Evangelio di Santo Ioanne 4
Confronta con un'altra Bibbia
Cambia Bibbia
BIBBIA VOLGARE | Biblija Hrvatski |
---|---|
1 Conobbe adunque Iesù, che gli Farisei l' aveano in odio; come Iesù fa assai più discepoli e battezza, che non fa Ioanne; | 1 Kad Gospodin dozna da su farizeji dočuli kako on, Isus, okuplja i krsti više učenika nego Ivan – |
2 avvegna che Iesù non battezzasse, ma sì gli suoi discepoli. | 2 iako zapravo nije krstio sam Isus, nego njegovi učenici – |
3 Lasciò Iudea, e un' altra volta andò in Galilea. | 3 ode iz Judeje i ponovno se vrati u Galileju. |
4 E bisognavali passare per Samaria. | 4 Morao je proći kroza Samariju. |
5 Venne egli adunque nella città di Samaria, che si chiama Sicar, appresso a quella possessione (e a quello luogo) che dètte Iacob a Iosef suo figliuolo. | 5 Dođe dakle u samarijski grad koji se zove Sihar, blizu imanja što ga Jakov dade svojemu sinu Josipu. |
6 E quivi era la fonte di Iacob; e Iesù affaticato per l'andare, posesi a sedere sopra la fonte. Ed era quasi l'ora sesta. | 6 Ondje bijaše zdenac Jakovljev. Isus je umoran od puta sjedio na zdencu. Bila je otprilike šesta ura. |
7 E una femina venne quivi di Samaria per attignere acqua; alla quale Iesù addimandò bevere. | 7 Dođe neka žena Samarijanka zahvatiti vode. Kaže joj Isus: »Daj mi piti!« |
8 E gli discepoli suoi erando andati nella città a comprare cibi (da mangiare). | 8 Njegovi učenici bijahu otišli u grad kupiti hrane. |
9 Disse la femina a Iesù: come mi dimandi tu bevere, conciosia cosa che sei giudeo, e io sono femina Samaritana? imperò che gli Iudei non s' intendono co' Samaritani. | 9 Kaže mu na to Samarijanka: »Kako ti, Židov, išteš piti od mene, Samarijanke?« Jer Židovi se ne druže sa Samarijancima. |
10 Disse a lei Iesù se tu sapessi il dono di Dio, e chi ti ha dimandato da bevere, tu forse ne chiederesti a lui, ed egli ti darìa acqua viva. | 10 Isus joj odgovori: »Kad bi znala dar Božji i tko je onaj koji ti veli: ‘Daj mi piti’, ti bi u njega zaiskala i on bi ti dao vode žive.« |
11 Disse a lui la femina: tu non hai con che attingere dell' acqua, e il pozzo è molto alto; come adunque tu hai acqua viva? | 11 Odvrati mu žena: »Gospodine, ta nemaš ni čime bi zahvatio, a zdenac je dubok. Otkuda ti dakle voda živa? |
12 Or se' tu maggiore che il padre nostro Iacob, il quale dètte a noi questo pozzo, ed egli bevette di quest' acqua lui, e gli suoi figliuoli, e le sue pecore? | 12 Zar si ti možda veći od oca našeg Jakova koji nam dade ovaj zdenac i sam je iz njega pio, a i sinovi njegovi i stada njegova?« |
13 E Iesù rispose a lei, e disse; ogni uomo che beverà di quest' acqua, anche averà sete; ma chi beverà di quella acqua ch' io gli darò, giammai non averà sete in eterno. | 13 Odgovori joj Isus: »Tko god pije ove vode, opet će ožednjeti. |
14 Anzi l'acqua ch' io gli darò, sarà una fonte che il farà salire in vita eterna. | 14 A tko bude pio vode koju ću mu ja dati, ne, neće ožednjeti nikada: voda koju ću mu ja dati postat će u njemu izvorom vode koja struji u život vječni.« |
15 Disse la femina: Signore, dammi di quest' acqua, acciò ch' io non abbia più sete, e non venga più quivi per attignere acqua. | 15 Kaže mu žena: »Gospodine, daj mi te vode da ne žeđam i da ne moram dolaziti ovamo zahvaćati.« |
16 Disse a lei Iesù: va, chiama il tuo marito, e vieni qua. | 16 Nato joj on reče: »Idi i zovni svoga muža pa se vrati ovamo.« |
17 E la femina disse: io non ho marito. E Iesù disse a lei: bene hai detto, che non hai marito. | 17 Odgovori mu žena: »Nemam muža.« Kaže joj Isus: »Dobro si rekla: ‘Nemam muža!’ |
18 Ma ne hai avuto cinque, e questo che tu hai non è tuo marito; imperò hai detto il vero. | 18 Pet si doista muževa imala, a ni ovaj koga sada imaš nije ti muž. To si po istini rekla.« |
19 Disse la femina: Signore, a quello ch' io vedo, tu sei profeta. | 19 Kaže mu žena: »Gospodine, vidim da si prorok. |
20 (E imperò dimmi): li nostri padri adororono in questo monte; e voi dite che Ierusalem è 'l luogo dove si conviene orare. | 20 Naši su se očevi klanjali na ovome brdu, a vi kažete da je u Jeruzalemu mjesto gdje se treba klanjati.« |
21 E Iesù disse: femina, credi che verrà ora, che nè in questo monte nè in Ierusalem si adorerà il Padre. | 21 A Isus joj reče: »Vjeruj mi, ženo, dolazi čas kad se nećete klanjati Ocu ni na ovoj gori ni u Jeruzalemu. |
22 Voi adorate quello che non sapete; ma noi adoriamo quello che noi sappiamo, imperò che la salute è de' Iudei. | 22 Vi se klanjate onome što ne poznate, a mi se klanjamo onome što poznamo jer spasenje dolazi od Židova. |
23 Ma egli è venuto tempo, e ancora è, nel quale li veri adoratori adoraranno il Padre in spirito e veritate; imperò il Padre cerca tali, li quali l'adorino. | 23 Ali dolazi čas – sada je! – kad će se istinski klanjatelji klanjati Ocu u duhu i istini jer takve upravo klanjatelje traži Otac. |
24 Il Spirito è Iddio; e quelli che l' adorano bisogna adorarlo in spirito e verità. | 24 Bog je duh i koji se njemu klanjaju, u duhu i istini treba da se klanjaju.« |
25 Diceli la femina: io so che il Messia viene, il quale ha nome Cristo; quando egli sarà venuto, egli annunziarà a noi ogni cosa. | 25 Kaže mu žena: »Znam da ima doći Mesija zvani Krist – Pomazanik. Kad on dođe, objavit će nam sve.« |
26 E Iesù disse a lei: io sono esso, che parlo teco. | 26 Kaže joj Isus: »Ja sam, ja koji s tobom govorim!« |
27 E in quello vennero gli discepoli, e meravigliavansi ch' ello parlava con quella femina; ma niuno di loro dimandò, che parlasse con lei, o di che l'addimandasse. | 27 Uto dođu njegovi učenici pa se začude što razgovara sa ženom. Nitko ga ipak ne zapita: »Što tražiš?« ili: »Što razgovaraš s njom?« |
28 E allora la femina lasciò la mezzarola, e andò nella città, e disse agli uomini della città: | 28 Žena ostavi svoj krčag pa ode u grad i reče ljudima: |
29 Venite, e vedete l' uomo che mi ha detto. ciò ch' io mai feci; sarebbe egli mai Cristo? | 29 »Dođite da vidite čovjeka koji mi je kazao sve što sam počinila. Da to nije Krist?« |
30 Allora la gente della città uscì fuori, e andavano a vederlo. | 30 Oni iziđu iz grada te se upute k njemu. |
31 E in questo gli discepoli parlavano con lui, e dicevano: maestro, mangia. | 31 Učenici ga dotle nudili: »Učitelju, jedi!« |
32 Ed egli li disse: io ho a mangiare uno cibo, che voi non sapete. | 32 A on im reče: »Hraniti mi se valja jelom koje vi ne poznajete.« |
33 E gli discepoli dicevano l'uno insieme con l'altro avrebbegli mai alcuno recato da mangiare? | 33 Učenici se nato zapitkivahu: »Da mu nije tko donio jesti?« |
34 Disse a loro Iesù il mio cibo si è di fare la volontà di colui che mi ha mandato, e ch' io compia l' opra sua. | 34 Kaže im Isus: »Jelo je moje vršiti volju onoga koji me posla i dovršiti djelo njegovo. |
35 Non dicete voi che di qui a ricolto è ancora quattro mesi? E io vi dico: levate gli occhi vostri, e vedete le contrade, che già sono bianche da mietere. | 35 Ne govorite li vi: ‘Još četiri mjeseca i evo žetve?’ Gle, kažem vam, podignite oči svoje i pogledajte polja: već se bjelasaju za žetvu. |
36 E colui che miete, riceve la sua mercede, e rauna il frutto in vita eterna; sì che insiememente goda chi semina e chi miete. | 36 Žetelac već prima plaću, sabire plod za vječni život da se sijač i žetelac zajedno raduju. |
37 E in questo è vera la parola: imperò che altro è quello che semina, e altro è quello che miete. | 37 Tu se obistinjuje izreka: ‘Jedan sije, drugi žanje.’ |
38 Io vi ho mandato a mietere quello che voi non seminasti; altri hanno seminato, e voi siete entrati nel loro lavorio. | 38 Ja vas poslah žeti ono oko čega se niste trudili; drugi su se trudili, a vi ste ušli u trud njihov.« |
39 E molti di quella città di Samaria credettero in lui, per la testimonianza della femina che disse: venite a vadere l'uomo, che mi ha detto ciò che feci mai. | 39 Mnogi Samarijanci iz onoga grada povjerovaše u njega zbog riječi žene koja je svjedočila: »Kazao mi je sve što sam počinila.« |
40 E venendo a Iesù quelli di Samaria, pregoronlo che stèsse con loro; ed egli stette con loro duo giorni. | 40 Kad su dakle Samarijanci došli k njemu, moljahu ga da ostane u njih. I ostade ondje dva dana. |
41 E molti credettero in lui per le parole sue. | 41 Tada ih je još mnogo više povjerovalo zbog njegove riječi |
42 E dicevano alla femina: già non crediamo in lui per le tue parole; ma noi medesimi abbiamo veduto, e sappiamo veramente che questo è il Salvatore del mondo. | 42 pa govorahu ženi: »Sada više ne vjerujemo zbog tvoga kazivanja; ta sami smo čuli i znamo: ovo je uistinu Spasitelj svijeta.« |
43 Dopo dunque due giorni partissi quindi, e andò in Galilea. | 43 Nakon dva dana ode odande u Galileju. |
44 Ed esso Iesù rendette testimonianza, come nullo profeta ha onore nella sua patria. | 44 Sam je Isus doduše izjavio da prorok nema časti u svom zavičaju. |
45 Essendo adunque venuto in Galilea, riceveronlo li Galilei, avendo loro vedute tutte le cose che egli avea fatto in Ierosolima nel giorno della festa; ed etiam loro erano venuti al giorno della festa. | 45 Kad je dakle stigao u Galileju, Galilejci ga lijepo primiše jer bijahu vidjeli što je sve učinio u Jeruzalemu za blagdana. Jer su i oni bili uzišli na blagdan. |
46 Venne adunque ancora in Cana di Galilea, dove fece di acqua vino. Ed era uno piccolo re, che avea uno suo figliuolo infermo, nella città di Cafarnao. | 46 Dođe dakle ponovno u Kanu Galilejsku, gdje bijaše pretvorio vodu u vino. Ondje bijaše neki kraljevski službenik koji je imao bolesna sina u Kafarnaumu. |
47 Udendo questo, che Iesù veniva di Giudea in Galilea, andò a lui, e pregollo che andasse a sanare uno suo figliuolo; imperò che già cominciaval a morire. | 47 Kad je čuo da je Isus došao iz Judeje u Galileju, ode k njemu pa ga moljaše da siđe i ozdravi mu sina jer već samo što nije umro. |
48 E Iesù gli disse: se voi non vedete li segni e miracoli, voi non credete. | 48 Nato mu Isus reče: »Ako ne vidite znamenja i čudesa, ne vjerujete!« |
49 E il re dice: Signore, vieni inanzi che il mio figliuolo mora. | 49 Kaže mu kraljevski službenik: »Gospodine, siđi dok mi ne umre dijete.« |
50 E Iesù gli disse: va, che il tuo figliuolo vive. Ed egli credette alla parola che Iesù gli disse, e andossene. | 50 Kaže mu Isus: »Idi, sin tvoj živi!« Povjerova čovjek riječi koju mu reče Isus i ode. |
51 E andando egli, li servi suoi gli andorono incontra, e dissengli che il suo figliuolo vivea. | 51 Dok je on još silazio, pohite mu u susret sluge s viješću da mu sin živi. |
52 Ed egli dimandò, a che ora gli lasciò la febbre. E loro dissero: jeri alla settima ora lascio'li la febbre. | 52 Upita ih dakle za uru kad mu je krenulo nabolje. Rekoše mu: »Jučer oko sedme ure pustila ga ognjica.« |
53 Allora conobbe il re, che in quella ora era, che Iesù avea detto: il tuo figliuolo vive. E credette egli, e tutti quelli di casa sua. | 53 Tada razabra otac da je to bilo upravo onog časa kad mu Isus reče: »Sin tvoj živi.« I povjerova on i sav dom njegov. |
54 Questo fu il secondo miracolo, il quale (un' altra volta) fece Iesù, essendo venuto di Iudea. in Galilea. | 54 Bijaše to drugo znamenje što ga učini Isus po povratku iz Judeje u Galileju. |