Knjiga Postanka 6

¹ Kad su se ljudi počeli širiti po zemlji i kćeri im se narodile,

² opaze sinovi Božji da su kćeri ljudske pristale, pa ih uzimahu sebi za žene koje su god htjeli.

³ Onda Jahve reče: »Neće moj duh u čovjeku ostati dovijeka; čovjek je tjelesan, pa neka mu vijek bude stotinu dvadeset godina.«

⁴ U ona su vremena – a i kasnije – na zemlji bili Nefili, kad su Božji sinovi općili s ljudskim kćerima pa im one rađale djecu. To su oni od starine po snazi glasoviti ljudi.

⁵ Vidje Jahve kako je čovjekova pokvarenost na zemlji velika i kako je svaka pomisao u njegovoj pameti uvijek samo zloća.

⁶ Jahve se pokaja i u svom srcu ražalosti što je načinio čovjeka na zemlji.

⁷ Reče Jahve: »Ljude koje sam stvorio izbrisat ću s lica zemlje – od čovjeka do zvijeri, gmizavce i ptice u zraku – jer sam se pokajao što sam ih napravio.«

⁸ Ali je Noa našao milost u očima Jahvinim.

⁹ Ovo je povijest Noina:
Noa je bio čovjek pravedan i neporočan u svom vremenu. S Bogom je Noa hodio.

¹⁰ Tri su se sina rodila Noi: Šem, Ham i Jafet.

¹¹ U očima Božjim zemlja se bila iskvarila; nepravdom se napunila.

¹² I kad je Bog vidio kako se zemlja iskvarila – ta svako se biće na zemlji izopačilo –

¹³ reče Bog Noi: »Odlučio sam da bude kraj svim bićima jer se zemlja napunila opačinom; i, evo, uništit ću ih zajedno sa zemljom.

¹⁴ Napravi sebi korablju od smolastoga drveta; korablju načini s prijekletima i obloži je iznutra i izvana paklinom.

¹⁵ A pravit ćeš je ovako: neka korablja bude trista lakata u duljinu, pedeset u širinu, a trideset lakata u visinu.

¹⁶ Na korablji načini otvor za svjetlo, završi ga jedan lakat od vrha. Vrata na korablji načini sa strane; neka ima donji, srednji i gornji kat.

¹⁷ Ja ću, evo, pustiti potop – vode na zemlju – da izgine svako biće pod nebom, sve u čemu ima dah života: sve na zemlji mora poginuti.

¹⁸ A s tobom ću učiniti savez; ti ćeš ući u korablju – ti i s tobom tvoji sinovi, tvoja žena i žene tvojih sinova.

¹⁹ A od svega što je živo – od svih bića – uvedi u korablju od svakoga po dvoje da s tobom preživi, i neka budu muško i žensko.

²⁰ Od ptica prema njihovim vrstama, od životinja prema njihovim vrstama i od svih stvorova što po tlu puze prema njihovim vrstama: po dvoje od svega neka uđe k tebi da preživi.

²¹ Sa sobom uzmi svega za jelo pa čuvaj da bude hrane tebi i njima.«

²² Noa učini tako. Sve kako mu je Bog naredio, tako je izvršio.