Pjesma nad pjesmama 8

¹ O, da si mi brat,
da si sisao prsa majke moje, našla bih te vani,
poljubila bih te
i nitko me zato ne bi prezirao.

² Povela bih te
i uvela u kuću majke svoje
koja me odgojila,
pojila bih te najboljim vinom
i sokom od mogranja.

³ Njegova mi je lijeva ruka pod glavom,
a desnom me grli.

⁴ Zaklinjem vas, kćeri jeruzalemske,
ne budite, ne budite ljubav moju,
dok sama ne bude htjela!

⁵ Tko je ta što dolazi iz pustinje,
naslonjena na dragoga svoga?
Probudio sam te pod jabukom
gdje te mati rodila,
gdje te na svijet dala
roditeljka tvoja.

⁶ Stavi me kao znak na srce,
kao pečat na ruku svoju,
jer ljubav je jaka kao smrt,
a ljubomora tvrda kao grob.
Žar je njezin žar vatre
i plamena Jahvina.

⁷ Mnoge vode ne mogu
ugasiti ljubav
niti je rijeke potopiti.
Da netko daje za ljubav
sve što u kući ima,
taj bi navukao prezir na sebe.

⁸ Imamo malu sestru
koja još nema grudi,
što ćemo činiti sa svojom sestrom
kad bude riječ o njoj?

⁹ Ako bude poput zida,
sagradit ćemo na njemu
krunište od srebra;
ako bude poput vratâ,
utvrdit ćemo ih cedrovim daskama.

¹⁰ Ja sam zid i grudi su moje kule:
tako postadoh u očima njegovim
kao ona što nađe smirenje.

¹¹ Salomon ima vinograd
u Baal Hamonu,
dao ga je čuvarima
i svaki mora donijeti za urod
tisuću srebrnjaka.

¹² Moj vinograd je preda mnom:
tebi, Salomone, tisuća,
a dvjesta onima što čuvaju plodove.

¹³ O ti, koja boraviš u vrtovima,
drugovi slušaju glas tvoj,
daj da ga i ja čujem!

¹⁴ Pohitaj, mili moj,
budi kao srna i kao jelenče
na gorama mirisnim!