1 Poslije toga odu Mojsije i Aron pa reknu faraonu: »Ovako veli Jahve, Bog Izraelov: ‘Pusti narod moj da ode i u moju čast slavi svetkovinu.’« | 1 - Dopo ciò, Mosè ed Aronne si presentarono al Faraone, e gli dissero: «Il Signore Dio d' Israele ti dice così: - Lascia andare il mio popolo, acciò mi offra un sacrifizio nel deserto -». |
2 »Tko je taj Jahve da ga ja poslušam«, odvrati faraon, »i pustim Izraelce? Ja toga Jahvu ne znam niti ću pustiti Izraelce.« | 2 Ma egli rispose: «Chi è questo Signore, ch'io debba ascoltare le sue parole, e rimandare Israele? Non conosco il Signore, e non rimanderò Israele». |
3 »Bog Hebreja objavio nam se«, rekoše. »Zato nas pusti da odemo tri dana hoda u pustinju i prinesemo žrtvu Jahvi, Bogu svome, da se na nas ne obori pomorom ili mačem.« | 3 Gli dissero: «Il Dio degli Ebrei ci ha chiamati, perché andiamo quanto tre giorni di cammino nel deserto, e sacrifichiamo al Signore Dio nostro, acciò non ci venga addosso la peste o la spada». |
4 Nato im odvrati egipatski kralj: »Mojsije i Arone, zašto odvraćate svijet od njegovih dužnosti? Idite na svoj posao. | 4 Disse loro il re d'Egitto: «Perchè, o Mosè ed Aronne, ritraete il popolo dai suoi lavori? Tornate all'opere vostre». |
5 Sad kad se svjetina tako umnožila«, nastavi faraon, »vi biste ih od posla odvratili?« | 5 Disse ancora il Faraone: «Il popolo di questa terra è già molto; voi vedete che la turba va sempre crescendo; quanto più se darete loro un sollievo dalle fatiche?». |
6 Istoga dana izda faraon naredbu nadglednicima i bilježnicima: | 6 Dette dunque in quello stesso giorno, ai soprastanti ai lavori ed ai commissari del popolo questo comando: |
7 »Ne pribavljajte više ovome narodu slame kao do sada. Neka idu sami i sebi je skupljaju. | 7 «Da qui avanti, non darete più al popolo la paglia per fare i mattoni; vadano da sè a cercarsela. |
8 A zahtijevajte od njih istu količinu opeke koju su pravili i dosad. Ne smanjujte je! Lijenčine su. Zato viču: ‘Hajdemo prinijeti žrtvu Bogu svome!’ | 8 Li obbligherete allo stesso numero di mattoni di prima, ed in niente lo diminuirete; stanno oziosi; perciò gridano, e dicono: - Andiamo a sacrificare al nostro Dio.- |
9 Navalite poslove na taj svijet: neka rade, da ne obraćaju pažnje na klevete!« | 9 Siano caricati di lavoro, e l'eseguiscano tutto; così non daranno retta a parole bugiarde». |
10 Sad dođu nadglednici naroda i njegovi bilježnici te svijetu objave: »Ovako poručuje faraon: ‘Neću vam više nabavljati slame. | 10 Usciti dunque i soprastanti ai lavori ed i commissari, dissero al popolo: «Il Faraone dice così: - Non vi do paglia; |
11 Vi sami morate ići i tražiti je gdje god je možete naći. Ali zato neću smanjiti vaš posao.’« | 11 andate; e cercatela dove la potrete trovare; ma non sarà scemato in nulla il vostro lavoro». |
12 Stoga se narod raziđe po svoj zemlji egipatskoj da skuplja strnjiku namjesto slame. | 12 Allora il popolo si sparse per tutto l' Egitto, a cercar paglia. |
13 A nadglednici ih gonili: »Morate svakoga dana svršiti jednako posla kao i onda dok ste slamu dobivali.« | 13 I soprastanti ai lavori li sospingevano, dicendo: «Fate ogni giorno tutto il lavoro che solevate far prima, quando vi si dava la paglia». |
14 A bilježnike koje faraonovi nadglednici bijahu postavili nad Izraelcima tukli su i korili: »Zašto niste ni jučer ni danas napravili opeke koliko i prije?« | 14 E quelli de' figli d'Israele che dirigevano i lavori, venivan flagellati da' commissari del Faraone, che dicevano: «Perché non avete consegnato la stessa quantità di mattoni che per l'addietro, nè ieri nè oggi?». |
15 Onda bilježnici Izraelaca odu i potuže se faraonu: »Zašto ovako postupaš sa svojim slugama? | 15 Vennero dunque i capi de' figli d'Israele, gridando al Faraone, e dicendo: «Perché tratti così i tuoi servi? |
16 Tvoje sluge više ne dobivaju slame, a ipak se od nas traži: napravite opeku! Čak i tuku tvoje sluge, a kriv je tvoj narod!« | 16 Non ci si dà la paglia, e ci vengono ordinati gli stessi mattoni di prima; noi tuoi servi siamo battuti con flagelli, ed il tuo popolo è trattato iniquamente». |
17 »Lijenčine ste vi! Lijenčine!« – odgovori faraon. »Stoga i kažete: ‘Hajdemo da prinesemo žrtvu Jahvi!’ | 17 Rispose: «Ve ne state in ozio, e perciò dite: - Andiamo a sacrificare al Signore. - |
18 Nosite se na posao! Slama vam se neće davati, ali morate praviti određene količine opeke.« | 18 Andate dunque, e lavorate; non vi si darà paglia, e consegnerete il solito numero di mattoni». |
19 Arona Bilježnici Izraelaca nađu se na muci zbog naredbe: »Svakodnevnu količinu opeke ne smijete smanjiti!« | 19 Si vedevano dunque ridotti a mal partito i capi de' figli d'Israele, poiché si diceva loro: «Non si diminuirà in nulla il numero de' mattoni per ogni giorno». |
20 Otišavši od faraona, naiđu na Mojsija i Arona, koji su ih čekali. | 20 Uscendo dunque dal Faraone, incontrarono Mosè ed Aronne che stavano ad aspettarli, |
21 »Neka vas Jahve ima na oku i sudi vam!« – dobace im. »Omrazili ste nas kod faraona i njegovih dvorana; dali ste im mač u ruke da nas pobiju.« | 21 e dissero loro: «Vegga il Signore e giudichi, chè voi ci avete messi in cattivo odore innanzi al Faraone ed ai suoi ministri, e gli avete data in mano una spada per ucciderci». |
22 Mojsije se vrati Jahvi i reče: »Zašto, Gospodine, nanosiš štetu svome puku? Zašto si me poslao? | 22 Mosè tornò a rivolgersi al Signore, e gli disse: «Signore, perché hai afflitto questo popolo? Perché hai mandato me? |
23 Otkad sam ja stupio pred faraona i progovorio mu u tvoje ime, on još gore postupa s ovim narodom. A ti ništa ne poduzimaš da izbaviš svoj narod.« | 23 Da che infatti mi son presentato al Faraone per parlargli in nome tuo, ha ancor più oppresso il tuo popolo, e tu non l'hai liberato». |