Genesis 24

NOVA VULGATA	Biblija Hrvatski
1 Erat autem Abraham senex dierumque multorum; et Do minus in cunctis benedixerat ei.	1 Abraham bijaše već ostario, zašao u godine, Jahve je Abrahama blagoslovio u svemu.
2 Dixitque Abraham ad servum seniorem domus suae, qui praeerat omnibus, quae habebat: “Pone manum tuam subter femur meum,	2 Abraham prozbori svome najstarijem sluzi u kući, pod čijom je upravom bilo sve njegovo: »Stavi svoju ruku pod moje stegno
3 ut adiurem te per Dominum, Deum caeli et Deum terrae, ut non accipias uxorem filio meo de filiabus Chananaeorum, inter quos habito;	3 da te zakunem Jahvom, Bogom neba i Bogom zemlje, da mome sinu nećeš nabaviti za ženu ni jednu od kćeri Kanaanaca, među kojima boravim,
4 sed ad terram et cognationem meam proficiscaris et inde accipias uxorem filio meo Isaac”.	4 nego ćeš otići u moj rodni kraj i dobaviti ženu mom sinu Izaku.«
5 Respondit servus: “Si noluerit mulier venire mecum in terram hanc, num reducere debeo filium tuum ad terram, a quo tu egressus es?”.	5 A sluga mu reče: »A što ako žena ne htjedne za mnom ići u ovu zemlju? Hoću li ja onda odvesti tvoga sina u zemlju iz koje si ti došao?«
6 Dixit Abraham: “Cave, ne quando reducas illuc filium meum.	6 Abraham mu odgovori: »Dobro pripazi da onamo ne vodiš moga sina!
7 Dominus, Deus caeli, qui tulit me de domo patris mei et de terra nativitatis meae, qui locutus est mihi et iuravit mihi dicens: "Semini tuo dabo terram hanc", ipse mittet angelum suum coram te, et accipies inde uxorem filio meo.	7 Jahve, Bog nebesa, koji me odveo iz kuće moga oca i rodnog kraja i koji mi je pod zakletvom obećao: ‘Tvome ću potomstvu dati ovu zemlju’, pred tobom će poslati svog anđela, i odande ćeš ti dovesti ženu mome sinu.
8 Sin autem noluerit mulier sequi te, non teneberis iuramento; filium tantum meum ne reducas illuc”.	8 A ako žena ne bude htjela za tobom poći, ti ćeš biti oslobođen od ove moje zakletve; ali moga sina onamo ne vodi!«
9 Posuit ergo servus manum sub femore Abraham domini sui et iuravit illi super hac re.	9 Tako sluga stavi svoju ruku pod stegno Abrahamu, svom gospodaru, te mu se zakune.
10 Tulitque servus decem camelos de grege domini sui et abiit ex omnibus bonis eius portans secum; profectusque perrexit in Aram Naharaim ad urbem Nachor.	10 Sluga opremi deset gospodarevih deva, ponese sa sobom svakog blaga svoga gospodara pa se zaputi u Aram Naharajim, u Nahorov grad.
11 Cumque camelos fecisset accumbere extra oppidum iuxta puteum aquae vespere, tempore quo solent mulieres egredi ad hauriendam aquam, dixit:	11 Pusti deve da poliježu izvan grada, pokraj studenca. Bijaše večer, kad žene izlaze da crpu vodu.
12 “Domine,Deus domini mei Abraham, occurre obsecro mihi hodie et fac misericordiam cum domino meo Abraham.	12 Onda reče: »Oh, Jahve, Bože moga gospodara Abrahama, molim te, iziđi mi danas ususret i mome gospodaru Abrahamu milost iskaži!
13 Ecce ego sto prope fontem aquae, et filiae habitatorum huius civitatis egredientur ad hauriendam aquam.	13 Evo me kraj studenca, a kćeri onih iz grada dolaze crpsti vodu;
14 Igitur puella, cui ego dixero: "Inclina hydriam tuam, ut bibam", et illa responderit: "Bibe, quin et camelis tuis dabo potum", ipsa est, quam praeparasti servo tuo Isaac, et per hoc intellegam quod feceris misericordiam cum domino meo”.	14 pa neka djevojka kojoj ja rečem: ‘Molim te, spusti svoj vrč da se napijem’, a ona odgovori: ‘Pij! I deve ću ti napojiti’, bude ona koju si odredio za svoga slugu Izaka. Tako ću saznati da si iskazao milost mome gospodaru.«
15 Necdum intra se verba compleverat, et ecce Rebecca egrediebatur filia Bathuel filii Melchae uxoris Nachor fratris Abraham habens hydriam in scapula:	15 Tek što on izreče svoje, gle, dođe Rebeka, kći Betuelova; taj Betuel bijaše sin Milke, žene Abrahamova brata Nahora. Dođe ona s krčagom na ramenu.
16 puella decora nimis, virgo et incognita viro. Descendit ad fontem et implevit hydriam ac revertebatur.	16 Djevojka je bila krasna, djevica koju muškarac nije dirnuo. Siđe ona k vrelu, napuni krčag i eto je opet gore.
17 Occurritque ei servus et ait: “Pauxillum mihi ad sorbendum praebe aquae de hydria tua”.	17 Sluga joj potrča ususret i reče: »Daj mi malo vode iz svog vrča!«
18 Quae respondit: “Bibe, domine mi”. Celeriterque deposuit hydriam super ulnam suam et dedit ei potum.	18 »Pij, gospodine!« – odgovori ona. Brzo spusti krčag na ruku i dade mu piti.
19 Cumque ille bibisset, adiecit: “Quin et camelis tuis hauriam aquam, donec cuncti bibant”.	19 Kad je njega napojila, reče: »Nalit ću i tvojim devama da se napoje.«
20 Effundensque hydriam in canalibus recurrit ad puteum, ut hauriret aquam; et haustam omnibus camelis dedit.	20 Izlivši brzo krčag u korito, otrča natrag zdencu da ponovo zahvaća, i tako nali svim njegovim devama.
21 Ille autem contemplabatur eam tacitus, scire volens utrum prosperum fecisset iter suum Dominus an non.	21 Čovjek ju je šutke motrio ne bi li saznao je li Jahve njegov put uspješno priveo kraju ili nije.
22 Postquam ergo biberunt cameli, protulit vir anulum aureum pondo dimidii sicli pro naribus et duas armillas pro manibus eius pondo siclorum decem;	22 Kad su deve prestale piti, čovjek izvadi viticu od zlata, tešku pol šekela, i stavi je na njezine nosnice, a na ruke joj stavi dvije zlatne narukvice, teške deset šekela.
23 dixitque: “Cuius es filia? lndica mihi. Est in domo patris tui locus nobis ad pernoctandum?”.	23 Zatim reče: »Kaži mi čija si kći. Ima li u kući tvoga oca mjesta za nas da prenoćimo?«
24 Quae respondit: “Filia Bathuelis sum filii Melchae, quem peperit Nachor”.	24 Ona mu odgovori: »Ja sam kći Betuela, koga je Milka rodila Nahoru.«
25 Et addidit dicens: “Palearum quoque et pabuli plurimum est apud nos et locus ad pernoctandum”.	25 Još mu doda: »Ima slame i piće kod nas u obilju, a i mjesta za prenoćište.«
26 Inclinavit se homo et adoravit Dominum	26 Čovjek se onda duboko nakloni te iskaže poštovanje Jahvi
27 dicens: “Benedictus Dominus, Deus domini mei Abraham, qui non abstulit misericordiam et veritatem suam a domino meo et recto itinere me perduxit in domum fratris domini mei”.	27 i progovori: »Neka je blagoslovljen Jahve, Bog moga gospodara Abrahama, što nije uskratio svoju ljubav i svoju vjernost mome gospodaru. Mene je Jahve vodio pravim putem, u kuću brata moga gospodara.«
28 Cucurrit itaque puella et nuntiavit in domum matris suae omnia, quae evenerant.	28 Djevojka otrča i sve ovo ispripovjedi u kući svoje majke.
29 Habebat autem Rebecca fratrem nomine Laban, qui festinus egressus est ad hominem, ubi erat fons.	29 A Rebeka imala brata komu bijaše ime Laban. Laban se požuri van, k čovjeku kod studenca.
30 Cumque vidisset anulum in naribus et armillas in manibus sororis suae et audisset cuncta verba referentis: “Haec locutus est mihi homo”, venit ad virum, qui stabat iuxta camelos et prope fontem aquae;	30 Čim je vidio nosnu viticu i narukvice na rukama svoje sestre te čuo kako je njegova sestra Rebeka rekla: »Ovako mi je čovjek govorio«, on pođe onome koji je još stajao kod deva na studencu.
31 dixitque ad eum: “Ingredere, benedicte Domini, cur foris stas? Praeparavi domum et locum camelis”.	31 Reče on: »Hajde unutra, blagoslovljeni od Jahve! Što stojiš vani kad sam ja spremio kuću i mjesto za deve?«
32 Et introduxit eum in hospitium ac destravit camelos; deditque paleas et pabulum camelis et aquam ad lavandos pedes eius et virorum, qui venerant cum eo.	32 Tako čovjek uđe u kuću. Rastovare deve i dadu im slame i piće, a njemu i ljudima koji su ga pratili donesu vode da operu noge.
33 Et apposuit in conspectu eius panem. Qui ait: “Non comedam, donec loquar sermones meos”. Respondit: “Loquere”.	33 Ali kad su preda nj stavili hranu, reče: »Neću jesti dok ne kažem što imam kazati.« A Laban mu reče: »Onda kazuj!«
34 At ille: “Servus, inquit, Abraham sum;	34 »Ja sam sluga Abrahamov«, poče on.
35 et Dominus benedixit domino meo valde, magnificatusque est; et dedit ei oves et boves, argentum et aurum, servos et ancillas, camelos et asinos.	35 »Jahve je uvelike blagoslovio moga gospodara te je postao bogat. Nadavao mu je ovaca i goveda, srebra i zlata, sluga i sluškinja, deva i magaradi.
36 Et peperit Sara uxor domini mei filium domino meo in senectute sua; deditque illi omnia, quae habuerat.	36 Sara, žena moga gospodara, rodi mu sina pošto je ostarjela, i on mu ustupi sve svoje.
37 Et adiuravit me dominus meus dicens: "Non accipies uxorem filio meo de filiabus Chananaeorum, in quorum terra habito;	37 Potom mene moj gospodar zakune rekavši: ‘Nemoj uzeti za ženu mome sinu djevojku Kanaanku, u zemlji u kojoj boravim kao stranac,
38 sed ad domum patris mei perges et de cognatione mea accipies uxorem filio meo".	38 nego otiđi k obitelji moga oca, k mojoj rodbini, da nađeš ženu mome sinu.’
39 Ego vero respondi domino meo: Quid, si noluerit venire mecum mulier?	39 A ja rekoh svome gospodaru: ‘A što ako žena za mnom ne pođe?’
40 "Dominus, ait, in cuius conspectu ambulo, mittet angelum suum tecum et diriget viam tuam; accipiesque uxorem filio meo de cognatione mea et de domo patris mei.	40 On mi odgovori: ‘Jahve, pred čijim sam licem hodio, poslat će s tobom svog anđela i tvoje će putovanje dovesti k cilju, a ti ćeš naći ženu mome sinu od moje rodbine, od obitelji moga oca.
41 Innocens eris a maledictione mea, cum veneris ad propinquos meos, et non dederint tibi; tunc innocens eris a maledictione mea".	41 Jedino ćeš ovako biti oslobođen moje zakletve: ako dođeš k mojoj rodbini, i oni te odbiju, od moje si zakletve oslobođen.’
42 Veni ergo hodie ad fontem et dixi: Domine, Deus domini mei Abraham, si direxisti viam meam, in qua nunc ambulo,	42 Danas dođoh na studenac i rekoh: ‘Jahve, Bože moga gospodara Abrahama, ako si voljan da uspješno završim putovanje što sam ga poduzeo,
43 ecce sto iuxta fontem aquae; et virgo, quae egredietur ad hauriendam aquam, audierit a me: "Da mihi pauxillum aquae ad bibendum ex hydria tua";	43 ja, evo, stojim kraj studenca, a djevojka koja dođe vodu crpsti i ja joj rečem: Daj mi da se napijem malo vode iz tvog vrča! –
44 et dixerit mihi: "Et tu bibe, et camelis tuis hauriam", ipsa est mulier, quam praeparavit Dominus filio domini mei.	44 i koja mi kaže: Pij ti, a i tvojim ću devama zahvatiti! – ona neka bude žena koju je Jahve odredio sinu moga gospodara.’
45 Dum haec tacitus mecum volverem, apparuit Rebecca veniens cum hydria, quam portabat in scapula; descenditque ad fontem et hausit aquam. Et aio ad eam: Da mihi paululum bibere.	45 Tek što sam ja završio govor u sebi, kad se, evo, pojavi Rebeka s vrčem na ramenu; siđe k izvoru i zahvati. Ja joj rekoh: ‘Daj mi da se napijem!’
46 Quae festina deposuit hydriam de umero et dixit mihi: "Et tu bibe, et camelis tuis potum tribuam". Bibi, et adaquavit camelos.	46 Ona brzo spusti vrč i odvrati: ‘Pij! A napojit ću i tvoje deve.’ Tako sam se ja napio, a ona napoji i moje deve.
47 Interrogavique eam et dixi: Cuius es filia? Quae respondit: "Filia Bathuelis sum filii Nachor, quem peperit illi Melcha". Suspendi itaque anulum in naribus eius et armillas posui in manibus eius.	47 Pitao sam je: ‘Čija si kći?’ Odgovorila je: ‘Kći sam Betuela, koga je Nahoru rodila Milka.’ Tada joj stavim viticu na nos a narukvice na ruke.
48 Pronusque adoravi Dominum benedicens Domino, Deo domini mei Abraham, qui perduxit me recto itinere, ut sumerem filiam fratris domini mei filio eius.	48 Duboko se naklonim i štovanje Jahvi iskažem te blagoslovim Jahvu, Boga gopodara moga, koji me vodio pravim putem da uzmem kćer brata moga gospodara njegovu sinu.
49 Quam ob rem, si facitis misericordiam et veritatem cum domino meo, indicate mihi; sin autem aliud placet, et hoc dicite mihi, ut vadam ad dexteram sive ad sinistram”.	49 A sad, ako kanite iskazati ljubav i vjernost mome gospodaru, recite mi; ako li ne, to mi kažite, tako da mogu krenuti bilo desno bilo lijevo.«
50 Responderunt Laban et Bathuel: “A Domino egressus est sermo; non possumus extra placitum eius quidquam aliud loqui tecum.	50 Tada odgovore Laban i Betuel: »Od Jahve to dolazi; mi tu ne možemo reći ni da ni ne.
51 En Rebecca coram te est; tolle eam et proficiscere, et sit uxor filii domini tui, sicut locutus est Dominus”.	51 Rebeka je, eto, pred tobom: uzmi je pa idi, neka bude ženom sinu tvoga gospodara, kako je Jahve rekao.«
52 Quod cum audisset puer Abraham, procidens adoravit in terram Dominum.	52 Kad Abrahamov sluga ču njihov pristanak, do zemlje se nakloni Jahvi.
53 Prolatisque vasis argenteis et aureis ac vestibus, dedit ea Rebeccae; res pretiosas dedit fratri eius et matri.	53 Sluga zatim izvadi srebrnih i zlatnih predmeta te haljina i dade ih Rebeki, a dade darova i njezinu bratu i majci.
54 Tunc comederunt et biberunt ipse et viri, qui erant cum eo, et pernoctaverunt ibi. Surgens autem mane locutus est puer: “Dimittite me, ut vadam ad dominum meum”.	54 Tada jedoše i piše on i ljudi koji su bili s njim i provedoše noć. Kad su ujutro ustali, on reče: »Pustite me da se vratim svome gospodaru!«
55 Responderuntque frater eius et mater: “Maneat puella saltem decem dies apud nos et postea proficiscetur”.	55 A njezin brat i majka odgovore: »Neka djevojka ostane s nama još desetak dana, pa poslije toga pođi!«
56 “Nolite, ait, me retinere, quia Dominus direxit viam meam; dimittite me, ut pergam ad dominum meum”.	56 On im reče: »Ne zadržavajte me kad je Jahve moje putovanje uspješno kraju priveo. Pustite me da se vratim svome gospodaru!«
57 Dixerunt: “Vocemus puellam et quaeramus ipsius voluntatem”.	57 Oni odgovore: »Pozovimo djevojku i upitajmo što ona misli!«
58 Cumque vocata venisset, sciscitati sunt: “Vis ire cum homine isto?”. Quae ait: “Vadam”.	58 Dozovu Rebeku pa je upitaju: »Hoćeš li poći s ovim čovjekom?« Ona odgovori: »Hoću.«
59 Dimiserunt ergo Rebeccam sororem eorum et nutricem illius servumque Abraham et comites eius,	59 I tako otpreme svoju sestru Rebeku i njezinu dojilju s Abrahamovim slugom i njegovim ljudima.
60 imprecantes prospera sorori suae atque dicentes: “Soror nostra es, crescas in mille milia, et possideat semen tuum portas inimicorum suorum!”.	60 Blagoslove Rebeku i reknu joj: »Sejo naša, budi mati nebrojenim tisućama, a dušmana svojih vrata potomci ti zaposjeli!«
61 Igitur surrexit Rebecca et puellae illius et, ascensis camelis, secutae sunt virum; sumpsitque servus Rebeccam et abiit.	61 Onda se diže Rebeka i njezine dvorkinje, zajahaše deve te pođoše za čovjekom. Tako sluga preuze Rebeku i ode.
62 Isaac autem venerat a regione putei Lahairoi et habitabat in terra Nageb.	62 Izak se vratio iz blizine Beer Lahaj Roja; živio je, naime, u kraju Negeba.
63 Et egressus est Isaac ad lamentandum in agro, inclinata iam die. Cumque levasset oculos, vidit camelos venientes.	63 U predvečerje iziđe Izak da se poljem prošeta; diže oči i ugleda deve gdje dolaze.
64 Rebecca quoque levavit oculos et vidit Isaac; descenditque de camelo	64 Kad Rebeka, podigavši svoje oči, opazi Izaka, sjaha s deve
65 et ait ad puerum: “Quis est ille homo, qui venit per agrum in occursum nobis?”. Dixitque ei: “Ipse est dominus meus”. At illa tollens cito velum operuit se.	65 pa zapita slugu: »Tko je onaj čovjek što poljem ide nama ususret?« A sluga odgovori: »Ono je moj gospodar.« Nato ona uze koprenu te se pokri.
66 Servus autem cuncta, quae gesserat, narravit Isaac;	66 Sluga ispriča Izaku sve što je učinio.
67 qui introduxit eam in tabernaculum Sarae matris suae et accepit Rebeccam uxorem; et dilexit eam et consolatus est a morte matris suae.	67 Tada Izak uvede Rebeku u svoj šator i uze je sebi za ženu. U ljubavi prema njoj Izak je nalazio utjehu nakon smrti svoje majke.