Jeremija 46

¹ Riječ koju Jahve uputi proroku Jeremiji protiv naroda.

² Još o Egiptu.
Protiv vojske faraona Neka, kralja egipatskoga, što bijaše kod rijeke Eufrata, u Karkemišu, i kralj Nabukodonozor ga potuče, četvrte godine Jojakima, sina Jošijina, kralja judejskoga.

³ »Pripremite štitove i oklope!
Naprijed, u boj!

⁴ Upregnite konje!
Na kola, vozači!
Postavite se pod kacigama!
Naperite koplja!
Navucite oklope!

⁵ Što vidim?
Zaprepašteni, uzmiču?
Junaci njihovi, poraženi, u bijeg udariše
glavom bez obzira!
Užas odasvud« – riječ je Jahvina.

⁶ »Ni najbrži ne umače,
ni najhrabriji ne uteče!
Na sjeveru, na obali Eufrata,
posrću i padaju.

⁷ Tko se to diže poput Nila,
čije vode šume, k’o brzaci nabujaše?

⁸ To Egipat se diže poput Nila,
k’o brzaci vode mu nabujaše.
I govori: dići ću se, poplaviti zemlju,
opustošiti gradove i pučanstvo!

⁹ Konji, naprijed!
Poletite, kola bojna!
Navalite, ratnici!
Kušiti, Putijci, štitom zaštićeni,
i Ludijci, što lukom strijeljate!

¹⁰ Ovo je dan Jahve nad vojskama –
dan osvete da se dušmanima svojim osveti:
mač će se nažderati, nasititi,
glad utoliti krvlju njihovom!
Jer Gospod, Jahve nad vojskama, ima žrtveno klanje
u sjevernoj zemlji uz obalu Eufrata.

¹¹ Popni se na Gilead, balzama potraži,
djevice, kćeri egipatska!
Uzalud lijekovi mnogi:
nema tebi ozdravljenja!

¹² Narodi čuše za tvoju sramotu,
vapaji tvoji napuniše zemlju.
Jer se junak o junaka spotiče
i obojica padaju.«

¹³ Riječ koju Jahve uputi proroku Jeremiji kad Nabukodonozor, kralj babilonski, dođe da udari na zemlju egipatsku.

¹⁴ Navijestite Egiptu,
objavite u Migdolu,
obznanite u Memfisu:
»Svrstaj se! Spremi se!
Jer mač već ždere sve oko tebe!

¹⁵ Što? Zar Apis pobježe?
Tvoj se Bik ne odhrva?«
Da, Jahve ga obori!

¹⁶ On učini te mnogi posrnuše,
popadaše jedan na drugoga.
I gle, govore:
»Na noge! Vratimo se svom narodu,
rodnoj grudi svojoj,
pred mačem koljačkim!«

¹⁷ Faraonu, kralju egipatskom, ime nadjenite:
»Graja što pravi čas promaši«.

¹⁸ »Tako, života mi moga« – govori Kralj,
komu je ime Jahve nad vojskama –
»on će doći kao Tabor posred gora,
kao Karmel iznad mora.

¹⁹ Spremi izgnanički zavežljaj,
udomljena kćeri egipatska,
jer Memfis će biti u pustoš pretvoren,
poharan i nenastanjen.

²⁰ Egipat bijaše lijepa junica,
ali ide, ide na nju obad sa sjevera.

²¹ A i plaćenici egipatski
što k’o gojna telad usred nje življahu,
i oni se okrenuše, u bijeg udariše,
ne mogu se odhrvati
jer ih stiže dan propasti,
dođe vrijeme da se kazne.

²² Slušaj! K’o da zmija sikće,
sa svom silom dolaze,
sjekirama na nju navaljuju,
baš k’o drvosječe.

²³ Posjeći će šumu« – riječ je Jahvina –
»iako je neprohodna.
Više ih je nego skakavaca,
broja njima nema.

²⁴ Osramoćena je zemlja egipatska,
predana je narodu Sjevera.«

²⁵ Govori Jahve nad vojskama, kralj Izraelov: »Evo, kaznit ću Amona tebskoga, faraona i Egipat, i sve njegove bogove, kraljeve, faraona i sve koji se u nj uzdaju.

²⁶ Predat ću ih u ruke onima što im rade o glavi, u ruke Nabukodonozora, kralja babilonskoga, i u ruke slugu njegovih. A poslije će Egipat biti opet naseljen, kao u stara vremena« – riječ je Jahvina.

²⁷ »Ne boj se, Jakove, slugo moja,
ne plaši se, Izraele!
Jer, evo, spasit ću te izdaleka
i potomstvo tvoje iz zemlje izgnanstva.
Jakov će se opet smiriti,
spokojno će živjet’
i nitko ga neće plašiti.

²⁸ Ne boj se, Jakove, slugo moj«
– riječ je Jahvina –
»jer ja sam s tobom.
Zatrt ću narode
među koje te prognah,
a tebe neću sasvim uništiti:
ali ću te kaznit’ po pravici,
ne smijem te pustit’ nekažnjena.«