Propovjednik 3

Biblija Hrvatski	NOVA VULGATA
1 Sve ima svoje doba i svaki posao pod nebom svoje vrijeme.	1 Omnia tempus habent, et momentum suum cuique negotio sub caelo:
2 Vrijeme rađanja i vrijeme umiranja; vrijeme sađenja i vrijeme čupanja posađenog.	2 tempus nascendi et tempus moriendi, tempus plantandi et tempus evellendi quod plantatum est,
3 Vrijeme ubijanja i vrijeme liječenja; vrijeme rušenja i vrijeme građenja.	3 tempus occidendi et tempus sanandi, tempus destruendi et tempus aedificandi,
4 Vrijeme plača i vrijeme smijeha; vrijeme tugovanja i vrijeme plesanja.	4 tempus flendi et tempus ridendi, tempus plangendi et tempus saltandi,
5 Vrijeme bacanja kamenja i vrijeme sabiranja kamenja; vrijeme grljenja i vrijeme kad se ostavlja grljenje.	5 tempus spargendi lapides et tempus eos colligendi, tempus amplexandi et tempus longe fieri ab amplexibus,
6 Vrijeme traženja i vrijeme gubljenja; vrijeme čuvanja i vrijeme odbacivanja.	6 tempus quaerendi et tempus perdendi, tempus custodiendi et tempus abiciendi,
7 Vrijeme deranja i vrijeme šijenja; vrijeme šutnje i vrijeme govorenja.	7 tempus scindendi et tempus consuendi, tempus tacendi et tempus loquendi,
8 Vrijeme ljubljenja i vrijeme mržnje; vrijeme rata i vrijeme mira.	8 tempus dilectionis et tempus odii, tempus belli et tempus pacis.
9 Koja je posleniku korist od njegovih napora?	9 Quid lucri habet, qui operatur, de labore suo?
10 Razmišljam o mučnoj zadaći što je Bog zadade sinovima ljudskim.	10 Vidi occupationem, quam dedit Deus filiis hominum, ut occuparentur in ea.
11 Sve što on čini prikladno je u svoje vrijeme; ali iako je dopustio čovjeku uvid u vjekove, čovjek ne može dokučiti djela koja Bog čini od početka do kraja.	11 Cuncta fecit bona in tempore suo; et mundum tradidit cordi eorum, et noninveniet homo opus, quod operatus est Deus ab initio usque ad finem.
12 Znam da nije druge sreće čovjeku osim da se veseli i čini dobro za svojega života.	12 Cognoviquod nihil boni esset in eis nisi laetari et facere bene in vita sua.
13 I kad čovjek jede i pije i uživa u svojem radu, i to je Božji dar.	13 Omnisenim homo, qui comedit et bibit et videt bonum de labore suo, hoc donum Dei est.
14 I znam da sve što Bog čini, čini za stalno. Tome se ništa dodati ne može niti mu se može oduzeti; a Bog čini tako da ga se boje.	14 Didici quod omnia opera, quae fecit Deus, perseverent in perpetuum; nonpossumus eis quidquam addere nec auferre, quae fecit Deus, ut timeatur.
15 Što biva, već bijaše, i što će biti, već je bilo; a Bog obnavlja što je prohujalo.	15 Quodiam fuit, ipsum est; et, quod futurum est, iam fuit; et Deus requirit, quodabiit.
16 Još vidim kako pod suncem umjesto pravice vlada nepravda i umjesto pravednika zločinac.	16 Et adhuc vidi sub sole: in loco iudicii ibi impietas, et in loco iustitiaeibi iniquitas;
17 Zato rekoh u sebi: »Bog će suditi i pravedniku i zločincu, jer ovdje ima vrijeme za svaku namjeru i čin.«	17 et dixi in corde meo: “ Iustum et impium iudicabit Deus,quia tempus omni rei et omnibus occasio ”.
18 Još rekoh u sebi: »Ljudi se ponašaju tako da Bog može pokazati kakvi su uistinu, da su jedni drugima poput zvijeri.«	18 Dixi in corde meo de filiis hominum, ut probaret eos Deus et ostenderet eosin semetipsis similes esse bestiis.
19 Jer zaista, kob ljudi i zvijeri jedna je te ista. Kako ginu oni, tako ginu i one; i dišu jednakim dahom, i čovjek ničim ne nadmašuje zvijer, jer sve je ispraznost.	19 Quoniam sors filiorum hominis etiumentorum una est atque eadem: sicut moritur homo, sic et illa moriuntur; etidem spiritus omnibus: nihil habet homo iumento amplius, quia omnia vanitas.
20 I jedni i drugi odlaze na isto mjesto; svi su postali od praha i u prah se vraćaju.	20 Et omnia pergunt ad unum locum: de terra facta sunt omnia, et in terram omnia pariter revertuntur.
21 Tko zna da li dah ljudski uzlazi gore, a dah zvijeri silazi dolje k zemlji?	21 Quis novit, si spiritus filiorum hominis ascendat sursum, et si spiritusiumentorum descendat deorsum in terram?
22 Uviđam da čovjeku druge sreće nema osim radosti u svome djelu, jer to je ljudska sudbina. A tko će ga dovesti do toga da dozna što će biti poslije njega?	22 Et deprehendi nihil esse melius quamlaetari hominem in opere suo; nam haec est pars illius. Quis enim eum adducet,ut post se futura cognoscat?