato izli na Izraela žarki gnjev svoj i strahote ratne: plamen ga okruži odasvud, al’ on ni to nije shvatio; sažeže ga, al’ on ni to k srcu ne uze.