Sapientia 18

VULGATA	Biblija Hrvatski
1 Sanctis autem tuis maxima erat lux, et horum quidem vocem audiebant, sed figuram non videbant. Et quia non et ipsi eadem passi erant, magnificabant te ;	1 A svetima tvojim svijetlila je svjetlost najveća, i Egipćani, slušajući njihov glas a ne videći im obličja, nazivahu ih blaženima jer nisu nevolju trpjeli;
2 et qui ante læsi erant, quia non lædebantur, gratias agebant, et ut esset differentia, donum petebant.	2 i zahvaljivahu im što se ne osvećuju za nanesene nepravde i moljahu ih da im oproste neprijateljstvo.
3 Propter quod ignis ardentem columnam ducem habuerunt ignotæ viæ, et solem sine læsura boni hospitii præstitisti.	3 A Izraelcima si dao ognjen stup da im bude vođom na stazama neznanim, blago sunce na njihovu časnom putovanju.
4 Digni quidem illi carere luce, et pati carcerem tenebrarum, qui inclusos custodiebant filios tuos, per quos incipiebat incorruptum legis lumen sæculo dari.	4 Zaslužili su Egipćani da svjetlost izgube i da ih tama zasužnji, jer u zatvoru držahu djecu tvoju po kojoj se svijetu imala podariti nepropadljiva svjetlost Zakona.
5 Cum cogitarent justorum occidere infantes, et uno exposito filio et liberato, in traductionem illorum, multitudinem filiorum abstulisti, et pariter illos perdidisti in aqua valida.	5 I jer odlučiše pogubiti djecu svetaca, a jedno se od izložene djece spasilo, ti im za kaznu oduze mnoštvo djece i sve ih pogubi u silnoj vodi.
6 Illa enim nox ante cognita est a patribus nostris, ut vere scientes quibus juramentis crediderunt, animæquiores essent.	6 A noć ona bijaše unaprijed najavljena ocima našim da bi jasno znali kakvim su prisegama povjerovali, i da budu dobre volje.
7 Suscepta est autem a populo tuo sanitas quidem justorum, injustorum autem exterminatio.	7 Tako je tvoj narod očekivao spas pravednika i propast neprijatelja.
8 Sicut enim læsisti adversarios, sic et nos provocans magnificasti.	8 Jer čime si kaznio naše protivnike, time si proslavio nas, pozvavši nas k sebi.
9 Absconse enim sacrificabant justi pueri bonorum, et justitiæ legem in concordia disposuerunt ; similiter et bona et mala recepturos justos, patrum jam decantantes laudes.	9 Tada su pobožna djeca pravednikâ žrtve tajno prinijela i složno postavila zakon božanstven da sveti tvoji jednako snose i dobra i pogibelji. I tad su zapjevali svete pjesme otaca.
10 Resonabat autem inconveniens inimicorum vox, et flebilis audiebatur planctus ploratorum infantium.	10 A u odjek im dođoše neskladni povici neprijatelja, tužan jauk za djecom oplakivanom.
11 Simili autem pœna servus cum domino afflictus est, et popularis homo regi similia passus.	11 Jednaka kazna stiže i roba i gospodara, isto je trpio i pučanin i kralj.
12 Similiter ergo omnes, uno nomine mortis, mortuos habebant innumerabiles : nec enim ad sepeliendum vivi sufficiebant, quoniam uno momento quæ erat præclarior natio illorum exterminata est.	12 A svi su zajedno imali nebrojene mrtvace pogođene istom smrću. I živih bijaše premalo da pokapaju mrtve, jer im za tren poginu najodličniji porod.
13 De omnibus enim non credentes, propter veneficia ; tunc vero primum cum fuit exterminium primogenitorum, spoponderunt populum Dei esse.	13 I oni koji, zbog svojih čarolija, ni u što nisu vjerovali, kad im izginuše prvenci njihovi, moradoše priznati da je narod izraelski – sin Božji.
14 Cum enim quietum silentium contineret omnia, et nox in suo cursu medium iter haberet,	14 Dok je mirna tišina svime vladala i noć brzim tijekom stigla do sredine puta svog,
15 omnipotens sermo tuus de cælo, a regalibus sedibus, durus debellator in mediam exterminii terram prosilivit,	15 jurnula je tvoja svemoguća riječ s nebesa, s kraljevskih prijestolja, kao žestok ratnik u sredinu zemlje, propasti predane. Kao oštar mač nosila je tvoju neopozivu zapovijed.
16 gladius acutus insimulatum imperium tuum portans : et stans, replevit omnia morte, et usque ad cælum attingebat stans in terra.	16 Zaustavi se i sve ispuni smrću: doticala se neba, stajala na zemlji.
17 Tunc continuo visus somniorum malorum turbaverunt illos, et timores supervenerunt insperati.	17 Tada Egipćane iznenada uplašiše prikaze jezivih snova, napade ih neočekivan strah.
18 Et alius alibi projectus semivivus, propter quam moriebatur causam demonstrabat mortis.	18 Padahu polumrtvi, jedan ovdje, drugi ondje, kazujući zašto umiru.
19 Visiones enim quæ illos turbaverunt hæc præmonebant, ne inscii quare mala patiebantur perirent.	19 Jer su im sni, što ih smutiše, to unaprijed najavili, da ne bi poginuli ne znajući uzroka s kojeg ih je stiglo zlo.
20 Tetigit autem tunc et justos tentatio mortis, et commotio in eremo facta est multitudinis : sed non diu permansit ira tua.	20 Ali se napast smrtna dotakla i pravednika i mnoštvo ih je u pustinji pomrlo. Ali srdžba nije dugo trajala.
21 Prosperans enim homo sine querela deprecari pro populis, proferens servitutis suæ scutum, orationem et per incensum deprecationem allegans, restitit iræ, et finem imposuit necessitati, ostendens quoniam tuus est famulus.	21 Jer se brzo za njih zauzeo čovjek besprijekoran: naoružan oružjem službe svoje – molitvom i pomirbenim kadom – opro se srdžbi i dokrajčio nevolju, pokazavši da je sluga tvoj.
22 Vicit autem turbas non in virtute corporis, nec armaturæ potentia : sed verbo illum qui se vexabat subjecit, juramenta parentum et testamentum commemorans.	22 On gnjevu nije odolio ni snagom tjelesnom ni silom oružja, nego je riječju svojom pokorio zatornika spomenuv otačke prisege i zavjete.
23 Cum enim jam acervatim cecidissent super alterutrum mortui, interstitit, et amputavit impetum, et divisit illam quæ ad vivos ducebat viam.	23 Mrtvi već ležahu jedan preko drugoga, a on stade sred njih i jarost suzbi, presiječe joj put k živima.
24 In veste enim poderis quam habebat, totus erat orbis terrarum ; et parentum magnalia in quatuor ordinibus lapidum erant sculpta, et magnificentia tua in diademate capitis illius sculpta erat.	24 Na njegovoj dugoj halji bijaše čitav svemir i u četiri reda dragulja slavna imena otaca, a na vijencu oko glave tvoje veličanstvo.
25 His autem cessit qui exterminabat, et hæc extimuit : erat enim sola tentatio iræ sufficiens.	25 Pred tim uzmaknu zatornik, predade se: samo je malo okušao srdžbu tvoju – i bijaše mu dosta.