Evanđelje po Luki 10
Confronta con un'altra Bibbia
Cambia Bibbia
Biblija Hrvatski | BIBLIA |
---|---|
1 Nakon toga odredi Gospodin drugih sedamdesetdvojicu učenika i posla ih po dva pred sobom u svaki grad i u svako mjesto kamo je kanio doći. | 1 Después de esto, designó el Señor a otros 72, y los envió de dos en dos delante de sí, a todas las ciudades y sitios a donde él había de ir. |
2 Govorio im je: »Žetva je velika, ali radnika malo. Molite dakle gospodara žetve da radnike pošalje u žetvu svoju. | 2 Y les dijo: «La mies es mucha, y los obreros pocos. Rogad, pues, al Dueño de la mies que envíe obreros a su mies. |
3 Idite! Evo, šaljem vas kao janjce među vukove. | 3 Id; mirad que os envío como corderos en medio de lobos. |
4 Ne nosite sa sobom ni kese, ni torbe, ni obuće. I nikoga putem ne pozdravljajte. | 4 No llevéis bolsa, ni alforja, ni sandalias. Y no saludéis a nadie en el camino. |
5 U koju god kuću uđete, najprije recite: ‘Mir kući ovoj!’ | 5 En la casa en que entréis, decid primero: “Paz a esta casa.” |
6 Bude li tko ondje prijatelj mira, počinut će na njemu mir vaš. Ako li ne, vratit će se na vas. | 6 Y si hubiere allí un hijo de paz, vuestra paz reposará sobre él; si no, se volverá a vosotros. |
7 U toj kući ostanite, jedite i pijte što se kod njih nađe. Ta vrijedan je radnik plaće svoje. Ne prelazite iz kuće u kuću.« | 7 Permaneced en la misma casa, comiendo y bebiendo lo que tengan, porque el obrero merece su salario. No vayáis de casa en casa. |
8 »Kad u koji grad uđete pa vas prime, jedite što vam se ponudi | 8 En la ciudad en que entréis y os reciban, comed lo que os pongan; |
9 i liječite bolesnike koji su u njemu. I kazujte im: ‘Približilo vam se kraljevstvo Božje!’ | 9 curad los enfermos que haya en ella, y decidles: “El Reino de Dios está cerca de vosotros.” |
10 A kad u neki grad uđete pa vas ne prime, iziđite na njegove ulice i recite: | 10 En la ciudad en que entréis y no os reciban, salid a sus plazas y decid: |
11 ‘I prašinu vašega grada, koja nam se nogu uhvatila, stresamo vam sa sebe! Ipak znajte ovo: Približilo se kraljevstvo Božje!’ | 11 “Hasta el polvo de vuestra ciuadad que se nos ha pegado a los pies, os lo sacudimos. Pero sabed, con todo, que el Reino de Dios está cerca.” |
12 Kažem vam: Sodomcima će u onaj dan biti lakše negoli tomu gradu.« | 12 Os digo que en aquel Día habrá menos rigor para Sodoma que para aquella ciudad. |
13 »Jao tebi, Korozaine! Jao tebi, Betsaido! Da su se u Tiru i Sidonu zbila čudesa koja su se dogodila u vama, odavna bi već, sjedeć u kostrijeti i pepelu, činili pokoru. | 13 «¡Ay de ti, Corazin! ¡Ay de ti, Betsaida! Porque si en Tiro y en Sidón se hubieran hecho los milagros que se han hecho en vosotras, tiempo ha que, sentados con sayal y ceniza, se habrían convertido. |
14 Ali Tiru i Sidonu bit će na Sudu lakše negoli vama. | 14 Por eso, en el Juicio habrá menos rigor para Tiro y Sidón que para vosotras. |
15 I ti, Kafarnaume! Zar ćeš se do neba uzvisiti? Do u Podzemlje ćeš se strovaliti. | 15 Y tú, Cafarnaúm, ¿hasta el cielo te vas a encumbrar? ¡Hasta el Hades te hundirás! |
16 Tko vas sluša, mene sluša; tko vas prezire, mene prezire. A tko mene prezire, prezire onoga koji mene posla.« | 16 «Quien a vosotros os escucha, a mí me escucha; y quien a vosotros os rechaza, a mí me rechaza; y quien me rechaza a mí, rechaza al que me ha enviado». |
17 Vratiše se zatim sedamdesetdvojica radosni govoreći: »Gospodine, i zlodusi nam se pokoravaju na tvoje ime!« | 17 Regresaron los 72 alegres, diciendo: «Señor, hasta los demonios se nos someten en tu nombre». |
18 A on im reče: »Promatrah Sotonu kako poput munje s neba pade. | 18 El les dijo: «Yo veía a Satanás caer del cielo como un rayo. |
19 Evo, dao sam vam vlast da gazite po zmijama i štipavcima i po svoj sili neprijateljevoj i ništa vam neće naškoditi. | 19 Mirad, os he dado el poder de pisar sobre serpientes y escorpiones, y sobre todo poder del enemigo, y nada os podrá hacer daño; |
20 Ali ne radujte se što vam se duhovi pokoravaju, nego radujte se što su vam imena zapisana na nebesima.« | 20 pero no os alegréis de que los espíritus se os sometan; alegraos de que vuestros nombres estén escritos en los cielos». |
21 U taj isti čas uskliknu Isus u Duhu Svetom: »Slavim te, Oče, Gospodaru neba i zemlje, što si ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima. Da, Oče! Tako se tebi svidjelo. | 21 En aquel momento, se llenó de gozo Jesús en el Espíritu Santo, y dijo: «Yo te bendigo, Padre, Señor del cielo y de la tierra, porque has ocultado estas cosas a sabios e inteligentes, y se las has revelado a pequeños. Sí, Padre, pues tal ha sido tu beneplácito. |
22 Sve mi preda Otac moj i nitko ne zna tko je Sin – doli Otac; niti tko je Otac – doli Sin i onaj kome Sin hoće da objavi.« | 22 Todo me ha sido entregado por mi Padre, y nadie conoce quién es el Hijo sino el Padre; y quién es el Padre sino el Hijo, y aquel a quien el Hijo se lo quiera revelar». |
23 Tada se okrene učenicima pa im nasamo reče: »Blago očima koje gledaju što vi gledate! | 23 Volviéndose a los discípulos, les dijo aparte: «¡Dichosos los ojos que ven lo que veis! |
24 Kažem vam: mnogi su proroci i kraljevi htjeli vidjeti što vi gledate, ali nisu vidjeli; i čuti što vi slušate, ali nisu čuli!« | 24 Porque os digo que muchos profetas y reyes quisieron ver lo que vosotros veis, pero no lo vieron, y oír lo que vosotros oís, pero no lo oyeron». |
25 I gle, neki zakonoznanac usta i, da ga iskuša, upita: »Učitelju, što mi je činiti da život vječni baštinim?« | 25 Se levantó un legista, y dijo para ponerle a prueba: «Maestro, ¿que he de hacer para tener en herencia vida eterna?» |
26 A on mu reče: »U Zakonu što piše? Kako čitaš?« | 26 El le dijo: «¿Qué está escrito en la Ley? ¿Cómo lees?» |
27 Odgovori mu onaj: »Ljubi Gospodina Boga svojega iz svega srca svoga, i svom dušom svojom, i svom snagom svojom, i svim umom svojim; i svoga bližnjega kao sebe samoga!« | 27 Respondió: «Amarás al Señor tu Dios con todo tu corazón, con toda tu alma, con todas tus fuerzas y con toda tu mente; y a tu prójimo como a ti mismo». |
28 Reče mu na to Isus: »Pravo si odgovorio. To čini i živjet ćeš.« | 28 Díjole entonces: «Bien has respondido. Haz eso y vivirás». |
29 Ali hoteći se opravdati, reče on Isusu: »A tko je moj bližnji?« | 29 Pero él, queriendo justificarse, dijo a Jesús: «Y ¿quién es mi prójimo?» |
30 Isus prihvati i reče: »Čovjek neki silazio iz Jeruzalema u Jerihon. Upao među razbojnike koji ga svukoše i izraniše pa odoše ostavivši ga polumrtva. | 30 Jesús respondió: «Bajaba un hombre de Jerusalén a Jericó, y cayó en manos de salteadores, que, después de despojarle y golpearle, se fueron dejándole medio muerto. |
31 Slučajno je onim putem silazio neki svećenik, vidje ga i zaobiđe. | 31 Casualmente, bajaba por aquel camino un sacerdote y, al verle, dio un rodeo. |
32 A tako i levit: prolazeći onuda, vidje ga i zaobiđe. | 32 De igual modo, un levita que pasaba por aquel sitio le vio y dio un rodeo. |
33 Neki Samarijanac putujući dođe do njega, vidje ga, sažali se | 33 Pero un samaritano que iba de camino llegó junto a él, y al verle tuvo compasión; |
34 pa mu pristupi i povije rane zalivši ih uljem i vinom. Zatim ga posadi na svoje živinče, odvede ga u gostinjac i pobrinu se za nj. | 34 y, acercándose, vendó sus heridas, echando en ellas aceite y vino; y montándole sobre su propia cabalgadura, le llevó a una posada y cuidó de él. |
35 Sutradan izvadi dva denara, dade ih gostioničaru i reče: ‘Pobrini se za njega. Ako što više potrošiš, isplatit ću ti kad se budem vraćao.’« | 35 Al día siguiente, sacando dos denarios, se los dio al posadero y dijo: “Cuida de él y, si gastas algo más, te lo pagaré cuando vuelva.” |
36 »Što ti se čini, koji je od ove trojice bio bližnji onomu koji je upao među razbojnike?« | 36 ¿Quién de estos tres te parece que fue prójimo del que cayó en manos de los salteadores?» |
37 On odgovori: »Onaj koji mu iskaza milosrđe.« Nato mu reče Isus: »Idi pa i ti čini tako!« | 37 El dijo: «El que practicó la misericordia con él». Díjole Jesús: «Vete y haz tú lo mismo». |
38 Dok su oni tako putovali, uđe on u jedno selo. Žena neka, imenom Marta, primi ga u kuću. | 38 Yendo ellos de camino, entró en un pueblo; y una mujer, llamada Marta, le recibió en su casa. |
39 Imala je sestru koja se zvala Marija. Ona sjede do nogu Gospodinovih i slušaše riječ njegovu. | 39 Tenía ella una hermana llamada María, que, sentada a los pies del Señor, escuchaba su Palabra, |
40 A Marta bijaše sva zauzeta posluživanjem pa pristupi i reče: »Gospodine, zar ne mariš što me sestra samu ostavila posluživati? Reci joj dakle da mi pomogne.« | 40 mientras Marta estaba atareada en muchos quehaceres. Acercándose, pues, dijo: «Señor, ¿no te importa que mi hermana me deje sola en el trabajo? Dile, pues, que me ayude». |
41 Odgovori joj Gospodin: »Marta, Marta! Brineš se i uznemiruješ za mnogo, | 41 Le respondió el Señor: «Marta, Marta, te preocupas y te agitas por muchas cosas; |
42 a jedno je potrebno. Marija je uistinu izabrala bolji dio, koji joj se neće oduzeti.« | 42 y hay necesidad de pocas, o mejor, de una sola. María ha elegido la parte buena, que no le será quitada». |