Mihej 4

¹ Dogodit će se na kraju danâ: Gora doma Jahvina
bit će postavljena vrh svih gora,
uzvišena iznad svih bregova.

² K njoj će se stjecat svi narodi,
nagrnut će mnoga plemena i reći:
»Hajde, uziđimo na goru Jahvinu,
u dom Boga Jakovljeva!
On će nas naučit’ svojim putovima,
i hodit ćemo stazama njegovim.
Jer će sa Siona zakon izaći,
riječ Jahvina iz Jeruzalema.«

³ On će upravljati mnogim pučanstvima
i bit će sudac moćnim narodima.
Svoje će mačeve prekovati u ralice,
a svoja koplja u radne srpove.
Narod na narod neće mača dizati
niti će se više za rat vježbati.

⁴ Svaki će mirno živjeti pod lozom vinovom,
pod smokvom svojom,
i nitko ga neće plašiti.
To rekoše usta Jahve nad vojskama.

⁵ Jer svi narodi idu, svaki u ime boga svojega,
a mi, mi idemo u imenu Jahve, Boga našega,
uvijek i dovijeka.

⁶ »U onaj dan« – riječ je Jahvina –
»sabrat ću hrome, okupiti raspršene
i sve kojima sam zlo učinio.

⁷ Od hromih ću Ostatak učiniti,
moćan narod od onih što su izgnani.«
Tada će Jahve nad njima kraljevati
na gori Sionu
od sada i dovijeka.

⁸ I ti, kulo stadâ,
Ofele Kćeri sionske,
opet će se tebi vratiti prijašnja vlast,
kraljevstvo Kćeri jeruzalemske.

⁹ Siona Zašto sada kukaš kuknjavom?
Nema li kralja u tebi?
Zar su savjetnici tvoji propali
da te obuzimlju bolovi kao rodilju?

¹⁰ Savijaj se od boli i kriči, Kćeri sionska,
kao žena koja rađa,
jer ćeš sada iz grada izići
i stanovati na polju.
Do Babilona ti ćeš otići,
ondje ćeš se osloboditi,
ondje će te Jahve otkupiti
iz šaka tvojih dušmana.

¹¹ A sada se mnogi narodi
protivu tebe sabraše.
Oni govore: »Neka se obeščasti,
neka se naše oči nasite Siona!«

¹² Ali zamisli Jahvine oni ne znaju
i ne razumiju namjere njegove:
kao snoplje na gumnu on ih je sabrao.

¹³ Ustani! Ovrši žito, Kćeri sionska,
jer ti pravim gvozden rog
i mjedena kopita.
I satrt ćeš mnoge narode;
zavjetovat ćeš Jahvi blago njihovo
i bogatstvo njihovo Gospodaru sve zemlje.

¹⁴ Davidova Utvrdi se sada, tvrđavo!
Opkoljeni smo i opsjednuti,
palicom po licu udaraju
suca Izraelova.