Evanđelje po Luki 20

Biblija Hrvatski	NOVA VULGATA
1 Jednog dana dok je naučavao narod u Hramu i naviještao evanđelje, ispriječe se glavari svećenički i pismoznanci sa starješinama	1 Et factum est in una dierum, docente illo populum in tem plo etevangelizante, supervenerunt principes sacerdotum et scribae cum senioribus
2 pa mu dobace: »Reci nam kojom vlašću to činiš ili tko ti dade tu vlast?«	2 etaiunt dicentes ad illum: “ Dic nobis: In qua potestate haec facis, aut quisest qui dedit tibi hanc potestatem? ”.
3 On odgovori: »Upitat ću i ja vas. Recite mi:	3 Respondens autem dixit ad illos: “Interrogabo vos et ego verbum; et dicite mihi:
4 krst Ivanov bijaše li od Neba ili od ljudi?«	4 Baptismum Ioannis de caelo eratan ex hominibus? ”.
5 A oni smišljahu među sobom: »Reknemo li ‘od Neba’, odvratit će ‘Zašto mu ne povjerovaste?’	5 At illi cogitabant inter se dicentes: “ Si dixerimus:“De caelo”, dicet: “Quare non credidistis illi?;
6 A reknemo li ‘od ljudi’, sav će nas narod kamenovati. Ta uvjeren je da je Ivan prorok.«	6 si autem dixerimus: “Exhominibus”, plebs universa lapidabit nos; certi sunt enim Ioannem prophetamesse ”.
7 I odgovore da ne znaju odakle.	7 Et responderunt se nescire unde esset.
8 I Isus reče njima: »Ni ja vama neću kazati kojom vlašću ovo činim.«	8 Et Iesus ait illis: “Neque ego dico vobis in qua potestate haec facio ”.
9 Zatim uze narodu kazivati ovu prispodobu: »Čovjek posadi vinograd, iznajmi ga vinogradarima i otputova na dulje vrijeme.«	9 Coepit autem dicere ad plebem parabolam hanc: “ Homo plantavit vineam etlocavit eam colonis et ipse peregre fuit multis temporibus.
10 »Kada dođe doba, posla slugu vinogradarima da mu dadnu od uroda vinogradskoga. No vinogradari ga istukoše i otposlaše praznih ruku.	10 Et in temporemisit ad cultores servum, ut de fructu vineae darent illi; cultores autem caesumdimiserunt eum inanem.
11 Nato on posla drugoga slugu. Ali oni i toga istukoše, izružiše i otposlaše praznih ruku.	11 Et addidit alterum servum mittere; illi autem huncquoque caedentes et afficientes contumelia dimiserunt inanem.
12 Posla i trećega. A oni i njega izraniše i izbaciše.«	12 Et addidittertium mittere; qui et illum vulnerantes eiecerunt.
13 »Nato reče gospodar vinograda: ‘Što da učinim? Poslat ću im sina svoga ljubljenoga. Njega će valjda poštovati.’	13 Dixit autem dominusvineae: “Quid faciam? Mittam filium meum dilectum; forsitan hunc verebuntur”.
14 Ali kada ga vinogradari ugledaju, stanu među sobom umovati: ‘Ovo je baštinik. Ubijmo ga da baština bude naša.’	14 Quem cum vidissent coloni, cogitaverunt inter se dicentes: “Hic est heres.Occidamus illum, ut nostra fiat hereditas”.
15 Izbaciše ga iz vinograda i ubiše.« »Što će dakle učiniti s njima gospodar vinograda?	15 Et eiectum illum extra vineamocciderunt. Quid ergo faciet illis dominus vineae?
16 Doći će i pogubiti te vinogradare i dati vinograd drugima.« Koji ga slušahu rekoše: »Bože sačuvaj!«	16 Veniet et perdet colonosistos et dabit vineam aliis ”. Quo audito, dixerunt: “ Absit! ”.
17 A on ih ošinu pogledom i reče: »A što ono piše: Kamen što ga odbaciše graditelji postade kamen zaglavni?	17 Ille autem aspiciens eos ait: “ Quidest ergo hoc, quod scriptum est: “Lapidem quem reprobaverunt aedificantes, hic factus est in caput anguli”?
18 Tko god padne na taj kamen, smrskat će se, a na koga on padne, satrt će ga.«	18 Omnis, qui ceciderit supra illum lapidem, conquassabitur; supra quem autemceciderit, comminuet illum ”.
19 Pismoznanci i glavari svećenički gledahu da istog časa stave ruke na nj, ali se pobojaše naroda. Dobro razumješe da o njima kaza tu prispodobu.	19 Et quaerebant scribae et principes sacerdotummittere in illum manus in illa hora et timuerunt populum; cognoverunt enim quodad ipsos dixerit similitudinem istam.
20 Vrebajući na nj, poslaše uhode koji su se pravili pravednicima da ga uhvate u riječi pa da ga predaju oblasti i vlasti upraviteljevoj.	20 Et observantes miserunt insidiatores, qui se iustos simularent, ut caperenteum in sermone, et sic traderent illum principatui et potestati praesidis.
21 Upitaše ga dakle: »Učitelju, znamo da pravo zboriš i naučavaš te nisi pristran, nego po istini učiš putu Božjem.	21 Etinterrogaverunt illum dicentes: “ Magister, scimus quia recte dicis et doceset non accipis personam, sed in veritate viam Dei doces.
22 Je li nam dopušteno dati porez caru ili nije?«	22 Licet nobis daretributum Caesari an non? ”.
23 Proničući njihovu lukavost, reče im:	23 Considerans autem dolum illorum dixit ad eos:
24 »Pokažite mi denar.« »Čiju ima sliku i natpis?«	24 “ Ostendite mihi denarium. Cuius habet imaginem et inscriptionem? ”.
25 A oni će: »Carevu.« On im reče: »Stoga dajte caru carevo, a Bogu Božje.«	25 At illi dixerunt: “ Caesaris ”. Et ait illis: “ Reddite ergo, quaeCaesaris sunt, Caesari et, quae Dei sunt, Deo ”.
26 I ne mogoše ga uhvatiti u riječi pred narodom, nego umuknuše zadivljeni njegovim odgovorom.	26 Et non potuerunt verbumeius reprehendere coram plebe et mirati in responso eius tacuerunt.
27 Pristupe mu neki od saduceja, koji niječu uskrsnuće. Upitaše ga:	27 Accesserunt autem quidam sadducaeorum, qui negant esse resurrectionem, etinterrogaverunt eum
28 »Učitelju! Mojsije nam napisa: Umre li bez djece čiji brat koji imaše ženu, neka njegov brat uzme tu ženu te podigne porod bratu svomu.	28 dicentes: “ Magister, Moyses scripsit nobis, si frateralicuius mortuus fuerit habens uxorem et hic sine filiis fuerit, ut accipiat eamfrater eius uxorem et suscitet semen fratri suo.
29 Bijahu tako sedmorica braće. Prvi se oženi i umrije bez djece.	29 Septem ergo fratres erant:et primus accepit uxorem et mortuus est sine filiis;
30 Drugi uze njegovu ženu,	30 et sequens
31 onda treći; i tako redom sva sedmorica pomriješe ne ostavivši djece.	31 et tertiusaccepit illam, similiter autem et septem non reliquerunt filios et mortui sunt.
32 Naposljetku umrije i žena.	32 Novissima mortua est et mulier.
33 Kojemu će dakle od njih ta žena pripasti o uskrsnuću? Jer sedmorica su je imala za ženu.«	33 Mulier ergo in resurrectione cuius eorumerit uxor? Si quidem septem habuerunt eam uxorem ”.
34 Reče im Isus: »Djeca se ovog svijeta žene i udaju.	34 Et ait illis Iesus: “Filii saeculi huius nubunt et traduntur ad nuptias;
35 No oni koji se nađoše dostojni onog svijeta i uskrsnuća od mrtvih niti se žene niti udaju.	35 illi autem, qui dignihabentur saeculo illo et resurrectione ex mortuis, neque nubunt neque ducuntuxores.
36 Zaista, ni umrijeti više ne mogu: anđelima su jednaki i sinovi su Božji jer su sinovi uskrsnuća.«	36 Neque enim ultra mori possunt: aequales enim angelis sunt et filiisunt Dei, cum sint filii resurrectionis.
37 »A da mrtvi ustaju, naznači i Mojsije kad u odlomku o grmu Gospodina zove Bogom Abrahamovim, Bogom Izakovim i Bogom Jakovljevim.	37 Quia vero resurgant mortui, etMoyses ostendit secus rubum, sicut dicit: “Dominum Deum Abraham et Deum Isaacet Deum Iacob”.
38 A nije on Bog mrtvih, nego živih. Ta svi njemu žive!«	38 Deus autem non est mortuorum sed vivorum: omnes enim vivuntei ”.
39 Neki pismoznanci primijete: »Učitelju! Dobro si rekao!«	39 Respondentes autem quidam scribarum dixerunt: “ Magister, benedixisti ”.
40 I nisu se više usuđivali upitati ga bilo što.	40 Et amplius non audebant eum quidquam interrogare.
41 A on im reče: »Kako kažu da je Krist sin Davidov?	41 Dixit autem ad illos: “ Quomodo dicunt Christum filium David esse?
42 Ta sâm David veli u Knjizi psalama: Reče Gospod Gospodinu mojemu: ‘Sjedi mi zdesna	42 Ipseenim David dicit in libro Psalmorum: “Dixit Dominus Domino meo: Sede a dextris meis,
43 dok ne položim neprijatelje tvoje za podnožje nogama tvojim!’	43 donec ponam inimicos tuos scabellum pedum tuorum”.
44 David ga dakle naziva Gospodinom. Kako mu je onda sin?«	44 David ergo Dominum illum vocat; et quomodo filius eius est? ”.
45 I pred svim narodom reče svojim učenicima:	45 Audiente autem omni populo, dixit discipulis suis:
46 »Čuvajte se pismoznanaca, koji rado hodaju u dugim haljinama, vole pozdrave na trgovima, prva sjedala u sinagogama i pročelja na gozbama,	46 “ Attendite ascribis, qui volunt ambulare in stolis et amant salutationes in foro et primascathedras in synagogis et primos discubitus in conviviis,
47 proždiru kuće udovičke, još pod izlikom dugih molitava. Stići će ih to oštrija osuda.«	47 qui devorant domosviduarum et simulant longam orationem. Hi accipient damnationem maiorem ”.