Amos 4

Biblija Hrvatski	NOVA VULGATA
1 Počujte ovu riječ, krave bašanske, što boravite na samarijskoj gori, tlačite potrebite, ugnjetavate siromahe, govorite muževima: »Donesi da pijemo!«	1 Audite verbum hoc, vaccae Basan, quae estis in monte Samariae, quae opprimitis egenos et vexatis pauperes, quae dicitis dominis vestris: “ Affer, ut bibamus ”.
2 Zakle se Jahve Gospod svetošću svojom: »Dolaze vam, evo, dani kad će vas izvlačiti kukama, a posljednju od vas ostima.	2 Iuravit Dominus Deus in sanctitate sua: “ Ecce dies venient super vos, et levabunt vos in contis et posteros vestros in hamis piscatoriis;
3 Kroz pukotine ćete izlaziti, ne obziruć’ se nikamo, i biti bačene prema Hermonu« – riječ je Jahvina.	3 et per aperturas exibitis altera contra alteram et proiciemini in Armon ”, dicit Dominus.
4 »Idite samo u Betel i griješite, u Gilgal i množite grijehe svoje! Prinosite svakog jutra žrtve, i desetine svaki treći dan.	4 “ Venite in Bethel et impie agite, ad Galgalam et multiplicate praevaricationem; et offerte mane victimas vestras, tribus diebus decimas vestras,
5 Palite tijesto uskislo na žrtvu zahvalnicu, oglasite žrtve dragovoljne, razglasite ih, jer to volite, sinovi Izraelovi« – riječ je Jahve Gospoda.	5 et sacrificate de fermentato laudem et vocate voluntarias oblationes et annuntiate; sic enim diligitis, filii Israel ”, dicit Dominus Deus.
6 »Zato dadoh da vam zubi čisti ostanu u svim gradovima vašim, ostavih vas bez kruha u svim selima vašim; pa ipak se ne obratiste k meni« – riječ je Jahvina.	6 “ Unde et ego dedi vobis vacuitatem dentium in cunctis urbibus vestris et indigentiam panis in omnibus locis vestris; et non estis reversi ad me ”, dicit Dominus.
7 »Uskratih vam i kišu tri mjeseca prije žetve; pustih da kiši na jedan grad, al’ ne i na drugi; jedno bi se polje nakvasilo, a drugo bi se – na koje ne pustih kiše – sasušilo.	7 “ Ego quoque prohibui a vobis imbrem, cum adhuc tres menses superessent usque ad messem; et plui super unam civitatem et super alteram civitatem non plui: pars una compluta est, et pars, super quam non plui, aruit.
8 Dva-tri grada lutahu tako u treći da piju vode, ali se ne mogoše napiti, pa ipak se ne obratiste k meni« – riječ je Jahvina.	8 Tunc fugiebant duae, tres civitates ad unam civitatem, ut biberent aquam, et non satiabantur; sed non redistis ad me ”, dicit Dominus.
9 »Udarah vas snijeću i medljikom, sasuših vam vrtove i vinograde, proždriješe vam skakavci smokve i masline, pa ipak se ne obratiste k meni« – riječ je Jahvina.	9 “ Percussi vos in vento urente et in aurugine; multitudinem hortorum vestrorum et vinearum vestrarum, ficeta vestra et oliveta vestra comedit eruca; sed non redistis ad me ”, dicit Dominus.
10 »Poslah na vas kugu poput kuge egipatske; mladiće vaše poklah mačem, a konji vam bjehu k’o plijen odvedeni; napunih vam nosnice smradom iz tabora vašega, pa ipak se ne obratiste k meni« – riječ je Jahvina.	10 “ Misi in vos pestem sicut pestem Aegypti, percussi in gladio iuvenes vestros, captis equis vestris; et ascendere feci putredinem castrorum vestrorum in nares vestras; sed non redistis ad me ”, dicit Dominus.
11 »Obarah vas k’o što Bog obori Sodomu i Gomoru, bijaste k’o glavnja iz ognja istrgnuta, pa ipak se ne obratiste k meni« – riječ je Jahvina.	11 “ Subverti vos, sicut subvertit Deus Sodomam et Gomorram, et facti estis quasi torris raptus ab incendio; sed non redistis ad me ”, dicit Dominus.
12 »Stog ću, Izraele, ovako s tobom postupiti, i jer ću tako s tobom postupiti, pripravi se, Izraele, da susretneš Boga svoga!«	12 Quapropter haec faciam tibi, Israel, et quia haec faciam tibi, praeparare in occursum Dei tui, Israel;
13 Jer, gle, on sazda planine i stvori vjetar, otkriva čovjeku misao svoju, on tvori zoru i mrak, i penje se na vrh visova zemaljskih, Jahve, Bog nad vojskama, njegovo je ime.	13 quia ecce formans montes et creans ventum et annuntians homini cogitationem eius, faciens auroram et tenebras et gradiens super excelsa terrae; Dominus, Deus exercituum, nomen eius.