| 1 Il re Astiage si riunì ai suoi padri e gli succedette nel regno Ciro, il Persiano. | 1 Belu Kralj Astijag bî pridružen svojim ocima, a naslijedi ga Kir Perzijanac. |
| 2 Ora Daniele era intimo del re, ed era il più onorato di tutti gli amici del re. | 2 Daniel življaše kod kralja, koji ga poštivaše više nego bilo kojega od svojih prijatelja. |
| 3 I Babilonesi avevano un idolo chiamato Bel, al quale offrivano ogni giorno dodici sacchi di fior di farina, quaranta pecore e sei barili di vino. | 3 A imali su u Babilonu kumira imenom Bela i prinosili mu svaki dan po dvanaest artaba najboljeg brašna, četrdeset ovaca i šest metreta vina. |
| 4 Anche il re venerava questo idolo e andava ogni giorno ad adorarlo. Daniele però adorava il suo Dio | 4 I kralj ga je štovao i svaki dan išao da mu se klanja. A Daniel se klanjaše svome Bogu. |
| 5 e perciò il re gli disse: «Perché non adori Bel?». Daniele rispose: «Io non adoro idoli fatti da mani d’uomo, ma soltanto il Dio vivo che ha fatto il cielo e la terra e che ha potere su ogni essere vivente». | 5 Stoga mu reče kralj: »Zašto se ti ne klanjaš Belu?« On odgovori: »Jer ne štujem rukotvorenih kumira, nego Boga živoga, koji stvori nebo i zemlju i koji gospodari svakim tijelom!« |
| 6 «Non credi tu – aggiunse il re – che Bel sia un dio vivo? Non vedi quanto beve e mangia ogni giorno?». | 6 Tada će kralj: »Ti, dakle, misliš da Bel nije živi bog? Zar ne vidiš što sve pojede i popije svaki dan?« |
7 Rispose Daniele ridendo: «Non t’ingannare, o re: quell’idolo di dentro è d’argilla e di fuori è di bronzo e non ha mai mangiato né bevuto».
| 7 I reče Daniel smiješeći se: »Ne varaj se, kralju; iznutra je od gline, izvana od mjedi; nikada taj još nije ni jeo ni pio.« |
| 8 Il re s’indignò e convocati i sacerdoti di Bel disse loro: «Se voi non mi dite chi è che mangia tutto questo cibo, morirete; se invece mi proverete che è Bel che lo mangia, morirà Daniele, perché ha insultato Bel». | 8 Kralj, bijesan, dozva Belove svećenike te im reče: »Ako mi ne reknete tko jede ovu hranu, umrijet ćete; no ako dokažete da to Bel jede, umrijet će Daniel što pogrdi Bela.« |
| 9 Daniele disse al re: «Sia fatto come tu hai detto». I sacerdoti di Bel erano settanta, senza contare le mogli e i figli. | 9 I reče Daniel kralju: »Neka bude po tvojoj riječi!« A svećenika Belovih bijaše sedamdeset, ne brojeći žene i djecu. |
| 10 Il re si recò insieme con Daniele al tempio di Bel | 10 Kralj tako uđe s Danielom u hram Belov. |
| 11 e i sacerdoti di Bel gli dissero: «Ecco, noi usciamo di qui e tu, o re, disponi le vivande e mesci il vino temperato; poi chiudi la porta e sigillala con il tuo anello. Se domani mattina, venendo, tu riscontrerai che tutto non è stato mangiato da Bel, moriremo noi, altrimenti morirà Daniele che ci ha calunniati». | 11 Svećenici mu Belovi rekoše: »Mi ćemo izići, a ti, o kralju, naredi da se postave jela i donese miješano vino: zatim zaključaj vrata i zapečati ih svojim prstenom; ako ujutro dođeš i ne nađeš da je Bel sve pojeo, neka umremo – mi ili Daniel, naš klevetnik.« |
12 Essi però non erano preoccupati, perché avevano praticato un passaggio segreto sotto la tavola, per il quale passavano abitualmente e consumavano tutto.
| 12 Nisu se bojali, jer bijahu načinili pod stolom tajni ulaz kojim bi svaki dan dolazili i trošili jelo. |
| 13 Dopo che essi se ne furono andati, il re fece porre i cibi davanti a Bel. | 13 Ali kad oni izađoše i kralj dade postaviti jela Belu, |
| 14 Daniele ordinò ai servi del re di portare un po’ di cenere e la sparsero su tutto il pavimento del tempio alla presenza soltanto del re; poi uscirono, chiusero la porta, la sigillarono con l’anello del re e se ne andarono. | 14 Daniel naredi svojim slugama da donesu pepela i njime pospu sav hram pred očima kraljevim. Tada iziđoše, zaključaše vrata, zapečatiše ih kraljevim prstenom te otiđoše. |
| 15 I sacerdoti vennero di notte, secondo il loro consueto, con le mogli, i figli, e mangiarono e bevvero tutto. | 15 Svećenici, po običaju, dođoše noću sa ženama i djecom: sve izjedoše i popiše. |
| 16 Di buon mattino il re si alzò, come anche Daniele. | 16 Kralj sutradan urani, a tako i Daniel. |
| 17 Il re domandò: «Sono intatti i sigilli, Daniele?». «Intatti, o re», rispose. | 17 I kralj ga zapita: »Daniele, jesu li pečati nepovrijeđeni?« – »Nepovrijeđeni su, kralju«, odgovori Daniel. |
| 18 Aperta la porta, il re guardò la tavola ed esclamò: «Tu sei grande, Bel, e nessun inganno è in te!». | 18 Čim se otvoriše vrata, kralj pogleda na stol i povika iza glasa: »Velik li si, Bele, i nema nikakve prijevare u tebe!« |
| 19 Daniele sorrise e, trattenendo il re perché non entrasse, disse: «Guarda il pavimento ed esamina di chi sono quelle orme». | 19 Daniel se nasmija; zadrža kralja da ne uđe, pa mu reče: »Pogledaj pod, istraži čije su ovo stope!« |
| 20 Il re disse: «Vedo orme di uomini, di donne e di ragazzi!». | 20 »Vidim stope muškaraca, žena i djece«, reče kralj. |
| 21 Acceso d’ira, fece arrestare i sacerdoti con le mogli e i figli, e gli mostrarono le porte segrete per le quali entravano a consumare quanto si trovava sulla tavola. | 21 I bijesan, dade uhvatiti svećenike, žene i djecu njihovu. Tada mu pokazaše tajna vrata na koja su ulazili i trošili ono što bijaše na stolu. |
22 Quindi il re li fece uccidere, consegnò Bel in potere di Daniele, che lo distrusse insieme con il tempio.
| 22 Kralj ih dade pogubiti, a Bela predade Danielu, koji razori njega i njegov hram. |
| 23 Vi era un grande drago e i Babilonesi lo veneravano. | 23 A bijaše i velik zmaj koga štovahu Babilonci. |
| 24 Il re disse a Daniele: «Non potrai dire che questo non è un dio vivente; adoralo, dunque». | 24 Kralj reče Danielu: »Hoćeš reći da je mjeden? Gle! Živi, jede, pije: nećeš valjda kazati da ovo nije živi bog. Pokloni mu se!« |
| 25 Daniele rispose: «Io adoro il Signore, mio Dio, perché egli è il Dio vivente; se tu me lo permetti, o re, io, senza spada e senza bastone, ucciderò il drago». | 25 Daniel odgovori: »Ja se klanjam Gospodu Bogu svome; on je Bog živi. A ti, kralju, daj mi vlast, i ja ću ubiti ovu zmiju bez mača i bez toljage.« |
| 26 Soggiunse il re: «Te lo permetto». | 26 I reče kralj: »Dajem ti!« |
27 Daniele prese allora pece, grasso e peli e li fece cuocere insieme, poi preparò delle polpette e le gettò in bocca al drago che le inghiottì e scoppiò; quindi soggiunse: «Ecco che cosa adoravate!».
| 27 Tada Daniel uze smole, masti i dlaka, sve to ispeče, načini od toga kuglice te ih baci zmaju u ždrijelo. Zmaj proguta i rasprsnu se. A Daniel reče: »Gledajte čemu se klanjate!« |
| 28 Quando i Babilonesi lo seppero, ne furono molto indignati e insorsero contro il re, dicendo: «Il re è diventato giudeo: ha distrutto Bel, ha ucciso il drago, ha messo a morte i sacerdoti». | 28 Kad to čuše Babilonci, silno se razbjesnješe i pobuniše se protiv kralja. Rekoše: »Kralj postade Židov: Bela sruši, zmaja ubi, svećenike pokla.« |
| 29 Andarono da lui dicendo: «Consegnaci Daniele, altrimenti uccidiamo te e la tua famiglia!». | 29 Navališe dakle kralju i rekoše: »Predaj nam Daniela, inače ćemo ubiti tebe i tvoj dom!« |
| 30 Quando il re vide che lo assalivano con violenza, costretto dalla necessità consegnò loro Daniele. | 30 I vidje kralj da žestoko navaljuju; prisiljen, preda im Daniela. |
| 31 Ed essi lo gettarono nella fossa dei leoni, dove rimase sei giorni. | 31 Oni ga baciše u lavlju jamu: i ostade ondje šest dana. |
32 Nella fossa vi erano sette leoni, ai quali venivano dati ogni giorno due cadaveri e due pecore: ma quella volta non fu dato loro niente, perché divorassero Daniele.
| 32 U jami bijaše sedam lavova kojima davahu svaki dan po dva trupla i dvije ovce: tada im ne dadoše ništa da bi proždrli Daniela. |
| 33 Si trovava allora in Giudea il profeta Abacuc, il quale aveva fatto una minestra e aveva spezzettato il pane in un recipiente e ora andava a portarli nel campo ai mietitori. | 33 A prorok Habakuk bijaše u Judeji: upravo bijaše skuhao kašu i nadrobio kruha u posudu te pošao da odnese žeteocima u polje. |
| 34 L’angelo del Signore gli disse: «Porta questo cibo a Daniele a Babilonia nella fossa dei leoni». | 34 I anđeo Gospodnji reče Habakuku: »Odnesi ručak koji imaš u Babilon, Danielu u lavljoj jami!« |
| 35 Ma Abacuc rispose: «Signore, Babilonia non l’ho mai vista e la fossa non la conosco». | 35 Habakuk odgovori: »Gospodine, Babilon ne vidjeh i za jamu ne znam!« |
| 36 Allora l’angelo del Signore lo prese per la cima della testa e sollevandolo per i capelli lo portò a Babilonia, sull’orlo della fossa dei leoni, con l’impeto del suo soffio. | 36 Anđeo ga Gospodnji uhvati za vrh glave i noseći za kiku spusti ga u Babilonu povrh jame hitrinom svoga duha. |
| 37 Gridò Abacuc: «Daniele, Daniele, prendi il cibo che Dio ti ha mandato». | 37 I povika Habakuk: »Daniele, Daniele, uzmi ručak što ti ga šalje Bog!« |
| 38 Daniele esclamò: «Dio, ti sei ricordato di me e non hai abbandonato coloro che ti amano». | 38 A Daniel reče: »Spomenuo si se mene, Bože, i nisi zapustio one koji tebe ljube.« |
39 Alzatosi, Daniele si mise a mangiare. L’angelo di Dio riportò subito Abacuc nella sua terra.
| 39 I ustade Daniel i blagova, a anđeo Gospodnji odmah vrati Habakuka u njegovu zemlju. |
| 40 Il settimo giorno il re andò per piangere Daniele e, giunto alla fossa, guardò e vide Daniele seduto. | 40 Sedmoga dana dođe kralj da oplače Daniela; priđe jami, pogleda, kad ono: Daniel sjedi. |
| 41 Allora esclamò ad alta voce: «Grande tu sei, Signore, Dio di Daniele, e non c’è altro dio all’infuori di te!». | 41 Tada kralj povika iza glasa: »Velik si, Gospode Bože Danielov, i nema drugoga Boga osim tebe!« |
| 42 Poi fece uscire Daniele dalla fossa e vi fece gettare coloro che volevano la sua rovina, ed essi furono subito divorati sotto i suoi occhi. | 42 I zapovjedi da Daniela izvade iz jame i da onamo bace one koji su njega htjeli upropastiti: lavovi ih učas požderaše pred njegovim očima. |